Ramazan- mjesec milosti, nade i istinske radosti

Ramazan je mjesec neizmjerne Allahove milosti prema muslimanima. On je mjesec pobjede muslimana u pravom smislu te riječi: pobjede nad šejtanom, pobjede nad strastima, pobjede nad grijesima, pobjede duše nad tijelom.

U predaji stoji: „Da ljudi znaju kakvo se dobro krije u Ramazanu, poželjeli bi da Ramazan traje godinu dana. Kada bi nebesa i Zemlja progovorili, posvjedočili bi da postače, kao nagrada, čeka Džennet.”

Ibnul-Dževzi o Ramazanu kaže sljedeće: „Rečeno je: godina ima 12 mjeseci – isto onoliko koliko je Jakub a.s. imao sinova. Jusuf a.s. je među svojom braćom bio kao Ramazan među ostalim mjesecima. I kao što je Jusuf a.s. bio najdraži svome babu, tako je Ramazan najdraži mjesec Allahu. Jusuf a.s. je bio blag, samilostan, toliko da je njegova samilost pobijedila i potopila njegovu grubost kada je rekao: „Ja vas danas neću koriti.” Tako je isto i Ramazan pun milosti, bereketa, blagodati, oslobađanja od vatre, oprosta, što ga izdiže na veći stepen od drugih mjeseci. Braća Jusufova su došla kod Jusufa a.s. oslanjajući se na njega i nadajući se da će im Jusuf riješiti probleme i on je popravio njihovo stanje, nahranio ih kada su bili gladni i vratio im njihove stvari koje su bili donijeli da plate žito. Tako je jedan čovjek popravio stanje i ispravio greške jedanaestorice ljudi, kao što Ramazan popravlja stanje i ispravlja pogreške počinjene u toku jedanaest mjeseci.”

Mjesec Ramazan, a posebno ramazanske noći i ibadet u njima, jeste vrijeme tzv. munadžata, razgovora vjerničke duše sa njenim Stvoriteljem, otvaranja srca pred Onim Koji je milostiviji prema ljudima od njihovih majki. I nema većeg užitka od doživljenog ibadeta, doživljene sedžde.

Rekao je Ibnul-Kajjim el-Dževzi: „Nećeš naći da je neko milostiviji prema tebi od Allaha. Kada bi onaj ko je na sedždi znao kakva i koliko ga milost Allahova natkriljuje, ne bi nikada podigao glavu sa sedžde.”

A i bilježi se predaja o jednom pobožnjaku koji je vidio Sulejmana a.s. u veličanstvenom kraljevskom izdanju i raskoši, pa mu je rekao: ”O sine Davudov, Allah ti je zaista dao ogromnu vlast.” Sulejman je odgovorio: ”Jedno subhanallah bolje je od svega što je dato Sulejmanu, jer ono ostaje, a vlast Sulejmanova prolazi.”

Ramazan je istinska radost i sreća. Ljudi se na dunjaluku raduju imetku, položaju, potomstvu i drugim dunjalučkim blagodatima, a istinska radost je radost zbog pokornosti Allahu, radost zbog Allahove dobrote prema vjernicima, našta aludira ajet: ”Reci: – Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.” (Junus, 58)

A Poslanik s.a.v.s. je rekao: „Postač ima dvije radosti: radost prilikom iftara i radost prilikom susreta sa Allahom.” (Buharija) Ovo je najprecizniji opis istinske radosti za kojom tragaju svi, a osjete je i dobiju samo iskreni vjernici. To je radost Allahovoj blagodati i dobroti, radost što se ispostio dan Ramazana, a na kraju i cijeli mjesec i što se izvršila Allahova naredba. I druga radost je prilikom susreta sa Allahom, Koji će biti zadovoljan postačima, iskrenim vjernicima i Koji im je pripremio nagradu kakvu oko nije vidjelo, uho nije čulo i kakvu ne možemo ni zamisliti. Dakle, vjernici će se radovati na Danu najvećeg straha koji traje 50.000 godina.

Međutim, nas je naš Poslanik s.a.v.s. obradovao i u pogledu trajanja Sudnjega dana, kada je rekao: „Sudnji dan će za vjernika trajati koliko je između podne i ikindije.” (Hadis je zabilježio Hakim u Mustedreku, a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim – Sahihul-Džami’, 8193. hadis)

Kur'an potvrđuje da će Sudnji dan biti težak za nevjernike, kao što stoji u ajetu: „Bit će to naporan Dan. Nevjernicima neće biti lagan” (El-Muddessir, 9-10), iz čega se može zaključiti i razumjeti da će vjernicima biti lahak, a ne težak Sudnji dan.

Allah je u Kur'anu spomenuo i ukazao i na dužinu trajanja obračuna, objavivši: „Stanovnici Dženneta će tog Dana najbolje prebivalište i najljepše odmaralište imati.” (El-Furkan, 24) Ovaj ajet ukazuje na to da će se obračun završiti polovinom dana, jer je el-mekil – kajlula ili mjesto kajlule, a to je odmor sredinom dana.

Ramazan je mjesec nade u Allahovu milost, u Allahov oprost, u oslobađanje od Vatre, nade u Džennet, u nagradu, u primanje dobrih djela.

Od Enesa ibn Malika prenosi se da je Poslanik s.a.v.s. ušao kod mladića koji je bio na samrti, pa ga je upitao: „Kako si, kako se osjećaš?” Odgovorio je: „Allahov Poslaniče, nadam se Allahovoj milosti i bojim se svojih grijeha.” Muhammed s.a.v.s. mu je rekao: „Neće se ovo dvoje spojiti u srcu vjernika u ovakvom trenutku (na samrti), a da mu Allah neće dati ono čemu se nada i da ga neće sačuvati i učiniti sigurnim od onoga od čega strahuje.”

Stoga, u Ramazanu tražimo oprost i magfiret Allahov, jer On je rekao: „Ja se stidim kada Moj rob podigne ruke u dovi i kaže Ja Rabb, da mu ih vratim prazne i da ga odbijem. Meleki tada kažu: ‘Gospodaru, ovaj ne zaslužuje Tvoj oprost’, a Ja im kažem: ‘Ja sam Ehlu-Takkva (Onaj Koji je jedino dostojan da Ga se ljudi boje) ve Ehlul-Magfire (i Ja sam jedini Koji prašta i Koji može oprostiti grijehe) i budite svjedoci da sam mu oprostio.”

Jedan od dokaza Allahove milosti prema ljudima jeste i to što je, nakon protjerivanja iz Dženneta, Allah podučio Adema kako će se pokajati i nema, niti može neko biti milostiv prema čovjeku kao njegov Gospodar i Stvoritelj.

U predaji stoji da je Adem a.s. nakon protjerivanja iz Dženneta rekao: „Gospodaru moj, zar me nisi Svojom rukom stvorio?” Allah mu je odgovorio: „Jesam, Ademe.” Adem a.s. je upitao: „Zar u mene nisi udahnuo od Svoga duha?” Allah mu je rekao: „Jesam, Ademe.” Adem a.s. je ponovo upitao: „Gospodaru, ako Ti se iskreno pokajem i ustrajem u činjenju dobrih djela, hoćeš li me opet vratiti u mjesto odakle sam protjeran?” Allah mu je rekao: „Hoću, obećavam.”

Fudajl ibn Ijad vidio je ljude kako u suzama skrušeno uče dove i zikre na Arefatu, pa je rekao onima koji su bili sa njim: „Šta mislite kada bi ovi otišli i na ovakav način tražili od nekog čovjeka šestinu dirhema, da li bi ih odbio?” „Ne” – rekli su, a on je rekao: „Tako mi Allaha, lakše je Allahu oprostiti sve njihove grijehe nego tom čovjeku dati šestinu dirhema.”

Allaha molimo da nas učvrsti na putu islama, da nas sačuva i zaštiti od negativnih posljedica smutnji i iskušenja, da nam podari bogobojaznost i uputi na činjenje dobrih djela, da nas učini istinskim postačima, onima kojima će na kraju Ramazana biti oprošteni svi grijesi i koji će biti obradovani Džennetom. Amin!

 

 

Glas islama 296, strana 16, autor: Harun-ef. Eminović