ULOGA MEŠIHATA IZ-e U SRBIJI U POIMANJU INTERKULTURALNOSTI, SUŽIVOTA I IZGRADNJI MIRA

Perspektive islamskog organiziranja i islamski pogledi i perspektive prihvaćanja različitosti u multikulturanom društvu kroz primjer djelovanja Mešihata IZ-e u Srbiji

 

Uloga tradicionalnih, legalnih i legitimnih vjerskih zajednica u poimanju interkulturalnosti u multikulturalnim društvima izuzetno je važna i velika. Na polju shvaćanja složenih društvenih procesa, očuvanja vlastitog identiteta i poštivanja i shvaćanja različitosti na jednom prostoru, sa posebnim obavezama koje podstiče humanistička i etička predispoziranost religije, sa kakvom se  tradicionalno susrećemo u doktrini i praksi islama, važno je upoznati se sa svim efektima koji proističu iz djelovanja vjerskih zajednica. Sa stanovišta institucionaliziranog djelovanja uloga jedne vjerske zajednice vrlo je slojevita i njen značaj na polju ne samo vjerske pouke, već i unapređenja društvenih procesa šireg obima i preciznog odnosa u poimanju suživota, izuzetno je velika. Uloga suplementarnih subjekata, koji pored nekonvencionalnih i konvencionalnih subjekata uzimaju ulogu u izgradnji mira, s aspekta sprječavanja nasilja i ekstremizma, vrlo je važna iz razloga što oni igraju ulogu proaktivnog djelovanja na širem društvenom polju i angažirani su u izgradnji bezbjednosnog okruženja, pogotovo uzimajući u obzir postkonfliktna društva i društva u tranziciji. Iz razloga mnogih problema zapostavljenosti, pitanja uloge vjerskih zajednica na polju unapređenja interkulturalnosti, suživota i izgradnje mira, primarna ideja bi trebala biti da pridamo važnosti takvoj ulozi, sa posebnim osvrtom na rad tradicionalne, legalne i legitimne vjerske organizacije na primjeru djelovanja Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, koji funkcioniše pod okriljem Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, na teritoriji više multikonfesionalnih gradova i općina na području Republike Srbije i Crne Gore. Također, obaveza je predstaviti modele iz prakse rada, koji opisuju i objašnjavaju usaglašenost i neophodnost razmatranja i predstavljanja ove teme kroz fokus značajne uloge Mešihata Islamske zajednice u Srbiji na polju izgradnje savremenog društva i harmonije društvenih odnosa u multikulturalnim, multietničkim i multikonfesionalnim društvima kakvima smo okruženi na ovom dijelu Evrope, konkretno Balkana.

Historijska uloga Islamske zajednice na prostorima Balkana velika je s aspekta djelovanja na sve društvene procese. U tom pogledu, obrazlaganje ove teme ne bi imalo konkretnog smisla osim da predlaže kako bi u budućnosti jedna vjerska zajednica sa svim svojim kapacitetima treba biti uzeta u obzir prilikom rješavanja izazova, rizika i prijetnji, bilo na planu bezbjednosti, bilo na planu shvaćanja i prihvaćanja koegzistiranja sa različitostima, da ne bi izložili konkretan primjer djelovanja Mešihata Islamske zajednice u Srbiji koji djeluje pod okriljem Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, te okuplja vjernike skoro svih zemalja bivše zajedničke države Jugoslavije, ali i daje veliki doprinos organiziranju vjerskog života u inozemstvu.

Kod muslimana se jedino legalnim i legitimnim smatra organiziranje vjerskog života po uzoru na Kur’an kao nadnaravnu Božiju riječj i Sunnet posljednjeg i odabranog Božijeg vjerovjesnika, poslanika Muhammeda s.a.v.s., sa kojim dolazi posljednja Objava. Prednost islama u odnosu na druge monoteističke religije leži u osnovi da on priznaje vjerovjesnike drugih religija, smatrajući ih izvorno islamskim i spominjući u svojoj svetoj Knjizi kao vjerovjesnike misije vjerovanja u Jednog i Jedinog Boga. Po uzoru na takvo, jedino ispravno i decidno vjerovanje, kakvo je od strane vjerskih autoriteta i priznato u svijetu islamskog duhovnog svjetonazora, Islamska zajednica muslimana na ovim prostorima djeluje već stoljećima, nerijetko čineći velike napore da istraje na putu istine i borbe da kao takva egzistira.

Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, iako u dvije države, djeluje kao vjerska zajednica (obuhvaćajući pod jedinstvenim Muftijstvom sandžačkim i nekoliko medžlisa u Crnoj Gori) koja okuplja manjinske muslimanske narode, djelovala je u smjeru primarnog islamskog učenja i pružanja primjera pripadnicima drugih konfesija, vodeći se misijom okupljanja oko istih vrijednosti i zajedničke riječi.

Pošto je pored svjetovne uloge doktrina islamskog pogleda na svijet koncipirana tako da se svaki musliman mora interesirati i utjecati na ovosvjetska društvena kretanja, u kojima će kao primjeran učesnik stjecati dobra djela i boriti se za dobro na koje Bog poziva, došlo je do mogućnosti da iz vjerskih objekata i škola učenja o islamu, kao vjeri spoja suštine i forme, nastanu idejni, zatim i organizacioni kapaciteti za formiranje i podizanje vjerskih i obrazovnih ustanova, što je naočigled mnogim islamskim, pa i ukupno vjerskim zajednicama pošlo za rukom, ali posebno Mešihatu Islamske zajednice u Srbiji u proteklih četvrt stoljeća, uzimajući u obzir poznate okolnosti. Nesporno polazeći od primarne uloge u podizanju uspješnijih, vjerski odgojenih i obrazovno formiranih generacija, ova islamska zajednica je kroz svoje djelovanje pružila mogućnosti da se i pripadnici drugih vjera i naroda okoriste o njenom djelovanju, a da država i važni društveni akteri, iako nedovoljno uzimajući u obzir razmjere jednog takvog utjecaja, imaju daleko bolje uvjete da rješavaju društvena pitanja, ako se uzme u obzir da je obavezu supervizora direktno na mnogim poljima preuzimala upravo ova, ne samo za muslimane, već i za sve ostale, važna institucija.

U krizi i prolascima kroz sve loše i manje loše forme političkog organiziranja, vođenja države i društva kroz periode zadnjih četvrt stoljeća, možemo sa sigurnošću reći, mada i dugo nabrajati sve ono što je u suštinskom i formalnom smislu nastajalo iz ove vjerske organizacije muslimana. Osnivanjem mekteba, dječijih obdaništa, predškolskih ustanova, medresa, fakulteta, Univerziteta, škola Kur’ana Časnog, humanitarnih organizacija, vakufskih kuhinja, medijskih kuća, radija, televizije, izdavačkih kuća i elektronskih i printanih glasila, biblioteka, te kulturnih i drugih institucija kojima su predstavljane univerzalne kulturološke vrijednosti, kapaciteti i resursi pozitivnog društvenog djelovanja, te pružanja mogućnosti izgradnje pojedinca, podizala se i širila misija i konkretizirala uloga začetništva svih razvojnih kapaciteta koje ne samo muslimansko, već i šire društvo kroz oglede i primjere djelovanja može koristiti i uzimati kao pozitivan primjer i primjer primjene u svojim zajednicama. Bogat vjerski život i djelovanje kroz spomenute ustanove koje je inicirala ili direktno pokrenula Islamska zajednica prenio se i na obogaćivanje kulturnog života muslimana, ali i ostalih pripadnika konfesija i narodnosti, što je imalo i efekte upoznavanja, zbližavanja, te na koncu i prožimanja kultura.

Obnavljanje Mešihata i rada institucije muslimana u Srbiji pratio je najmračniji period XX stoljeća za sve narode u regiji, posebno muslimane, koji su nakon raspada zajedničke države prvi puta trajno razdvojeni od matičnog i većinski muslimanski naseljenog prostora, Bosne i Hercegovine, sa kojim dijele veze nacije i kulture. U takvim i dramatičnim povijesnim okolnostima Islamska zajednica u svom opredjeljenju zadržava i pridržava se tradicionalnog i jedinog islamskog učenja i zauzima stav misije mira, kao tada jedina i usamljena vjerska zajednica, jer su mnoge druge politički isključene ili zloupotrijebljene imale i negativnu ulogu u ratnohuškačkim i propagandnim dejstvima prema drugim narodima, a posebno konfesijama, čiji su se velikodostojnici otvoreno sukobljavali sa bilo kojim vidom multikulturalizma i prihvaćanja različitosti, smatrajući da novonastale samostalne države pripadaju isključivo narodima u čijem imenu je i sadržano ime države. Tada Islamska zajednica Sandžaka od samog početka djelovanja zauzima potpuno drugačiji stav, a to je okretanje pozitivnim vrijednostima prihvaćanja, susreta i suživota, te u javnom govoru promovira uspostavu ideje mira i njegovu izgradnju. Ako se doda još i to da je javna riječ, kako velikodostojnika Islamske zajednice, tako i svih vjerskih lica pod okriljem njene organizacije ostala imuna na sve prilike, provokacije i kršenja prava, kako institucije, tako i muslimana u jednom dužem vremenskom razdoblju, nikada nije bila usmjerena na kritikovanje pripadnika neke vjerske, rasne ili nacionalne zajednice, već strogo uperena protiv vršioca funkcija, onda se može reći da takav profesionalizam i perfekcionizam u odnosima sa drugim narodima predstavlja oličenje predanosti svim idejama koje smo pomenuli u ovom radu, a što je rijedak slučaj, barem za naše prilike. Nasuprot tome, poštivajući međureligijski dijalog i radeći na podizanju i susretu među religijama, Islamska zajednica je kategorički odbila nastojanja da se vjerski identitet pomiješa sa političkim, kako bi iz toga nastajala stigmatizacija vjere u posebno osjetljivim odnosima većinskog i manjinskih naroda u Srbiji.

 

 

Utjecaj na društvene procese i kapaciteti Mešihata Islamske zajednice u Srbiji

 

Vjerski, kulturni i društveni život pojedinca izgrađen u okviru djelovanja neke od ustanova Islamske zajednice u Srbiji, kako na polju primarno alternativnog integriranja u društvene procese i afirmacije koje ne bi umnogome bilo bez učešća spomenutih ustanova, akumulirao je kapacitete za djelovanje pojedinca kako u daljem sistemu organizacije, tako i izvan nje u nekoj drugoj sferi djelovanja. Iz srednjoškolskog i visokoškolskog sistema Islamske zajednice razvili su se kapaciteti koji se ogledaju u učešću mnogih korisnih pojedinaca zajednici, koji su i na konkretno naučnom polju za svoju zajednicu ostvarili uspjeh primjerom i podizanjem kapaciteta na viši nivo. Ako na to dodamo ispravan i legitiman put predstavljanja muslimana i vjere islama na prostorima regije u kojima ustanove Islamske zajednice djeluju, u javnom eteru možemo primijetiti da se u posljednjih četvrt stoljeća podigao nivo međureligijskog dijaloga na čijim etičkim osnovama počiva misija koja se, kako smo naveli prije u radu, odnosi na unapređivanje interkulturanosti i prihvaćanja bogatstva i korištenja kapaciteta i resursa jednog multikulturalnog društva. Na polju političkog razvoja i uvođenja etike u politički život, te promoviranja humanističkih ideja u pojedinačnim primjerima političkog djelovanja pojedinaca, čija je uloga nastala i razvijala se primarno u okrilju izgradnje ličnosti u ambijentu religioznosti, desila je prava progresivna revolucija kao alternativa konvencionalnim političkim idejama prisutnim na ovim prostorima. U uvjetima formalno sekularnog društva, iako otrgnuta od dijela savjetodavnog učešća kao nedominantna institucija koja okuplja religijsku manjinu, Islamska zajednica ne smije biti isključena iz učešća u djelovanju i njena strateška uloga treba biti integrirana u sva pitanja koja se tiču države na čijoj teritoriji djeluje. Stoga, ne smije se favorizirati jedna vjerska zajednica nad bilo kojom drugom, posebno ovom, čija transparentnost i kontinuitet utjecaja na stvaranje uvjeta boljeg društva ima kapaciteta da ponudi odgovore na mnoga društvena pitanja koja se tiču svih strateških pravaca razvoja ili problema društva, a čije institucije vode ostali društveni resursi nekonvencionalnog i konvencionalnog tipa u državi.

 

 

Umjesto zaključka

 

Društvene perspektive ne isključuju mogućnosti učešća svih činilaca i faktora koji mogu doprinijeti unapređenju društva. Nijedna doktrina bilo kog političkog ili društvenog organiziranja nema stabilne temelje kao vjerska. Na te kapacitete nepromjenljivosti kursa treba obratiti pažnju, ali ne samo to, već ih i suštinski inkorporirati u sistem. Prilagođenost vremenu, prostoru i društvenim prilikama mora imati jasno utemeljenu strategiju, sa oscilirajućim pozitivnim varijacijama, koje mogu isključivo biti unapređivane i ticati se podizanja kvaliteta vlastite uloge na putu progresa. U tom smislu, ukoliko imamo na raspolaganju institucionalne i ljudske resurse kakvi su resursi jedne vjerske zajednice, koja bi mogla šire obuhvatiti i unaprijediti kompleksne pojave kakve imamo u konkretno našim prilikama, zašto ih ne bismo iskoristili kao društvo, pa čak se i u smislu šire organiziranosti poslužili analogijom i uzeli pozitivne primjere perspektiva uređenosti institucija i sistema kakav susrećemo na jednom modelu pozitivnog primjera. Ovdje je primarno i suštinski u kratkim crtama iznijeta društvena dimenzija utjecaja jedne vjerske zajednice, u ovom slučaju uloga Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, koji predstavlja primjer koji treba slijediti cjelokupni organizirani, barem svjetovni i obrazovni sistem u Srbiji, ali i regiji. Uvjerenje treba biti u mogućnosti da bi na ovom modelu cjelokupno društvo bilo kulturno bogatije, spremnije za unapređivanje, prožimanje, susrete, te suživot i trajnu izgradnju mira.

Glas islama 303, ANALIZA, Msc. Dženis Šaćirović, strana 14-15