HomeGlas islamaAnalizeRamazan – mjesec objave Kur'ana 22. Maja 2020. Analize, Glas islama 6410 Kur'an je iz Lewhi Mahfuza (pomno čuvane Knjige) spušten na nama najbliže nebo, a onda je postepeno objavljivan Muhammedu a.s. u periodu od 23 godine, posredstvom meleka Džibrila a.s., od Uzvišenog Gospodara. Početak objave Kur'ana desio se upravo u mjesecu Ramazanu, kako nas je o tome obavijestio Allah dž.š: “U mjesecu Ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana…” (El-Beqare, 185) Od početnog uzbuđenja i straha zbog susreta sa nepoznanicom, Muhammed a.s. odmah zavole Allahov dž.š. govor, do te mjere da bi postajao jako tužan i potišten ako mu toga dana ne bi došao Džibril sa novim ajetima. Osim toga, iz bojazni da nešto ne zaboravi od Kur'ana, Allahov Poslanik a.s. bi mnogo ponavljao, našta mu je ukazao Milostivi u suri El-Qiyame od 16 do 20 ajeta: „Ne izgovaraj Kur'an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio. Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao. A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo. A poslije, Mi smo dužni da ga objasnimo.“ Shodno mudrosti Sveznajućeg, te okolnostima i situacijama koje upravo On i kreira, od Kur'ana je objavljivana nekada cijela sura, nekada nekoliko ajeta, nekada samo jedan ajet, a ponekad čak i dio ajeta ili samo dvije riječi… Obzirom da, kao što je opće poznato, Kur'an nije zapisan u jednu zbirku za života Muhammeda a.s. (to je učinjeno za vrijeme hilafeta Ebu Bekra r.a., na prijedlog Hazreti Omera r.a., a nakon bitke na Jemami, u borbi protiv lažnog poslanika Musejleme Ibn Kezzaba, u kojoj je poginulo više od 70 hafiza Kur'ana Časnog), redoslijed objavljivanja i redoslijed eventualnog zapisivanja bitno se razlikovao i u tome je svojevrsna nadnaravnost Kur'ana i još jedan nepobitan dokaz da je on od Milostivog Gospodara. Na primjer, prvih pet ajeta sure El-Aleq prvi su objavljeni od Kur'ana, a preostalih 14 ajeta ove plemenite sure objavljeni su tek nakon deset godina. Kako navodi “terdžumanu-l-Kur'an” (tumač Kur'ana), Abdullah Ibn Abbas r.a., Muhammedu a.s. bi Džibril svaki put kada bi mu donio nešto od Kur'ana rekao gdje ide taj novoobjavljeni ajet, ispred kojeg i iza kojeg ajeta, te kojoj suri pripada… Osim toga, u Ramazanu se odvijalo i preslišavanje Kur'ana, odnosno onoga što bi do tada bilo objavljeno, od strane Džibrila a.s., a one godine kada će preseliti Resulullah a.s. to preslišavanje je obavljeno dva puta u Ramazanu, što je bio znak Muhammedu a.s. da mu se edžel približio, kako se to i navodi u vjerodostojnoj predaji, u dijalogu između Vjerovjesnika a.s. i hazreti Fatime r.a. Dakle, osim što je Objava počela u Ramazanu, posljednje preslišavanje, te utvrđivanje objavljenoga desilo se opet u Ramazanu, što dovoljno dokazuje da je ovo mjesec Kur'ana, njegovog iščitavanja, učenja, objavljivanja i preslišavanja. Fenomen učenja Kur'ana Resulullaha a.s. pred Džibrilom a.s. zapravo je najjači i najslikovitiji argument da se Kur'an ne može učiti bez mentora ili muhaffiza. Ko je prvi od ashaba javno učio Kur'an U prvo vrijeme poslanstva muslimani nisu smjeli javno učiti Kur'an, već su to radili tajno, u svojim kućama, ili bi se u manjim grupama okupljali, opet u strogoj tajnosti. Prvi ko je javno učio Kur'an pred mušricima u Mekki bio je Abdullah ibn Mesud r.a. “Jednom prilikom su se ashabi r.a. sakupili i rekli: -Tako nam Allaha, Kurejšije još nikako nisu čule tekst ovog Kur'ana da se javno uči, pa ko bi mogao biti taj ko će javno pred njima proučiti nešto od Kur'ana? Abdullah ibn Mesud r.a. bez imalo sustezanja reče: – Ja ću to uraditi. Ashabi tada rekoše: – Bojimo se za tebe da će te zlostavljati. Bolje bi bilo kada bismo našli nekog drugog koji je iz ugledne porodice, koja ga može zaštititi od mušričkog maltretiranja. Tada Ibn Mesud r.a. reče: – Pustite me da ja to učinim. Allah dž.š. će me zaštititi od njih. Tako je i bilo, pa je Abdullah ibn Mesud r.a. sutradan u prijepodnevnim satima otišao do Mekam-i Ibrahima, a Kurejšije su sjedili na mjestu gdje su se inače sakupljali. Kada je stao kod Mekam-i Ibrahima, Ibn Mesud je naglas počeo učiti suru Er-Rahman, okrenuvši se prema Kurejšijama. Kada su oni to čuli počeli su se pitati: – Šta ono govori Ibn Ummi Abd (sin robinje, kako su ga omalovažavajući zvali)? Nakon toga su rekli da on uči i citira nešto od onoga što je objavljeno Muhammedu. Tada su skočili i počeli ga udarati po licu i ostalim dijelovima tijela. On je i dalje učio dok nije proučio onoliko koliko je Allah odredio da prouči. Kada se, izranjavanog lica, vratio ostalim ashabima oni rekoše: – Ovo je ono čega smo se bojali da se desi. On im na to reče: – Nikada mi moji neprijatelji nisu djelovali poniženiji kao što se to maloprije desilo. Ako hoćete, ja ću to isto sutra ponoviti. Oni mu rekoše: – Nema potrebe, oni su već čuli ono što ne podnose.“ (Taberani, sa pouzdanim senedom) Koliko često su ashabi završavali hatmu Kur'ana Ashabi bi naučili napamet deset ajeta, pa bi onda prestali sa memorisanjem, dok ne bi primijenili ovih deset ajeta u djelo. Govorili bi: “Učili bismo znanje i djelo sa hifzom Allahove Knjige!” Ashabima nije bilo primarno važno da samo hifzaju Kur'an, obnavljaju ga, bez razmišljanja, tumačenja i sprovođenja u djelo, iako se navodi u historijskim djelima da su mnogi od njih zapravo i bili hafizi. Prenosi se od Abdullaha ibn ‘Amra ibn El-Asa r.a. da mu je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Prouči Kur’an za mjesec dana“, pa je on (‘Amr) rekao: „Imam više snage, a i mlad sam.“ Pa je rekao: „Prouči ga za dvadeset dana“, pa je on rekao: „O Allahov Poslaniče, dozvoli mi da se oslonim na svoju snagu i mladost.“ Pa je rekao: „Prouči ga za petnaest dana“, pa je on opet rekao: „Imam više snage.“ Pa je rekao: „Prouči ga za deset dana“, pa je on rekao: „Imam više snage.“ Pa je rekao: „Prouči ga za sedam dana i nemoj povećavati (količinu učenja) više od toga.“ (El-Buhari, Muslim, Ebu Davud i tekst je kod njega) U drugoj predaji koju bilježe imami Nesai i Tirmizi i kažu da je hasen (o ovoj predaji ima i drugačijih stavova uleme), navodi se da je u tzv. godini delegacija dolazilo mnogo plemena u Medinu da kolektivno prihvate islam i da se poduče osnovnim postulatima vjere. Postavljeni su šatori i u svakom bi boravilo po jedno pleme i slušalo o islamu od ashaba koje bi Poslanik a.s. odredio. Naravno, Muhammed a.s. je također imao svoje delegacije kojima bi držao predavanja sa jacije. Jedne večeri je okasnio, što je bilo neuobičajeno za njega, pa kada je stigao, rekao je da mu se ispriječio hizb (dio) iz Kur'ana, te nije volio da izađe, a da ga ne prouči… To je povećalo znatiželju prisutnih, pa se je jedan od njih usudio upitati prvog do sebe od prisutnih ashaba koliko često i kako uče Kur'an, pa mu je on odgovorio: „Prvi dan tri sure, drugi dan pet sura, treći dan sedam sura, četvrti dan devet sura, peti dan 11 sura, šesti dan 13 sura i sedmi dan od sure Qaf, pa do kraja Kur'ana…“ Dakle, završavali bi hatmu za nedjelju dana… Analizirajući život ashaba i njihovo druženje sa Kur'anom, ulema spominje da je bilo onih ashaba koji su sklapali hatmu za noć, na jednom rekatu (hazreti Osman r.a.), neki bi završavali hatmu za tri dana, dobar dio njih za nedjelju dana, neko za mjesec, a neko za 40 dana. Više od 40 dana se ne spominje da bi prošlo, a da ashabi ne prouče cijeli Kur'an. Upravo je Ramazan prilika da revidiramo naš odnos prema Allahovoj Knjizi. Valja pojačati učenje, hifz, ali svakako prioritet treba staviti na sprovođenje u djelo onoga što pročitamo ili čujemo od Kur'ana. Ako želimo da se ugledamo na Muhammeda a.s., jer on je bio Kur'an koji hoda, može li se to za nas reći!? Razmislimo… Glas islama 304, strana 14, Nedžad-ef. Hasanović, koordinator Muftijstva novosadskog