Mjesec duhovnog uzdizanja i svakovrsnog napretka

Šta poslije Ramazana?

 

,,Brisali bismo avliju brezovom metlom, punili ibrike vodom, zatezali ćilime, postavljali sinije i na njima pune činije. Ljudi bi odlagali svoj radni pribor i dolazili da umiju lica i umorne ruke” – objašnjava nana prijašnje pripreme za iftar.

 

I danas se posti, ezani odjekuju, mukabele se uče, sprema jelo u demirli tepsijama, ali vele, nekako je, ipak, drugačije. Međutim, ono što je trajna vrijednost je da se Ramazanu svi raduju. Vele, u jednom komšiluku ima notorni alkoholičar koji, samo kad je Ramazan ostavlja alkohol i nada se da će mu biti sevapom. Svako na svoj način učestvuje u ibadetu u ovom mjesecu odricanja. Kaže Allah dž.š. u Kur’anu a.š.: ,,O vjernici, propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili…” (2:183) Ljudi se raduju što su u Ramazanu šejtani svezani, posteći klone se grijeha i ružnog govora. Osim ustezanja od hrane i pića, ustežu se od strasti, galame i svega što je nedolično, a što bi i izvan Ramazana trebala biti trajna vrijednost. U svakom slučaju, Ramazan je mnogima škola u kojoj se svake godine nadahnjuju i usavršavaju.

Svako se nada da će ući u Džennet, ako ne na neka druga vrata, ono na vrata koja se zovu Rejjan, na koja ulaze postači. Djevojke se raduju što se u postu dove primaju, pa mole za svoje potrebe i želje usrdno. U mjestima u kojima nije većina postača, neki od učenika, djece pitaju hoće li ih Allah dž.š. nagraditi i ako ne budu postili, ali ako budu diskretno uzimali hranu i piće i hoće li se na taj način, barem, solidarisati sa postačima. Mnogo je djevojaka postača koje su se prvog dana Ramazana pokrile hidžabom. Mjesec Ramazan je mjesec milosti, berićeta (bereketa), strpljivosti, oprosta, mjesec odricanja i duhovnog uzdizanja. Bolesnici se raduju što im se dova prima. Žao im je kad im ljekar da stručno mišljenje da ne mogu postiti kako im se bolest ne bi pogoršala, ali su odlučni post napostiti kada ozdrave ili, u krajnjem slučaju, podijeliti fidju (otkup) siromašnima. Ima putnika koji se odlučuju postiti, pogotovo ako su  sredstva kojim se prevoze udobna. Ima upornih i istrajnih dojilja i trudnica koje, pored dozvoljene olakšice da ne poste, žele da poste, moleći se za zdravlje svog djeteta i svih ukućana. Kur’an a.š., koji je uputa bogobojaznima, konstantno se uči u Ramazanu. Uče ga hafizi, imami, žene, djeca i svi vjernici, jer u Ramazanu je i počela njegova objava. Djeca znaju da je u Ramazanu melek Džebrail (Džibril) došao, po odredbi Allahovoj, i prenio Muhammedu s.a.v.s. u pećini Hira prvi kur’anski imperativ: “Ikre…” (Uči). Na medijima se mogu vidjeti slike rudara iz rudnika, koji umjesto da koriste olakšicu za težak fizički rad, ipak poste. Slike njihovih iftara navode suze na oči gledatelja. Ljudi koji imaju  garež po licu rastjeruju mrkli mrak pod zemljom lampicama na rudarskim kapama, sjede i iftare skromne iftare, a nur na njihovim licima sija jače od lampi.

U Ramazanu ima i onih koji prave bogate iftare u svojim kućama, zovu dosta postača i fotografišu svoje stolove. Raduju se da objave fotografiju na društvenim mrežama kako bi sa istomišljenicima podijelili radost radi dobre dekoracije hrane. Ima i onih koji stalno upozoravaju da je to mjesec odricanja i da ne treba spremati i jesti obilno. Treći se pravdaju da kad su sami jedu skromno, ali da za goste moraju spremiti bolje i više da se ne bi obrukali. Ima i onih, od javnih ličnosti, koji iftare priređuju u ugostiteljskim objektima, a ne u svojoj kući, radi brojnosti gostiju i čuvanja porodične privatnosti. Ali, svi oni se u Ramazanu raduju postu i iftaru, kao i sehuru (sufuru) u kojem je bereket, pa makar se samo čaša vode popila.

U mjesecu Ramazanu ima mnogo podsticatelja na dobra djela. Neki snimaju kratke poučne priče, neki pišu savjetodavne tekstove, neki poučavaju na drugi način. Ima ih kojima post nije baš lahak, pa su uzeli godišnji odmor, a ima ih koji rade, aktivni su na razne načine, kuhaju i poste. Ima ih koji zagovaraju mir i pomirenje, pravdu i pomirenje, mir i prestanak ratnih dešavanja. Jedni se raduju iftaru od hurmi kao glavnom jelu, drugi hurmi kao početnom jelu, ali svi se raduju. Neki noću idu na tzv. brze teravije, neki na spore ili one koje traju umjereno, a ima i onih koji mnogo klanjaju nafilu – noćni namaz. U noći Kadr probude se i najuspavaniji, pa se jedva nađe mjesto za namaz. Poneki obavljaju sedždu jedni drugima na leđima. Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci u kojima nema te noći. U njoj silaze meleci i melek Džebrail. Ljudi traže u njoj spas sve do zore.

,,U Ramazanu – pričaju momci – kuće mirišu, džamije, hava (zrak), ramazanske lepinje (pitice) mirišu prelijepo. Vele, pekari, najviše zarade imaju u Ramazanu. Neka vala, svaki im novčić halal bio!” Medicinski radnici potvrđuju: ,,Postite – bit ćete zdravi! Znate li – kažu oni – da je Allah namijenio automatski post bolesnom organizmu. Znate, kad ono ‘nemate apetita’, e to je post bolesnog organizma da bi ozdravio!”

I svi hvale post na sve strane. Jedna se srednjovječna gospođa hvali da je tokom Ramazana regulisala šećer u krvi i visok pritisak postom. Druga joj veli da ne može postom izliječiti smrtne bolesti – kancer, tumor i slično, a ova odgovara: ,,Može koliko može, elhamdulillah!” Mladić mladiću priča: ,,Znaš onog fotografa što je fotografisao lešinara pored afričke bebe koja od gladi umire – stradao je! Nije mogao podnijeti grižu savjesti!” A ovaj odgovara: ,,Ja kad postim solidarišem se sa svim gladnima u svijetu! Znam, ne mogu ih tako nahraniti, ali barem djelimično mogu spoznati kako im je…” Dva djeda sjede, muhabete i spominju kilometražu. ,,Osamdeset i šest kilometara, pa preko toga kad se putuje, insan je musafir! Nije dužan postiti ako mu je put naporan! Pa će napostiti!” ,,Nek posti – veli drugi – ništa mu neće biti!”

Tri srednjovječna brata u staroj roditeljskoj kući se sastala. Sva tri su konzumenti duhana, međutim, jedan prvog dana Ramazana sasvim batalio ovaj porok, tobe učinio. Drugi posti, ali poslije iftara zapali cigaretu, a treći, koji je tri kutije duhana dnevno trošio, veli: ,,Ne mogu, postio sam jedan dan, glava mi je otekla kao hljeb! Jače je ovo od mene.” Druga ga dvojica tješe i savjetuju da nikakvo zlo nije jače kad Allah pomogne, da su šejtani svezani, da pokuša opet, da mu je Ramazan odlična šansa da se očisti od toksina (otrova) svake vrste. Mukabele se uče u džamijama u nastojanju da se postigne Allahovo zadovoljstvo, osvečani ibadet posta i nastoji da se do kraja Ramazana prouči hatma (cijeli Kur’an). Neki se hvale kako u Ramazanu mogu proučiti i više hatmi. Svi se raduju na putu postizanja svojih ciljeva. Hafizi savjetuju da naše druženje  sa Kur’anom a.š. u Ramazanu treba biti konstantno. Domaćice spremaju iftare s mnogo dobre volje i energije. Bude djecu na sufur, a kasnije cijela porodica klanja sabah namaz. Veliki broj vjernika klanja sabah namaz u obližnjim džamijama, određeni broj u kućnim džematima, a ima i onih što jedva čekaju da ga otklanjaju da bi se vratili u krevet da spavaju do prije podneva. Neki kritikuju spavače i vele da nije lijepo “prespavati” mjesec posta. Roditelji hvale djecu koja poste i onu što “šaraju” post (neki dan poste, neki ne), ali i onu najmlađu koja “vezuju” post (uče da poste preko olakšica koje im roditelji priređuju) ili samo ustaju na sufur.

Ramazan je mjesec itikafa (osamljivanja u zadnjoj trećini mjeseca radi ibadeta), mjesec u kojem se daje zekat koji čisti i čuva imetak, u kojem se plaća članarina i vitrovi (sadekatu-l-fitr). Svake godine Islamska zajednica napominje vjernike da se zekat i vitrovi trebaju uplatiti u njene nadležne prostorije, jer su se pojavile sumnjive osobe koje ga sakupljaju i drugom daju. U mjesecu Ramazanu se sve brojnije hadžije polahko pripremaju i za put na hadž, obavještavajući okolinu o svom nijjetu.

Cijeli islamski ummet je oduševljen mjesecom Ramazanom u kojem svi postižu svakovrsni napredak. Kao što običnoj spravi, poput mobilnog telefona, treba punjenje strujom, energijom, nakon koje on funkcioniše cijeli dan, tako se i u Ramazanu vjernici ispune duhovnom energijom koja im pomaže da uspješno funkcionišu preostalih 11 mjeseci u godini. Pa, na kraju ovog skromnog izlaganja, samo možemo kazati: ,,Hvala Ti Gospodaru na svim ramazanskim blagodatima! Hvala Ti na svemu!”

Glas islama 298, strana 13, Islamske teme , Autor: Dr. Mersada Nuruddina Agović