Pokrenut veliki broj akcija u Ramazanu

Pored toga što se tokom mjeseca Ramazana u vakufskim kuhinjama dnevno dijelilo preko 2500 iftara i sehura, Hajrat je radio i na izgradnji kuća, podjeli kurbanskog mesa, odjeće, obuće, namirnica i sredstava za higijenu, zatim podjeli stipendija i poklona jetimama, kao i dodjeli nekoliko umri za članove Hajrata, ali i druge.

 

Centar za humanitarni rad “Hajrat“ osnovan je kako bi pomagao ljudima, pružao im pomoć i podršku uvijek, a posebno kada im je to najpotrebnije. Hajrat je tokom mjeseca Ramazana pokrenuo veliki broj akcija sve sa ciljem pomaganja drugima čineći ih sretnim i zadovoljnim. Pored toga što se tokom mjeseca Ramazana u vakufskim kuhinjama dnevno dijelilo preko 2500 iftara i sehura, Hajrat je radio i na izgradnji kuća, podjeli kurbanskog mesa, odjeće, obuće, namirnica i sredstava za higijenu, zatim podjeli stipendija i poklona jetimama, kao i dodjeli nekoliko umri za članove Hajrata, ali i druge. U ovom broju izdvajamo tri akcije, i to:

  1. Izgradnja kuće porodici Suljević iz sela Kalafati kod Priboja

Ova petočlana porodica živi u veoma teškim uslovima gdje je normalan život nemoguć. Kuća je trošna i prijeti opasnost od obrušavanja. Haris živi sa suprugom i troje maloljetne djece. Jedini njihovi prihodi jesu oni koje on uspije zaraditi na dnevnicama, radeći različite teške fizičke poslove. Uslijed takve situacije Haris je odlučio započeti kuću sebi i svojoj djeci, međutim, njemu nedostaju sredstva, pa se ovom prilikom obratio svim dobrim ljudima da mu izađu u susret. Harisu je potreban materijal, a kako kaže, sam sa svojom suprugom će sagraditi kuću. Medžlis Islamske zajednice Priboj i CHR Hajrat su se priključili ovoj akciji. Posjetili smo porodicu Suljević i uvjerili se u veoma teške uslove koje je nemoguće zamisliti u ovo vrijeme. Islamska zajednica i Hajrat su pokrenuli i pridružili se ovoj akciji i nadamo se da će se i ona završiti kao i sve ostale. Koordinator Hajrata Jasmin-ef. Eminić poručio je da smo Harisu sada potrebni i da mu trebamo pomoći. Glavni imam Medžlisa IZ-e Priboj Harun-ef. Eminagić je rekao: „Mi smo došli kod porodice Suljević da se lično uvjerimo kako u teškim uslovima žive. Da bismo zaslužili Allahovu milost moramo i mi biti milostivi jedni prema drugima. Islam je takva vjera koja nas upućuje jedne na druge, da jedni drugima pomažemo onoliko koliko smo u mogućnosti.“ Zamjenik direktora Hajrata Jasmin-ef. Hajrović je poručio: „Obišli smo ovu porodicu koja živi zaista u nehumanim uslovima danas u 21. vijeku. Hajrat se priključio akciji da ovim ljudima obezbijedi krov nad glavom. Haris sam radi na izgradnji kuće, hanuma mu pomaže, miješa beton, dodaje blokove. Oni ne traže ništa od nas osim da im pomognemo kako bi kupili materijal, a oni će sami raditi. Hajrat je do sada napravio preko stotinu kuća, zato molimo sve ljude dobre volje da se odazovu na ovu akciju i da, ako Bog da, ove ljude uselimo u njihov dom  što je prije moguće jer dosita je mnogo i mjesec dana živjeti u ovakvim uslovima.“

 

  1. Podjela stipendija i 100 poklona za jetime u Sandžaku

Hajrat u saradnji sa Humanitarnom organizacijom „Er-Rizk“ ovog Bajrama obradovao je jetime u Sandžaku sa stipendijama i podjelom bajramskih poklona. Ovoj podjeli prisustvovao je predsjednik Mešihata muftija dr. Mevlud-ef. Dudić, direktor CHR Hajrat Mirsad-ef. Bećirović, kao i predstavnik Humanitarne organizacije „Er-Rizk“ Ibrahim Suljović. Za jetime je ovo bio veliki poklon i velika radost. Kako su neki sami rekli, ovo im je bio prvi bajramski poklon i sreća u njihovim srcima iskazivala se na njihovim licima i blistavim pogledima kojim su izražavali zahvalnost svima koji su učestvovali u izgradnji njihove sreće. Muftija Dudić je ovom prilikom istakao da je Mešihat njihova kuća i da im je uvijek pružena ruka. Mufija je ukazao na bitnost zajednice, kao i da se svi trebamo okupljati oko nje smatrajući je svojom, te naglasio značaj u pomaganju jetimima i nagradu koju je Allah Uzvišeni obećao. Direktor Hajrata Mirsad-ef. Bećirović je istako: „U toku cijele godine mi u saradnji sa IKC iz Beča pomažemo vama, vašim porodicama i molim Allaha da prije svega nagradi njih, da im podari svako dobro, uveća nafaku, a da vama i vašim porodicama sve bude sa hairom i sa srećom.“ Mirsad-efendija je iskoristio ovu priliku i zahvalio se Humanitarnoj organizaciji „Er-Rizk“ koja se ove godine organizovala i prikupljala sredstva za vakufske kuhinje i iftare, uz molbu Uzvišenom Allahu da ih nagradi za sve ono što su činili.

 

  1. Dodjela umre Mersiji Preljević-Ibrović

Meliha Preljević obradovala je Mersiju Preljević-Ibrović da će uskoro koračati tamo gdje je koračalo Allahu najdraže biće – Muhammed a.s, da će dodirnuti ono najsvetije – Kabu čiji dodir se ureže u ljudski um i srce i da će namaz obaviti tamo gdje je on najvrjedniji. Mersiji je Hajrat dodijelio umru, obilazak Mekke i Medine. U saradnji sa Hajratom nekoliko sestra iz Švicarske odlučili su se za ovaj korak i ovo je još jedna ispunjena dova. Mersija će sa svojm mužem, inšallah, obići Medinu, poselamiti Miljenika a.s, dotaći časnu Kabu i pustiti čistu suzu tamo gdje se od radosti plače. Uputiti dovu za svoju porodicu, svoj narod i svoju zajednicu. Udahnuti najljepšeg vazduha i napiti se sa Zem-zem izvora.

Meliha je započela sa anegdotom o Ahmedu Iba Hambelu kako bi na ovaj način prisutnima ukazala da Allah vjernicima dovu uvijek prima. “Putujući u potrazi za hadisima, Ahmed b. Hanbel se jednom zadesio u nekom malom mjestu i to za vrijeme jacije. Otišao je u tamošnju džamiju i nakon što je klanjao namaz, umoran od puta htjede da u toj džamiji prespava tu noć. I samo što se onako umoran namjestio u jednom uglu džamije, trže ga grubi glas čuvara džamije: ‘Ustaj i izlazi iz džamije! Ovdje nema spavanja, nije ovo prenoćište!’ Čovjek, naravno, nije prepoznao tog velikana, iako su svi znali za njega. Vidjevši upornost čuvara džamije, Ahmed b. Hanbel se nevoljno pokupio i sjeo na ulaz u džamiju. Ali, čuvar džamije nije bio zadovoljan ni s tim, pa je insistirao da se Imam potpuno udalji od džamije. A tada je on bio prilično star čovjek, pa i nije mogao tako brzo udovoljiti naredbama ovog revnosnog čuvara, koji je ujedno brinuo i za održavanje reda u džamiji. Osim toga, Imam nije znao u tom mjestu nikoga i nije imao kod koga otići na konak. Sve ovo jednostavno nije zanimalo čuvara džamije, pa je onako slabašnog Imama nasilu odvukao dovoljno daleko od džamije. To je posmatrao pekar čija je radnja bila preko puta džamije. Sažalivši se nad ovim čovjekom, pekar ga pozva u svoju kuću. Nije ni slutio o kome se radi. S obzirom da je sada imao gosta, a trebalo je i pripremiti tijesto kako bi do jutra ispekao dovoljan broj hljebova, pekar se dao na pripremanje tijesta. Pekar je mijesio tijesto i nešto šaputao. To je bilo čudno imamu Ahmedu, pa ga je interesovalo šta to ovaj pekar izgovara. A pekar je bio dobar vjernik koji je stalno spominjao Uzvišenog Allaha, tako da je to i sada radio – spominjao je Allaha i istigfar učio (istigfar je traženje oprosta od Allaha). Imam Ahmed ga je upitao: “Šta to izgovaraš, ako se smije znati?” “Izgovaram istigfar (molim Allaha za oprost)” – odgovori pekar. “A jesi li od istigfara imao kakve koristi” – upita ga Imam. “Jesam” – reče pekar i nastavi: “Uzvišeni Allah mi je uslišao sve dove koje sam Mu do sada uputio, osim jedne.” “A koja je to dova” – začuđeno priupita Ahmed b. Hanbel. “Da upoznam imama Ahmeda b. Hanbela” – reče pekar. Nakon što malo zastade, imam Ahmed reče: “Ja sam Ahmed b. Hanbel i evo upoznao si me i Allah ti je uslišao i tu dovu.”

Glas islama 298, strana14-15, Fatima Fejzović