Fenomen besposlenih internet-šejhova

U potrazi za mudrošću (3. dio)

Naišao sam na mnoge video snimke i tekstove u kojima besposleni daije i internet-učenjaci govore: „Mislim da taj i taj muftija ima nedostatke u imanu. Jednom prilikom je rekao to i to, što je pogrešno, jer prve generacije tako nisu govorile. Mislim da se morate kloniti njegovih predavanja, jer on nije nikakav učenjak, već svjesno ili nesvjesno odvodi muslimane u zabludu.“

Je li vam poznata ova formulacija? Naravno da jeste. I o meni tako govore. Čitam komentare o sebi samo radi zabave. Jer, moj jedini odgovor glasi: „Ne morate mi tražiti greške. Evo, odmah ću vam reći – sasvim je sigurno da ću pogriješiti. Sasvim je sigurno da ću nešto pogrešno citirati ili napraviti neku grešku u govoru. Znate li zašto? Zato što sam ljudsko biće.“

U našem vremenu, razvilo se novo interesantno zanimanje: čim se pojavi neko čijim govorom se ljudi koriste i koji zbog toga postaje sve popularniji, mora se naći nekoliko „stručnjaka“ koji će se baviti istraživanjem njegovih mahana. Da ih poštedim truda, ja im garantujem da će naći grešku kod svakoga ko se ikada latio mikrofona! Naći ćete greške i kod mene i kod Mufti Menka i kod svih ostalih – zato što smo mi insani, svi pravimo greške.

 

Braćo moja, nađite sebi pravo zanimanje

Kada vam pronađu greške, pričaju o tome kao o nekom velikom otkriću, kao da su otkrili nešto što nikome nije bilo poznato: svi ljudi griješe, baš svi. Svoja detaljna „istraživanja“ uvijaju u formu „naređivanja dobra, a odvraćanja od zla“ i u formu mudrog pozivanja u Allahovu vjeru. Međutim, to je sve osim navedenog! Njihova istraživanja tuđih mahana su samo indikacija da imaju previše slobodnog vremena, da se nisu dovoljno okupirali korisnim zanimanjima i da negdje u njihovoj motivaciji postoji raskorak. Umjesto što istražuju mahane daija koje ljudi vole i koji su koristili ovom ummetu, bolje da su pomogli majci ili ženi da skuha ručak. Tako bi se bar osevapili.

Ovo je samo prva greška u predstavljanju islama. Na nju gubimo ogroman procenat energije i previše resursa trošimo samo da bismo pokazali prednost jednog daije nad drugim, ili jedne muslimanske zajednice nad drugom. Braćo moja, nađite pravo zanimanje!

 

Haram inkvizicija

U islamu postoje pitanja u vezi sa kojima najveći učenjaci ummeta nisu donijeli jednoglasno mišljenje. I pored toga, mnogi naši muslimani kada formiraju stav o nečemu (bilo da je to neka obaveza ili zabrana), žele to svima nametnuti kao jedino prihvatljivo mišljenje. Ako su zaključili da je nešto haram, iako nemaju nikakve šeriatske reference, životna misija im je da svima oko sebe to mišljenje nametnu. Navest ću vam jedan primjer.

Prije nekoliko godina večerao sam sa svojim prijateljem Abdul Nasirom. Sa nama su bili neki momci iz džemata koji smo obišli. Jedan brat je imao kratku bradu, a do njega je sjeo brat sa izrazito dugom bradom. Ne gubeći vrijeme, ovaj sa dugom bradom se okrenu prvome i reče mu: „Brate, tvoje lice – haram! Moraš pustiti bradu!“ Ponizio ga je usred večere, pred cijelim društvom, pred šejhom Abdul Nasirom i preda mnom. Ja nisam učenjak, to želim da znate. Nikada se na predavanjima ne bavim šerijatskim temama. Međutim, šejh Abdul Nasir je stručnjak po pitanju šerijatskog prava. Da ste samo vidjeli tu scenu! Šejh je prinio hranu ustima i samo je stao i pogledao u ovog brata sa dugom bradom. Zatim je vratio hranu u tanjir i pitanjima mu održao lekciju:

– Brate, imaš li ti dokaz za to što pričaš?

– Prenosi se hadis od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je…

– Ko bilježi hadis? Ko su prenosioci? Šta kaže imam Malik o tom stavu? Kako ga je razumio imam Buhari?

– Ne znam, ali…

– Kako su taj hadis razumjele prve generacije? Koje su šerijatske intencije hadisa? Znaš li išta od toga?

– Šejh Abdul Nasir, ponižavaš me pred ovim ljudima…

– Naravno! Samo zato što si želio poniziti svoga brata muslimana pred nama, i to po pitanju koje ti nije sasvim jasno. Ne možeš samo „odlučiti“ da je nešto haram i ponižavati muslimane koji ne dijele tvoj stav.

Moramo biti oprezni kada se radi o pitanjima halala i harama. Halal i haram su hududullah / Allahove granice, a to nije mala stvar! Ne možeš nišaniti prstom u ljude i dijeliti optužbe: Haram, haram, haram! Nemaš pravo na to. Još manje imaš pravo dijeliti karte za Džennet i Džehennem i ljudima lijepiti etikete „u zabludi“ i „na istini“. Sjećate li se ajeta na kojem baziram ovo predavanje? Podsjetit ću vas. Uzvišeni Allah kaže:

„Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj!“ (En-Nahl, 125)

Međutim, to je samo polovina ajeta. Obratite pažnju na drugu polovinu:

„Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na pravom putu.“ (En-Nahl, 125)

Samo Allah Uzvišeni zna ko je sigurno u zabludi, a ko nije. To ne možemo znati ni vi ni ja. Ipak, nekako smo sebi dali licencu da donosimo sud čak i o ljudima koje nismo upoznali. Dovoljno je samo da ih ugledamo dok ulaze u džamiju: „Hm, kratka brada, duge nogavice… Slab vjernik.“ Nešto kasnije, ulazi drugi, a naša reakcija izgleda ovako: „MašaAllah, evo ga pravi brat sa dugom bradom!“ Prvoga smo osudili na zabludu, a drugome odmah uručili ulaznicu za Džennet.

Naš posao je da pozivamo, mudro i lijepim savjetom, a ne da donosimo sud. Samo Allah zna ko je na uputi, a ko je u zabludi. Čak i kada detaljno istražite problem i bez ikakve dvojbe utvrdite da je nešto haram ili halal, morate biti mudri u ispravljanju grešaka kod ljudi. Jer, način na koji prilazite ljudima, način na koji im se obraćate može nanijeti više štete nego koristi. Zbog toga je mudrost ključna riječ uspjeha u prezentiranju islama. Ako želim da opomenem svoga oca da nešto radi kako ne valja, neću mu lično reći. Jer, u tom razgovoru mogu podići glas na njega i tako napraviti veći grijeh od njegovog. Pokušat ću na neki drugi način. Na primjer, ispričat ću majci, a ona će njemu, ona ga bolje poznaje. Postoji mnogo načina da se izbjegnu neprijatnosti i sukob, a da ipak dostavite istinu.

Nastavit će se…

PRIJEVODI

Autor: Nouman Ali Khan

Preveo: Senad Redžepović