Ramazan kao glasnik nade cijelog svijeta

Ove godine mjesec Ramazan se po mnogo čemu razlikovao od drugih. Širenje pandemije korona virusa po cijelom svijetu zaustavilo je život na koji smo navikli, u roku od par dana, mjesec i po prije Ramazana. Prvih dana izolacije u svojim kućama, s nevjericom smo pratili dešavanja, savjete nadležnih, trudili se da shvatimo opasnost situacije i pribojavali za zdravlje svojih članova porodice, rodbine i ostalih. Mediji, mobilne i društvene mreže postali su prozor u svijet mnogima. Javnost je hvalila medicinske radnike koji su bili na prvoj liniji borbe sa opasnim virusom i koji su se bojali da virus ne donesu kući, svojim porodicama, uprkos korištenju efikasnih  sredstava zaštite, skafandera i druge opreme. Rekli bismo da su na prvoj liniji bile i mnoge druge struke, kao i roditelji i svi hrabri ljudi.

Kao pedagog mogu kazati da je nastava u učionicama prekinuta, prvo na dvije sedmice, a onda je prekid produžen do daljnjeg, te je proces nastave nastavljen preko programa učenja na daljinu. Vodili smo nastavu na razne načine: preko skype-a, whatsapp grupa, platformi, zoom – internet učionica, TV video časova i dr. Da nam je neko prije par mjeseci kazao da ćemo u najkraćem mogućem roku savladati veliki dio informatičke znanosti ne bismo mu vjerovali. Čovjek ne zna šta sve može dok ne pokuša. Pojavio se veliki broj zavjera oko pojave korona virusa, kao i diskusija o tome koja je on vrsta, kao i širenje pesimizma i optimizma preko društvenih mreža. Bila sam i, inšallah, uvijek ću biti od optimista koji čine sve što mogu da ovaj svijet bude bolje mjesto za življenje, koji marljivo rade, trude se i mnogo uzdaju u dragog Allaha dž.š.

Došao je akšam koji je označio početak mjeseca Ramazana. Ajeti, hadisi, čestitke, savjeti i želje počele su kružiti medijima. Na trenutak su svi zaboravili muku i strah od virusa COVID-19. Teravije nije bilo, jer su zakonom bile zabranjene posjete svih ustanova i objekata izvan porodičnog doma. Ta činjenica je stvarala vjernicima gorak ukus u ustima i grlu, ali spremanje prvoj sehura (sufura) razgalilo je duše mnogih vjernica. Teku dani posta sa mnogo dova, namaza, raznovrsnog ibadeta, ali za nas, pedagoške radnike, također, i „posla od kuće“. Navečer se porodično gledaju čuvene Besjede uvaženog akademika Muamera Zukorlića – Muftije koji je jedini od akademika, intelektualaca ostao na bojnom polju, da odagna od naroda strah, savjetuje široke narodne mase, podučava, usmjerava i vodi. Preko Sandžak media centra, Sandžak televizije, brojčanik gledanosti je pokazivao da Muftiju gledaju i slušaju širom regiona, dijaspore i šire, hvale ga i dive mu se, obećavaju podršku u komentarima ispod snimaka, zavjetuju na odanost.

Zainteresirani spremaju učešće na naučnim konferencijama preko zoom-platforme, nude međusobno savjete i konsultuju se. Kolegice vjeroučiteljice se trude da djeci uljepšaju predavanja, dočaraju šarenim slikama, ilustracijama. I sve je za mašallah, ako se tako može reći u vrijeme pandemije. Kao leden tuš, potvorom se oglasio časopis Stav, jer mu se, vele, nije dopala neka od sličica koju je neka od vjeroučiteljica poslala djeci tokom učenja na daljinu. Bili su bihuzur vjernici radi ilustracije na kojoj je se nalazi dijete koje uči klanjati. Ali, najčudnije je bilo što časopis nije optužio niti učiteljicu, niti školu, niti Islamsku zajednicu već, po hiljaditi put, muftiju Zukorlića. Narod se iščuđavao neopisivoj mržnji spomenutog časopisa i njegovom zametanju kavge među muslimanima, i to u svetom mjesecu Ramazanu.

Ali, vratimo se duhovnoj dimenziji nekih posebnih ramazanskih elemenata. Sedžde u namazu su poseban ibadet, vrhunac naše pokornosti Stvoritelju i na njoj smo Mu najbliži. One su u mjesecu Ramazanu još produhovljenije, posebno danas, dok napolju hara korona virus. Allahu sedždu čini sve stvoreno na nebesima i Zemlji, i Sunce, Mjesec, zvijezde, priroda, životinje, svako na način koji mu je određen. Ne čine je samo ljudi kojima je koprena na srcu i očima, pa ne vide stvarnost onakvom kakva jeste.

Velike su blagodati mjeseca Ramazana. Osim duhovnih vrijednosti, koje se ogledaju u potpunoj bogobojaznosti, postoje i zdravstvene vrijednosti. Postom se regulišu mnogi zdravstveni problemi, poput metaboličkih, regulišu se šećer i masnoća u krvi, gojaznost, visoki krvni pritisak i dr.

Tu je i nezaobilazni socijalni faktor posta, gdje se postači solidarišu sa svima gladnima i siromašnima u okolini i svijetu. Ove godine su mnoge humanitarne organizacije dale poseban doprinos u dobrotvornom radu i pomaganju ugroženih kategorija stanovništva, što uopćeno siromašnih, što izoliranih zbog  korona virusa, pogotovo starijih osoba. I jedni i drugi spadaju u kategoriju koja je muhtač (muftač) pomoći. Posebno bih ove prilike izdvojila sandžački Centar za humanitarni rad Hajrat koji kontinuirano svim svojim  kapacitetima pruža doprinos.

Nakon prve trećine mjeseca Ramazana vjernike je dočekala radosna vijest: džamije su ponovo otvorene, uz poštivanje preporučenih mjera zaštite. Starijima iznad 65 godina života i dalje se preporučuje ostanak kod kuće. Proces školske nastave će se i dalje realizirati, kako je potvrđeno, kroz program učenja na daljinu do kraja školske godine.

U Ramazanu se daju smjernice za zekat i sadekatu-l-fitr (vitrove) svake godine. Što se tiče hadža, još uvijek se čeka odluka Saudijske Arabije i u trenutku pisanja ovih redova još se ne zna hoće li se hadž odgoditi za narednu godinu ili se dozvoliti u ovoj, ali naznake su optimistične. Pripreme za hadž, prema medijskim izvještajima, i dalje se nastavljaju. Čak su postavljena napredna samosterilizacijska vrata na ulazima Mesdžidul Harema.

I ovog Ramazana, kao i svakog drugog, bilo je vjernica koje su se odlučile pokriti hidžabom, kao krunom žene muslimanke. Mnogo je onih koji su dali i daju sadaku koja je univerzalni pojam dobročinstva, kako pojašnjava i njen korijen riječi sadeka, što znači potvrdu iskrenosti. Davanjem sadake i nafaka davaoca se uvećava.

Mladi maksimalno pomažu u humanitarnim i socijalnim akcijama. Sa zaštitnom maskom na licu raznosili su potrebnima pomoć i bili, također, na prvoj liniji odbrane. Na društvenim mrežama dobre domaćice objavljuju tradicionalne recepte, što radi prijedloga za iftare, što radi mladih generacija koje su se zatekle u kućnoj izolaciji i kojima je to od velike koristi. Najbolje što se desilo mnogim porodicama u ovom kriznom vremenu je što su one ojačale. Djeca su postala prisnija sa svojim roditeljima, a udaljenija od iskušenja na ulici. Naučila su mnoge stvari o životu i lično iskusili brigu i strah koju su neki od nas u posljednjem ratu spoznali. Počela su se raspitivati o prošlim vremenima, razmišljati o njima i uzimati pouku iz svog i tuđeg iskustva. Evidentno je da su se među omladinom, uopće, smanjili poroci zahvaljujući zatvaranju nekih uličnih objekata, razgolićivanje žena je u određenim danima skoro bilo iščezlo, a zapostili su u izolaciji i oni koji nikada prije nisu postili ili su bili taoci lošeg okruženja na radnom mjestu i drugdje.

Sve u svemu, ovaj Ramazan došao je kao veliki glasnik nade cijelog svijeta da će stanovnici ove planete biti bolji ljudi, moralniji, čedniji, očišćeni od grijeha. Pa, pridružimo se i mi toj želji i nadi i neka je Ramazan mubarek svima!

 

Glas islama 304, strana 29, Doc. dr. Mersada Nuruddina Agović