Mjesec u kome se otvara Džennet, a zaključava Džehennem

Najodabraniji mjesec u godini počeo je  u petak 24. aprila. Sa dolaskom Ramazana vjernici osjećaju radost, olakšanje, nadu i veliku šansu za zaradu sevaba koji će biti razlog ulaska u Džennet.

Muhammed a.s. je između mnogobrojnih riječi vezanih za mjesec posta rekao i sljedeće  u hadisu koga prenosi Ebu Hurejre r.a.: „Kada nastupi mjesec Ramazan otvore se vrata Dženneta, zaključaju se vrata Džehennema, a šejtani se sputaju.” (Buhari: 1898)

Islamska ulema se slaže da ove Vjerovjesnikove a.s., riječi treba razumjeti na doslovan način, baš onako kako je i rečeno u hadisu. Također, ulema kaže da se ovo može shvatiti i na metaforičan način, u smislu da se ovim hadisom ukazuje na blagodati Ramazana i veliko dobro koje sa njime dolazi od sevaba, nafake, bereketa, zajedničkih iftara, sadake i zekata, Allahove milosti, oprosta i oslobađanja od vatre.

Također, jedan dio uleme kaže da se pod sputavanjem šejtana misli doslovno, te da svaki grijeh koji ljudi učine u Ramazanu zapravo je rezultat isključivo ljudskoga hira, slobode u odlučivanju i nedovoljne riješenosti da se kloni harama.

 

 

Šejtani sputani, insanima data sloboda

 

Ramazan donosi veliki optimizam i nadu vjernicima, jer Milostivi otvara vrata magfireta i oprosta, dajući dobru priliku i najvećim grješnicima, kao i tvrdoglavim inadžijama da u Ramazanu iskoriste svezanost šejtana i ostave svoje grijehe te se, koliko-toliko, posvete postu i drugim ibadetima za koje je nagrada u mjesecu milosti mnogostruka.

Allah dž.š. svima, pa i grješnicima nudi ramazansko olakšavanje tegoba, nudi slast pobjede nad strastima i grijesima, nudi sreću, zdravlje, nafaku, bereket, obnovu rodbinskih veza i uspostavljanje poretka općeg dobra koje treba da nadvlada nered, grijeh i razvrat.

Ljudska sloboda u Ramazanu doživi kulminaciju s obzirom na sputanost šejtana koji nemaju moći da u mjesecu magfireta dokundišu ljudima i na grijeh ih navode. Stoga je odgovornost čovjeka veća jer je na njegovoj slobodnoj volji i sopstvenom htijenju da sam odluči hoće li biti poslušan Allahov dž.š. rob ili će lično preuzeti šejtanove poslove i postati otvoreni sluga njegov u činjenju grijeha i suprotstavljanju Gospodaru Milostivom. Da nas Allah sačuva ovakve situacije i udalji nas od toga da budemo sebetom svoje i tuđe propasti.

 

 

Šejtanima je zabranjeno uznemiravanje vjernika tokom mubarek Ramazana

 

Dakle, riječi ovog hadisa govore da će vjernik u Ramazanu povesti računa o svim svojim postupcima, odlukama i namjerama, ozbiljnije i više vodeći računa o činjenju dobrih djela. Vjernik će izbjegavati  dokonluk i pretjerano spavanje, a više će učiti Kur’an, činiti druge vidove ibadeta i biti potpuno pokoran Gospodaru. Neće ogovarati, neće se prejedati, niti će njegove oči gledati u ono što je zabranjeno. Puno će učiti, čitati, Allaha spominjati i dove činiti jer je to put spasenja i pravac ka Džennetu.

Pravi vjernik, svjestan ovih riječi Muhammeda a.s. u hadisu o otvaranju Dženneta, a zatvaranju Džehennema, imat će dodatnu motivaciju i uložit će krajnji napor da izbjegava griješenje svojim umom i tijelom. U današnjoj situaciji to nam je olakšano s obzirom na iskušenje kojim smo kao ummet iskušani. Izgleda paradoksalno da smo zbog korona virusa u olakšanoj situaciji da mnoge sevabe zaradimo lakše nego li u “redovnoj” situaciji.

Kriza sa korona virusom je dodatno doprinijela da se pored onih nevidljivih šejtana sputaju i ljudske spodobe u liku šejtanovih sluga koji javno čine nered na Zemlji šireći nemoral i smutnju kroz razne forme griješenja koje su se toliko odomaćile da smo se na njih navikli i postali tolerantni do te mjere da uopće ne reagujemo na devijacije koje se nerijetko nalaze i u našem najbližem okruženju i komšiluku. I ne samo to, već smo neke grijehe, poput odlaska u kladionice i klađenje uopće, prestali smatrati grijehom. A kartanje do sehura uz ogovaranje i potvaranje postao je običaj među muslimanima da su mnogi zaboravili na svoje kuće, porodicu i obaveze vjerničkog i ljudskog života.

Od kladionica, koje su opasan porok i štete zdravoj ekonomiji i kućnom budžetu porodice, do striptiz barova, kafana, raznih lokala i dokoličarskih radnji u kojima se diluje i prodaje droga, toči alkohol i poteže oružje te stradaju ljudi, sve se ovo odomaćilo i nažalost postalo normalnost na koju smo navikli i slabo joj se suprotstavljamo.

Eto, Allah dž.š. je kroz ovo iskušenje ostavio i veliki bereket da su ljudski šejtani sputani bar na određeno vrijeme i određeni dio dana, što predstavlja dobar početak za trajno uklanjanje grijeha i poroka iz našega društva.

Otvoreni šejtanovi pomagači u liku ljudskih grješnika pognuli su svoje ohole glave i pobjegli  u svoje kuće pred naletom nevidljive sile kojoj se i pored haram novca i imetka nisu i stanju suprotstaviti, pa su morali onako poraženi i uplašeni zatvoriti svoje barove, kafane i kladionice i bar na neko vrijeme razmisliti o svojim postupcima i stanju u kome se nalaze. To je dalo prostora vjernicima da lakše zarade sevabe jer su i ljudski šejtani sputani u ovome mubarek Ramazanu.

Istina da su i vjernici morali žrtvovati svoj dio uživanja u džamijskom ambijentu teravija, mukabela, zajedničkih  iftara i druženja. Ali, vjernik je uvijek na dobitku. Ako je džamija zatvorena vjernik džemat pravi u svojoj kući. Ako ne može slušati mukabelu u mesdžidu može slušati učenje Kur’ana na internetu, na televiziji, ili u svojoj kući učiti Kur’an u krugu  porodice i tako obnoviti porodičnu idilu i vratiti vrijednost zajedničkog ibadeta u kući na zavidan nivo koji mu i pripada. Ako nema zajedničkih iftara može se osevapiti tako što će na ime iftara poslati nekome ko je muftačan određenu novčanu sumu ili paket sa namirnicama.

Vjernik uvijek ima alternativu koja mu dolazi iz neiscrpnog izvora dobrote i sevaba, a to je naša uzvišena vjera  islam.

S obzirom na situaciju da je shodno gore pomenutom hadisu Allah dž.š. sputao šejtane, pa i one u ljudskom obliku, onda je vjerniku mnogo lakše da dominira i pobjeđuje sigurnom pobjedom sile grijeha i neznanja.

Nesumnjivo je jasno da spomenuto iskušenje zbog kojeg smo na neki način vezani za kuće, a udaljeni od džamije vjerniku donosi dobru mogućnost da misli pozitivno i mijenja najprije sebe, a onda i svoju porodicu, pa inšallah i da utiče na promjenu stanja ummeta. Jer, samo zbog našega stanja sve se ovo i dešava. Onoga trenutka kada promijenimo sebe nabolje, Allah će promijeniti i prihvatiti naše dove i naše hairli poslove.

Allah dž.š. je u Kur’anu rekao: „Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće da jedan narod kazniniko to ne može spriječitiosim Njega nema mu zaštitnika.“ (Ar-Ra'd, 11)