Nacionalna solidarnost i empatija kruna su našeg opstanka i progresa

Najprije, neka je od Allaha dž.š. mir, spas i Džennet dušama naših merhuma, ozdravljenje oboljelima, sabur i zdravlje svim porodicama, nagrada onima koji su pomogli i pomažu i milost svima nama.

Još jednom, poslije bezbroj puta u bližoj i daljoj historiji Bošnjaka, pokazalo se da Bošnjaci bivaju jedinstveni kada je to najteže. Uže koje bi drugi narod uzeo u ruke, bošnjački za svoje veže. Da nije bilo tako odavno nas ne bi bilo, a da danas nije tako posljedice bi bilo teško zamisliti, a još teže o njima pisati ili govoriti.

U trenutku pisanja ovog teksta Sandžak je zadesila najveća kriza u posljednjih nekoliko desetljeća, po razmjerama i neizvjesnosti, možda najsvirepija. Merhamet našeg čovjeka nema granica, altruizam i nesebično davanje samoga sebe također. Sve prostorne kategorije postale su isključivo duhovne, a mnoge granice ideoloških i individualnih razlika istopile su se među svijetom. Taj kapacitet solidarnosti i empatije, koji krasi bošnjačkog čovjeka, historija je pokazala, dokazala i zapisala, pa se u ovom trenutku iskušenja po život i zdravlje valja akumulirati i artikulirati data energija za, ako Bog da, buduće vrijeme u kojem ćemo izvan svega ovoga moći savjesno da nastavimo da budemo podrška jedni drugima u afirmaciji života, kvaliteta življenja, bolje budućnosti i svega onoga što nas neće dovesti ili će nas dočekati spremnim, u ne daj Bože, sličnim uvjetima.

Solidarnost i empatiju u ovom vremenu, kada je skoro cijeli svijet na rubu materijalističke propasti, sa neredefiniranim stavovima interesa svjetskog poretka i inflacije neadekvatne ponude za rješavanjem nagomilanih  problema, može poduprijeti samo etika kulturološkog bića koja mora biti stavljena na pijedestal kao uvažena kolektivna veličina. Bošnjački narod je jedan od onih naroda koji je u historiji najskuplje plaćao svoju slabost, a ovaj mjesec nas na to svirepo podsjeća svojim datumima. Prema tome, jedinstvo i brzo sazrijevanje sa pritiskom objedinjenja vlastitih kapaciteta nešto je što se mora usvojiti kao naš kolektivni i trajni obrazac.

Kao što nam je u ovim teškim danima stalo da spasimo svaki život, kao što osjećamo bol za gubitkom svakog našeg čovjeka, kao što nas boli svaki uzdah, svaka neizvjesnost i briga, neka nas zauvijek zaboli i svaka nepravda prema svom bratu i svojoj sestri u normalnim uvjetima života. Pogotovu, nakon svega ovoga, prisiljeni i obnovljenog znanja i svijesti o sebi, moramo nastaviti da budemo takvi, jer pred nama je sada trenutna biološka opasnost, koja je, doduše, pogodila i cijeli svijet, ali kontinuitet svih naših ugroženosti je i ta i mnoge druge s kojima se moramo boriti nakon svega ovoga.

Neka najbolji među nama, najodgovorniji, najkvalitetniji, najmoralniji i najsposobniji Bošnjaci zauzmu mjesta prvaka i bajraktara svog naroda. Neka Bošnjak Bošnjaku više nikada ne bude prepreka, već podrška. Neka zarad kolektivnog dobra svaki Bošnjak bude u službi svom bratu Bošnjaku. Neka Bošnjaci nikada više ne budu taoci neodgovornosti pojedinca među sobom, bilo kakvog utjecaja ili odsustva savjesti, već slobodni ljudi i bezbjedni među sobom. Neka svaki Bošnjak svakom Bošnjaku bude brat, najbliži i najbolji. Neka nas objedine vrijednosti predaka, časnih i uspravnih prvaka našega naroda, koji nisu žalili, niti su imali vremena žaliti vlastitu žrtvu za svoje potomstvo i naraštaje. Neka nas Dragi Allah dž.š. ojača na putu odlučnosti da budemo jaki, složni, uspješni i obavezni emanetu koji će biti dio svakoga od nas.

 

Glas islama 305, strana 18, autor: MSc. Dženis Šaćirović