Trajni ibadet ili trajna sadaka

PITANJE: Da li je dozvoljeno i da li je korisnije da se umjesto pojedinih ibadeta, čije obavljanje ljudi ponavljaju nekoliko puta, kao što je ponavljanje obavljanja hadža, klanje dobrovoljnog kurbana i slično, izdvoji materijalni iznos i iskoristi za neku drugu vrstu dobrog djela od kojeg će koristi imati veći broj ljudi, a ne samo onaj ko je vlasnik novca i vrši određeni propis?

ODGOVOR: Pitanje zamjene ili svrsishodnosti da se određeni materijalni ibadeti prilagode potrebama i aktuelnom trenutku vrlo često se postavi među džematlijama, koji sa svog aspekta razumijevanja vjere tumače i komentarišu, a nerijetko i donose zaključke o tome.

Ono što je nesporno jeste da se o pitanjima vjere može i treba razgovarati, da se mogu sagledavati korist i posljedice njihovog obavljanja na određeni način i gledati da se, kada je to moguće, ostvari maksimalni i dodatni efekat korisnosti od njihovog vršenja, kako za vršioca tako i za zajednicu.

Pogrešno je smatrati da je svrha propisa koje obavljamo samo njihovo formalno obavljanje, bez obraćanja pažnje na sve ono što je sa tim povezano, što se može zaključiti na osnovu više primjera, ali dovoljno je spomenuti propis klanja kurbana i iskoristivosti kurbanskog mesa. Propis klanja kurbana smatra se izvršenim ukoliko čovjek izdvoji iz svoga imetka dio i kupi životinju koju će zaklati na ime kurbana i zakolje je u propisanom vremenu, ali nakon toga treba obratiti pažnju i da meso kurbana bude maksimalno iskorišteno i dođe do onih kojima je najpotrebnije, da ne bude tek onako, formalno, podijeljeno među ljudima kojima nije potrebno ili koji ga neće jesti. Tek kada se ostvari potpuna pažnja prema svim detaljima propisa i što bolji efekat od njegovog izvršavanja, možemo reći da je propis ostvario svoj cilj, a da vršilac može očekivati potpunu nagradu od Uzvišenog Allaha.

Generalno ibadete možemo podijeliti na duhovne, materijalne i fizičke. Namaz je duhovni ibadet koji čovjek mora redovno lično obavljati i ne postoji mogućnost zamjene niti odlaganja. Post također. Zekat je materijalni ibadet, kao i klanje kurbana, dok hadž u sebi objedinjuje sve tri vrste ibadeta: materijalni, duhovni i fizički. Svi prethodni ibadeti, ali i generalno svi ibadeti, imaju svoje vrijeme i propise koji se na njih odnose, tako da se vršilac određenog ibadeta treba upoznati sa suštinom propisa koji obavlja da bi znao koja je simbolika i koja je uloga tog propisa, da bi znao i osjetio njegove posljedice i na svom primjeru i u svom životu što, nažalost, nije slučaj kod svih muslimana, jer koliko je onih koji znaju simboliku i poruku hadža, zekata, posta, kurbana itd. u odnosu na onaj formalni dio u njihovom obavljanju. U tom slučaju i u takvim situacijama ljudi donose pogrešne zaključke i izražavaju pogrešne stavove o njima.

Klanje kurbana na dan Kurban bajrama, bez obzira što bi to možda nekom izgledalo korisnije, ne može biti zamijenjeno izdvajanjem sume novca i ulaganjem iste za pomoć ili bilo koji drugi oblik dobročinstva prema nekome. Obavljanje obaveznog hadža ili umre isto tako se ne može zamijeniti ili nadomjestiti izdvajanjem imetka u istoj ili većoj količini i njegovo ulaganje u razne vidove dobročinstva. Tako je sa ibadetima koji imaju karakter obaveznih, kojima je određeno vrijeme i način izvršavanja – oni se ne smiju mijenjati i prilagođavati vremenu ili potrebama.

Međutim, kada je riječ o dobrovoljnim ibadetima, to jest onima koje čovjek vrši dodatno od propisanog, to jest ponavlja ih više puta, kao što je slučaj obavljanja hadža nekoliko puta, klanje kurbana kada osoba osjeti potrebu ili želju da na taj način zahvali Allahu, preko situacija kada je to sunet, onda se može govoriti o svrsishodnosti da se oni iskoriste na najbolji način.

Ono što vršilac ibadeta mora znati jeste da Uzvišeni Allah neće nijedno obavljeno dobro djelo zanemariti, da će nagrada za njegovo obavljanje biti prema namjeri vršioca ibadeta, tako da, kada mu je to jasno, lahko može zaključiti da se nekada može imati više koristi od djela koje je na nižem stepenu obaveznosti, a koje se vrši iskreno u ime Allaha, od djela jačeg po obaveznosti, a koje čovjek obavlja onako, jer mu se može, uživa i lijepo mu je u tome i zbog toga ga ponavlja više puta.

Kao primjer možemo spomenuti učestalo ponavljanje obavljanja hadža ili umre, koje ljudi doživljavaju kao priliku da se lično osvježe i ojačaju, smatrajući da će dobiti i nagradu koju ne mogu dobiti ni za jedno drugo djelo, što je pogrešno.

Tačno je, hadž jeste obavezan jednom u životu i može se ponoviti, kao i umra, ali to ponavljanje nije isto što i prvo obavljanje, ono nema isti efekat i ne donosi istu nagradu, a to znači da može postojati način da se imetak koji se za to troši bolje iskoristi, posebno danas kada su cijene obavljanja hadža enormno velike zbog raznih dažbina koje su od strane organizatora dodate ili uvećane, cijene smještaja i prijevoza koje su duplirane ili nekoliko puta uvećane i slično. Umjesto što ponavljanjem obavljanja ovih propisa omugućavamo prijevoznicima, hotelijerima i nadležnima da se bogate, svrsishodnije je da se taj iznos ili njegov dio uloži u svrhu od koje će biti više koristi davaocu ili zajednici. Taj se novac može uložiti kao trajna sadaka, za učešće u korisnim projektima Islamske zajednice, kao što je podizanje ili obnavljanje medresa, fakulteta, mekteba, Škole Kur'ana, izgradnju džamije, puta, pomoći u školovanju djece, liječenju bolesnih, pomoći ugroženima da dođu do krova nad glavom i slično. U ovom slučaju se krug korisnika povećava u odnosu na situaciju kada čovjek, vlasnik imetka, sam uživa u ibadetu koji obavlja, tako da se može kazati da je u ovoj situaciji korisnije, kako za vršioca, to jest vlasnika imetka koji ga želi uložiti na Allahovom putu, tako i za zajednicu muslimana da se imetak potroši na ovaj način i uloži u neku od spomenutih svrha, jer je sve navedeno prilika da čovjek, vlasnik imetka, omogući da korist od imetka nastavi da traje, da sevabi teku sve dok ono u šta je imetak uložen služi svojoj svrsi i narodu. A Allah dž.š. najbolje zna.

Glas islama 298, strana 5, piše: dr. Rešad ef. Plojović, Pitanja i odgovori