VANREDNO STANJE

Izvodi iz prve tri besjede akademika Muamera Zukorlića

 Besjede se emituju od 26.03.2020. posredstvom Sandžak televizije i Facebook stranice akademika Zukorlića, svake druge večeri u 20 časova, a tokom besjeda gledaoci mogu postavljati pitanja akademiku Zukorliću putem viber tekstualnih poruka na broj telefona 064 889 1559.

 

PROGRESIVNA ISTINA I STRPLJENJE KAO ETIČKA I KARAKTERNA VRLINA

 

Šta je vanredno stanje i je li moguće biti redovan u vanrednom stanju?

Sam pojam ukazuje na to da je došlo do ukidanja onoga što je redovno, gdje moramo određene prakse uskladiti sa novim okvirima i normama koje propisuje zakon i određene uredbe i pravila, koje su jasne i propisane, kao što je ograničeno kretanje i određene mjere zaštite protiv virusa, što moramo shvatiti do kraja ozbiljno.

U mentalitetu balkanskih naroda, kao i zbog činjenice da su mnogo puta bili pokoravani od raznih osvajača, postoji uvjerenje i osjećaj da se novim pravilima nikada ne treba brzo i potpuno pokoriti. Ako pogledamo u našu historiju, bilo bošnjačku, srpsku, crnogorsku, koju god balkansku, jedni imaju komitu, drugi hajduke, treći uskoke. Imaju razne pobunjenike koji i kada su činili ponešto što nije bilo pohvalno smatrani su herojima. Smatralo se da režimi koji su nam bili nametnuti u određenim vremenskim periodima nisu bili naši režimi i zato je pobuna i nepoštivanje sistema bilo nešto pohvalno. U situacijama pod raznim okupacijama to ima smisla i nije negativno. Narod dok ima kapacictet pobune protiv okupatora, bilo koje vrste, time uspijeva da sačuva svoju ljudskost i ljudsku suštinu vrijednosti.

Kada smo u situaciji da se određeni režim nameće sa vrlo konkretnim razlogom zbog opasnosti, kao što je sada slučaj sa virusom COVID-19, tada bi trebala da dođe do izražaja drugačija svijest. Sada u poređenju ponašanja između određenih nacija i naroda, između Nijemaca i Italijana, disciplinovanih Nijemaca i Kineza i nedisciplinovanih Mediteranaca. Ipak bi pametni trebali zaključiti da ti mentaliteti koji su nastajali pod određenim historijskim okolnostima ne bi trebalo da budu nešto čime se ponosimo i čime bi trebalo do kraja ostati dosljedan i insistirati na tome.

Balkanski narodi baš zbog spomenutih razloga imaju taj naglašeni individualno-slobodarski duh. To ima svoju prednost u nekim aspektima kulture, posebno umjetnosti, jer narodi sa naglašenim individualnim slobodarskim duhom, konceptom i orijentacijom ostvare značajniji prostor kreativnosti. To je dobro u pogledu kulturnog, umjetničkog stvaralaštva i kreacije. Kada su ovakve opasnosti u pitanju tu se individualnost mora podrediti interesu opstanka, odbrane od ove opasnosti. Od ovakve opasnosti se jedino može odbraniti visokom kolektivnom sviješću koja se pretače u visok stepen organizacione svijesti, a koja se implementira kroz visok stepen discipline u organizaciji.

 

DVIJE KRAJNOSTI: OD OMALOVAŽAVANJA DO PANIKE

 

Jasno je da postoje dileme u vezi novonastale situacije i ljudski je imati dilemu kada su u pitanju pojave sa kojima se prvi put suočavamo, i to nije čudno. Ponašanje najvećih stručnjaka  bilo je prilično konfuzno u samom početku.

Imamo dvije krajnosti: jedna je omalovažavanje opasnosti i druga je panika. Treba se staviti akcenat u pokušaju uravnoteženog shvatanja same opasnosti.

Vidjeli ste da se stavovi kreću od jedne do druge krajnosti, ali ono što pristojno inteligentan laik koji se dovoljno informisao može da zaključi jeste sljedeće: ne radi se o običnom virusu koji je sličan sezonskim virusima koji pogađaju u sezoni virusa i gripa, iako po mnogo čemu sliči, a isto tako se sa druge strane ne radi o opasnosti koja će svojom pojavom sve da nas pokosi.

 

MINISTARSTVO OBRAZOVANJA, SANDŽAK TV, MATICA BOŠNJAČKA I NASTAVNO OSOBLJE ZASLUŽUJU SVE POHVALE

 

Vidjeli smo koliko sama država, tj. Ministarstvo prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja može da se modifikuje i učini nastavu u osnovnim i srednjim školama dostupnom na daljinu, kako nastava ne bi bila potpuno suspendovana iz njihovog života. Ono što mene čini radostnim jeste da sam bio jednim od aktera u inicijativi kada se Matica bošnjačka i Sandžak televizija pojavila pred Ministarstvom sa projekatom nastave na daljinu na bosanskom jeziku, gdje su potpisali sporazum i krenuli sa realizacijom. Jako sam ponosan, ne samo što sam bio prvi u komunikaciji sa vrhom države i Ministarstvom kako bi do sporazuma došlo, već i što sam proteklih dana gledao kako se to kvalitetno izvodi na Sandžak televiziji sa kvalitetnim nastavnim osobljem, kvalitetnom organizacijom i ponosan sam na to što je bio pravi izbor Matice bošnjačke i Sandžak televizije da naprave takav iskorak.

 

BESJEDE KAO EDUKACIJA

 

U zatvorenom prostoru smo od 17 sati. Kako je moguće i da li je moguće iole imati normalan život u zatvorenom prosotoru, a navikli smo se na otvoreni prostor. Zatvoreni prostor znači neku vrstu statičnosti ili minimalne dinamike koja je neuporedivo manja u odnosu na dinamiku koju smo imali prije vanrednog stanja. Ključno pitanje je kako će se sve ovo odraziti na naše mentalno zdravlje. Mislim da nam je potrebna jedna zdrava edukacija gdje bi možda sve ove besjede mogle biti samo jedan mali doprinos i ukoliko to bude milimetarski doprinos bit ću preseretan. Želim sebe staviti na raspolaganje bar komunikacijski.

 

OBRADUJ STRPLJIVE

 

Ukoliko pogledamo vjerske izvore, pogotovo islamske, vidjet ćete da imamo vrlo eksplicitan kur'anski ajet koji govori o strahu i govori o iskušenjima: „Iskušavat ćemo vas sa nešto straha, glađu, gubljenjem imetaka, života, poljoprivrednih plodova, a ti obraduj strpljive.“

Vidjeli ste kako je to Svevišnji Stvoritelj u ovom kur'anskom ajetu precizno kazao i najbrojano je sve ono što je čovjeku jako važno, ali na samom početku postavio je pojam straha. Zašto je prvi strah, zar je strah važniji od života? Ne, nije, ali čovjek prije nego što mu život bude ugrožen dobije strah od ugrožavanja života. Imate strah kao opasnost sam po sebi, a onda imate strah od gubljenja imetka, života, gladi, zarade, biznisa. Prije nego se uđe u rizik gubljenja i eventualno opasnosti da se izgubi nešto od nabrojanog, prvi vjesnik toga je strah i vidjeli ste onog trenutka kada se objektivizirao strah i kada se nešto osjetilo od realnog, kada su krenule mjere od strane države i njenog priznanja da se radi o stvarnoj opasnosti, dobili smo rekacije naroda. Njegove reakcije bile su kupovine, pune ostave i špajzevi sa uljem, brašnom, šećerom. Ljudi koji žive u civilizaciji koja bar na našem prostoru nema previše gladi i onaj ko nije gladovao u trenutku kada se kaže da postoji opasnost, on za sebe sprema. To je refleks koji proizilazi iz ovog straha. Zaključak je iz svega ovoga: “Obraduj strpljive.”

 

ZNANJEM PROTIV STRAHA

 

Strah je pojam koji zasigurno predstavlja jedan od najkompleksnijih fenomena. To je tema kojom se bave razne nauke, posebno psihologija, ali sa više aspekata. Po meni je najbitniji aspekt straha u pogledu percepcije, ali i u pogledu određenih poruka koje bi nam mogle biti zanimljive u okolnostima u kojima se nalazimo, jer zapravo, smisao opservacije svake teme i pitanja u prvom planu će imati ona značenja i reflekcije koje su posebno zanimljive za stanje u kojem se nalazimo.

Strah je jedna od najjačih emocija koju čovjek ima. On spada u one realne kategorije koje su sastavni dio čovjeka i ne postoji čovjek koji nema ovu pojavu kod sebe ukoliko se smatra normalnom osobom, psihički mentalno zdravom osobom. Nije moguće tražiti neki put gdje bi se strah u potpunosti mogao eliminisati. To je iluzija. Svako ko pomisli da bi mogao da dosegne stepen potpune eliminacije straha mora shvatiti da je to nemoguće i da od takve iluzije treba da odustane. Kako se ophoditi prema strahu?

 

(NE)MOGUĆNOST ELIMINACIJE STRAHA

 

Strah je jedna od pojava koje na čovjeka uglavnom negativno djeluju. Postoji neka mala doza straha koja i nije tako negativna i koja kod čovjeka povećava oprez i može  povećavati odgovornost. U tom smislu, ta manja doza straha nije negativna, ali uglavnom strah je pojava koja kod čovjeka izaziva negativne reflekcije i određene slabosti, smanjene sposobnosti promišljanja, djelovanja i rezonovanja i raznih drugih aktivnosti koje čovjek može i želi da ima. Strah nije moguće eliminirati, ali ga je moguće staviti pod kontrolu. Strah je moguće pobijediti na način da budemo jači od njega, da postoji, da je realna kategorija, ali da ga možemo kontrolirati, da mu ne dopustimo da nas ugrozi. To je realna ambicija koju svaki čovjek treba ili može da ima prema samom strahu. Pošto to konstatujemo kao realnost i činjenicu, to su jedini mogući dosezi – da se strah stavi pod kontrolu, da budemo jači od njega, tj. da mu ne dopustimo da nas ugrožva. To je realna ambicija kojoj bi trebao svako da teži.

 

POBJEDA STRAHA

 

Sa dva ključna oružja, ukoliko se njima opskrbimo i naoružamo, naše su realne šanse da strah pobijedimo. Prije svega, znanje – prvo i osnovno oružje koje nam daje šansu da pobijedimo strah. To je oružje koje nam ruši tu barijeru i skida koprenu, barijeru koja nas sprječava da vidimo dalje. Kako smo došli do zaključka da je znanje glavno sredstvo u borbi protiv straha? Na način da smo prethodno analizirali izvore straha. Ključni izvor straha jeste neznanje. U pogledu izvora straha imamo realne i nerealne izvore straha, tj. objektivne i neobjektivne. Objektivni izvori straha su nešto što se ne može promijeniti, ali se možemo prema njemu postaviti adekvatno, ukoliko uspijemo objektivizirati taj izvor straha. Da bismo uspijeli objektivizirati izvor straha neophodno je da eleminiramo ono što opterećuje objektiviziranje izvora straha, tj. da eliminiramo ono što nije objektivni izvor straha. Pomenuli smo mrak. Zašto je mrak jedan od izvora straha? Zašto kada se nalazimo negdje gdje nema svjetla imamo određenu dozu straha, čak iako se nalazimo na mjestima koje poznajemo. Sama smanjena vidljivost prostora oko nas predstavlja tu barijeru iza koje dolazi do pretpostavki o mogućim izvorima opasnosti. Ono što čovjek ne vidi, tj. ne zna, ostavlja mogućnost da se tamo krije nešto što može da ga ugrozi. Zato je znanje svjetlo i nije slučajno da su prosvjetiteljski pokreti, pokreti obrazovanja, upravo prozvani prosvjetiteljstvo, svjetlo. To, zapravo, ima značenje da obrazovanje predstavlja prosvjetljenje, a to znači odagnati tamu, skloniti barijeru vidljivosti. To znači eliminirati prepreku da znate šta se krije iza te prepreke. To je važno i nije slučajnost da su ti pojmovi međusobno i u svom etimološkom značenju srodni, odnosno povezani. To ukazuje na potrebu da bi došli do objektivizacije opasnosti potrebno je ukloniti mrak, barijeru, zid, koprenu, prepreku koja nas sprječava da uklonimo neobjektivne izvore opasnosti. Kada ulazite u prostoriju gdje nema svjetla, iako je vaša kuća, pazite se, jer ne znate da li ćete da udarite u stolicu, sto ili neki komad namještaja. Oprezno hodate, nemate objektivni izvor straha. Objektivni izvor straha je kada imate uključeno svjetlo, tačno znate gdje se nalaze komadi namještaja i nemate potrebu da strahujete da li će se nešto ispriječiti ispred vas. Vi ćete se kretati normalno između namještaja i tada imate objektivnu opasnost da ne udarite u sto koji vidite. Adekvatno ćete se postaviti prema toj opasnosti i zaobići sto. To je ono što ukazuje na to da je objektivna opasnost uvijek manja opasnost, ili barem opasnost koju čovjek može definirati. Zato u svim oblicima postojanja neprijateljstva uvijek je nepoznati neprijatelj najopsaniji neprijatelj, ili nepoznato oružje je uvijek najopasnije. Pa čak iako nije nepoznato, ali je ono najopasnije iz razloga što ne znate njegove osobenosti i ne možete adekvatno da se postavite, nemate kontraodgovore i oružje.

Ovaj momenat je važan i volio bih da na njega obratimo pažnju jer ćemo se i u budućim opservacijama vjerovatno vraćati na ovaj fenomen znanja. Znanje je ključni faktor i ono je taj izvor svjetla kojim se odagnati tama. To je ono što je ideju znanja ili vrijednost znanja  postavilo ispred svih drugih vrijednosti. To najeksplicitnije nalazimo u Kur'anu Časnom gdje od preko 6600 ajeta prvi koji silazi od Svevišnjeg Stvoritelja biva:“Uči u ime tvoga Gospodara koji stvara.“

 

VJEROM PROTIV STRAHA

 

Većina čovječanstva nastoji naći smisao života u novom ambijentu suprotnom dosadašnjim navikama. Taj ambijent i ti izazovi, kao što smo kazali, uglavnom su obilježeni strahom i zato je ova tema danas pred nama.

Dolazimo do objektivne opasnosti, kada objektiviziramo opasnost i kažemo: “Objektivno, opasnost je takva, smrtnih slučajeva je toliko, oni su samo od virusa.” Razmotrimo to u brojkama koje su konfuzne jer se ne iznose uporedne analize. Krenimo od toga da smo objektivizirali opasnost i imamo argumente da se radi o velikoj opasnosti.

Kako se sada nositi sa objektivnim strahom i šta je uloga vjere u odnosu na strah?

Vjernik ima dva ključna momenta u sopstvenoj vjeri koja mu značajno pomažu da bude jači od straha, da iako ima straha bude jači i dominantniji u odnosu na taj strah. Prvi je jedan od šest imanskih šarta: vjerovanje u kader – Božije određenje. Prema islamu i islamskom učenju, svaki čovjek da bi bio vjernik mora vjerovati da je sve što se događa i što će se dogoditi obuhvaćeno Božijim kaderom, odnosno Božijim određenjem. Sve je to u opsegu Božijeg znanja i određenja da će se desiti. Kada je život u pitanju, on je vlasništvo Gospodara svjetova. Mi nismo vlasnici svog života. Mnogi vjernici koji nisu dovoljno upućeni i učeni u vezi sa ovim refleksno misle da sve što je kod njih to je i njihovo. Mnogi vjeruju da su gospodari svog života i kažu: “To je moj život i ja ću sa njim raditi šta hoću.” Ne, to nije tvoj život i nemaš pravo raditi sa njim šta hoćeš. Čak ni imetak nije vlasništvo čovjeka već mu je povjereno, pogotovu život. Gospodar života je Stvoritelj života, On je stvorio naš život i On je stvarni Gospodar tog života. Taj život je nama povjeren, on nam je dat u emanet. Mi smo za njega odgovorni, po instrukcijama njegovog Gospodara, odnosno Stvoritelja i Gospodara tog života. Prema tome, mi nismo gospodari i vlasnici tog života. To je prvi udarac koga nanosimo strahu.

 

VE BIL-KADRI

 

Sada imamo i kvalitet vjere koji varira po vertikali od slabijeg do jačeg vjernika u pogledu vjerovanja u princip kadera, u jedan od šest imanskih šarta. Imate mnogo ljudi koji vjeruju u sve islamske principe, ali tehnički i simbolički, kada ih pitate da nabroje. Mnogi vjernici nisu ušli u srž vjerovanja i ti principi nisu ušli u cijelo ljudsko biće, pa da to prožima cijelu svijest i emociju. To je uvjerenje cjelokupnim bićem – srcem i sviješću. To je ogromna razlika. Kada kažeš ve bil kaderi, to znači da vjeruješ da tvoj trenutak smrti ne može da pomjeri niko – ni ubica, niti bilo koji spoljni faktor, makar nam izgledalo da je nekada neki vanjski faktor izazvao našu smrt.

 

(…)

Zašto je obrazovan vjernik u prednosti i kada imamo medijsku invaziju na televiziji, konferencije za štampu od ljekara, političara, video klipove po društvenim mrežama, kada imamo svu ovu invaziju informacija, poluinformacija i dezinformacija? Ukoliko sve to stavite na princip i izmjerite na vagi burhana i argumenta znat ćete da prepoznate, slušajući i čitajući sve to vidjet ćete.

U narednim danima situacija će polako da se kristališe kroz znanje koje će nam donositi iskustvo, jer ovo je prvi put da se ljudska civilizacija suočila sa ovakvom opasnošću u pogledu kvantiteta, da se desi da cijelu zemaljsku kuglu obuhvati ovakva zaraza gdje niko nije potpuno spreman. Zato ste vidjeli kolaps od svjetske sile Amerike do malih i srednjih zemalja – svi su u haosu.

Desio se šok i faktor iznenađenja, nespremnost na takvu vrstu neprijatelja. Kako vrijeme odmiče polako će se sve to kristalizovati: zašto tolika smrtnost na nekom mjestu, zašto manja na drugom, zašto negdje ljudi šetaju, a negdje ne, šta je bolje? Jedni su mislili da je bolje da ljude potpuno zatvore, drugi da nije. Pošto je po prvi put ne može se reći ko je u pravu, ali ćemo vrlo brzo, ako ništa makar mi koji poštujemo argumente, imati mogućnost da pravimo određene zaključke na osnovu toga, u pogledu uspješnosti borbe protiv virusa i  ovladavanja svim nuspjavama koje neće biti toliko nebitne, a koje su proizašle iz ovog kolapsa koji je nastao. Vremenom ćemo to moći.

To će biti ključ u ophođenju sa cijelom ovom pojavom, diferencijacija i furkanizacija istine i neistine, laži i istine. Pogotovo tu mediji imaju ključnu ulogu.