Da Islamska zajednica nije pravila krupne i velike projekte nikada niko na nju ne bi udario

U povodu 13 godina od agresije na Islamsku zajednicu, razgovarali smo sa muftijom dr. Mevlud-ef. Dudićem, predsjednikom Mešihata Islamske zajednice u Srbiji

 Onaj ko je imao i trun dobra u sebi nije mogao opstati u toj dirar zajednici i grupaciji, već se vratio tamo gdje mu je mjesto. Oni koji imalo budu iskreni neće tamo ostati. Čovjek kada se nakupi grijeha i kada zapadne u veliki grijeh nema osjećaja za istinu, pravdu, iskrenost i dobro.  

 

Povod za razgovor 4. oktobra je dan kojeg se sa bolom, tugom, ali i ponosom sjećamo zbog svega što je urađeno i kako je borba tekla i kako danas teče. Udar na Islamsku zajednicu bio je 2007. godine. Šta je bio cilj?

Muftija: Trinaset godina je iza nas, punih 13 od agresije na Islamsku zajednicu i ne mogu da kažem da smo znali. Zaista, sve smo mogli očekivati i pretpostaviti, ali da se neko usudi da razbije Islamsku zajednicu nisam mogao nikada pomisliti, jer u povijesti se nikada nije desilo da neko podigne ruku na džamiju, Islamsku zajednicu i ahmediju, i to dijelom iz reda onih koji su bili u mihrabu, 03.10.2007. godine, dvadesetak imama, koji su, slobodno mogu reći svo vrijeme bili disidenti unutar Islamske zajednice i koji svoj neuspjeh pokušali pravdati time da se pridruže onima koji su sve to iscenirali, tamo negdje na nekom drugom mjestu pod izgovorom da treba smijeniti rukovodstvo Islamske zajednice. Hvala dragome Bogu da je to prošlo kako je prošlo i da im nije pošlo za rukom. Naši vjernici se nisu dali zbuniti, a svakako i apsolutna većina naših imama i uposlenika, pa je taj puč u potpunosti propao. Cilj je bio pokoriti i porobiti Islamsku zajednicu, ne dozvoliti joj da diše punim kapacitetom i ne dopustiti da se razvija u duhu Kur'ana i suneta Allahova Poslanika s.a.v.s. i svojih normativnih akata, prvenstveno Ustava Islamske zajednice. Htjeli su nešto drugo, vjerovatno imajući u vidu da je od 1993. godine napravljena velika ekspanzija u razvoju vjerskog života na ovim prostorima, prvenstveno za dobrobit pripadnika islama i svih drugih ljudi sa kojima dijelimo životni prostor. Nekome je to zasmetalo, ali bilo je više faktora uključeno u taj projekat razbijanja Islamske zajednice. Ne bi ta šaka jadnih imama, njih 24 od 200, nikada uspjeli, niti bi se smjeli usuditi, jer se mi dobro znamo. Imali su jaku podršku i da nisu imali pomoć Ministarstva unutrašnjih poslova nikada nam tih 20 džamija ne bi oteli jer su policijske snage čistile teren ispred njih. Svakako, SDA je dala svu logistiku, infrastrukturu na raspolaganje tom projektu i u potpunosti su bili involvirani u razbijanje Islamske zajednice. Ne treba zaboraviti ni Vladu Republike Srbije i svakako Ministarstvo vjera, kao i neke druge faktore u ovoj i nekim drugim državama.

Vjernici su znali da, ako im se ovo desi, njima života više nema. Apsolutna većina naših časnih i čestitih vjernika u to vrijeme nisu dozvolili da budu zbunjeni. Pobunili su se protiv te nepravde, zuluma, zla i ustali su, stali uz svoje rukovodstvo, uz svoje džamije i imame i odbranili Islamsku zajednicu. To je zaista za ibret i ponos. Ovo što je neko pokušao da uradi podsjeća nas na ono što Allah dž.š. govori u Kur'anu. Taj projekat paravjerske tvorevine, koji je nastao u jednoj novopazarskoj kafani Tadž, podsjeća nas na Mesdžidu-dirar u suri Tevbe, gdje Allah dž.š. govori o projektu paravjerske tvorevine. Mesdžidu-dirar je džamija koja je nastala u vrijeme Allahova Pejgambera s.a.v.s. na temeljima mržnje, zla, inata i licemjerstva. Kada su munafici u odsustvu Allahova Poslanika s.a.v.s. sagradili paradžamiju zamolili su ga, preko svojih predstavnika, da kada se vrati sa puta svrati u džamiju i otvori je, jer su se munafici zaklinjali da žele samo dobro i da isprave ono što ne valja. Htjeli su da njihovi stari ne idu u džamiju Allahova Poslanika s.a.v.s. već da klanjaju u toj džamiji. Božiji Poslanik s.a.v.s. nije ništa radio po hiru svome. On je dobio od Allaha dž.š. uputu da tu džamiju treba srušiti jer nije nastala na iskrenom nijetu. Allahov Poslanik s.a.v.s. se nije dao prevariti, već je po povratku naložio svojim ashabima da poruše tu džamiju do temelja i na njenim temeljima sagrađeni su toaleti. Taj Mesdžidu-dirar iz vremena Allahova Poslanika s.a.v.s. bio je inspiracija ovoj grupaciji da naprave Mešihatu-dirar, ili ovo što nazivaju svojom drugom „zajednicom“. Oni su najvjerovatnije bili inspirisani onim munaficima iz vremena Poslanika s.a.v.s. Drugo podsjećanje koje nas vraća na ovaj nemili događaj od prije 13 godina jeste ono o čemu nam Allah dž.š. govori u Kur'anu o Fariku-džema, onima koji razbijaju džemat, džamiju i zajednicu. Allah dž.š. u Kur'anu kaže i navodi primjer one trojice iz njegova vremena koji su se izdvojili i otišli iz zajednice, koji su odustali od bitke. Ovdje se tačno objašnjava kakav je odnos Allahova Poslanika s.a.v.s. bio prema onima koji su izdali Pejgambera s.a.v.s. Čak su imali i izgovor zašto to rade i zašto nisu pošli u boj sa Allahovim Poslanikom. On je odredio sankcije prema tim ashabima i 52 dana niko nije smio komunicirati sa njima, čak ni selam im nije uzvraćao. Inspiracija ovih iz reda imama koji su se odmetnuli iz Zajednice i poslušali prijedloge svojih nalogadavaca bila je inspiracija iz Kur'ana, Mesdžisul-dirara, da naprave pored jedne tradicionalne Islamske zajednice nešto drugo što će se zvati kako ga oni nazivaju „pararijaset“. Dobili smo parareisa, dirar reisa, dirar rijaset, dirar muftiju, dirar džemat. Naša povijest ne pamti da se neko usudio na to. Ljudi su imali običaj da se pobune protiv političara, vladara, određenih struktura u društvu, ali naš čestiti bošnjački čovjek nikada nije udarao na nezakonit način na dostojanstvo svoje zajednice. Mi imamo način na koji određujemo kada će ko biti smijenjen, prvenstveno vođeni kur'ansko-sunnetskim uputama i svakako našim normativnim aktima i svake četiri godine jedina smo institucija koja na dostojanstven način obavlja izbore unutar Islamske zajednice. Tako će biti i 11. oktobra – prvi krug izbora unutar Islamske zajednice i na tim izborima će ljudi imati pravo da biraju, bivaju birani i tako redom.

Ovome što su napravili nema mjesta niti u Kur'anu, niti u sunnetu Allahova Poslanika s.a.v.s., niti u našim normativnim aktima. Iz tog razloga to smo nazvali parazajednicom i ne tretiramo je zajednicom. Fetva je i dalje na snazi da nije dozvoljeno obavljati ibadete institucionalnog karaktera za tim imamima. Šeriatski je neispravno, no u vjeru ne možete zorom nikoga ugoniti. Onaj ko hoće da prihvati naloge i da se pridržava kur'ansko-sunnetskih uputstava za njega ta pravila važe. Onaj ko neće da se pridržava tih uputstava za njega ta pravila ne važe. Svi oni koji i dan-danas hoće da kažu da ovdje postoje dvije islamske zajednice i da u to vjeruje, on podržava projekat razbijanja jedne legitimne i tradicionalne Islamske zajednice. Država se tu poigrala i napravila veliki propust time što je dozvolila da bude registrirana pored Mešihata i ta parazajednica i to je ono što služi na čast i sadašnjoj vlasti u Beogradu. Za njih jedni standardi i pravila važe za SPC, a druga za Islamsku zajednicu. Zakon o Crkvama i vjerskim zajednicama je sasvim jasan – ne mogu postojati dvije crkve, dvije Islamske zajednice. Kada je u pitanju Islamska zajednica jedna su pravila, a za druge crkve važe druga pravila. Nije pošlo za rukom ni onima iz Beograda, ni ovim političarima iz Pazara. Svi oni koji budu nastavljali dalje onim putem nasukat će se na stijenu poput Titanika za koga su smatrali da mu niko ništa ne može. Raspast će se i doživjet će poniženje svi oni koji budu nastavili dalje sa projektom razbijanja Islamske zajednice, bilo da su političari, vlast ili strani faktor.

Prema onome što govorite, to je bio dobro osmišljen projekt i zamišljen da traje. Mijenjale su se vlasti, ali bez obzira na sva insistiranja, nikada se nije rješavao problem Islamske zajednice. Te 2007. godine Islamska zajednica je pokazala da je bedem sa kojim se ne može igrati i tako je do dana današnjeg. Koliko je to dovoljno u svemu?  

Muftija: Jedna pravila i standardi važe za jedne, a drugi standardi važe za Islamsku zajednicu. Za druge važe zakoni koji moraju biti primjenjivani, za nas ti zakoni ne važe, zakon da ne mogu postojati dvije islamske zajednice već jedna. Zašto u Srbiji nisu dozvolili jednom od vladika kada je htio sa 300 monaha da formira drugu crkvu? Zašto je njemu to onemogućeno i otjeran je sa tog mjesta, a kada je u pitanju Islamska zajednica poigrali su se i to dozvolili. Sva igra je bila poput one priče o Eri i kadije. Nama se gleda stalno u ćitab. Za nas važe pravila: rascjepkaj, podijeli, razbij i uništi. Htjelo se da Islamska zajednica ne uređuje svoju instituciju shodno svojoj vjeri i normativnim aktima, već neko sa strane. Tadašnje rukovodstvo SDA  aktivno je učestvovalo i dan-danas učestvuje u svim projektima paravjerske tvorevine. Oni će snositi odgovornost pred Bogom dž.š. i doživjeti poniženje za sve ove podjele koje nam se dešavaju i svu ovu gorčinu i bol koju preživljavaju naši vjernici na ovim prostorima, za podijeljene džamije i džematlije. Oni će snositi odgovornost. Prvenstveno oni koji su prihvatili da budu bajraktari smutnje. Ponijeli su bajrak podjela među muslimanima na prostorima Sandžaka i čitave ove države i sve dok ove podjele traju njima će se pisati grijeh po grijeh svih onih džematlija. Isto kao što je Kabil ubio brata Habila i ponio grijeh prvog ubice. Kada god neko nekoga ubije na zemaljskoj kugli jedan grijeh će biti ubici, a isti grijeh će ići na Kabila koji je ponio baklju ubistva i prvi počinio grijeh te podigao ruku na svoga brata. Tako će biti do Sudnjega dana.

Govorim o onima koji su prihvatili da budu marionete u nečijim rukama iz reda muslimana, bilo da je ta šaka imama ili predstavnici jedna političke opcije, a svakako ovo ne lišava odgovornosti ni one koji su bili odgovorni da štite zakon. Ministarstvo vjera ni u kom slučaju nije smjelo dozvoliti da bude registrirana ta parazajednica kao zajednica. Dobro znaju i mi smo njima sve pojasnili koliko imama pripada Mešihatu, koliko džamija, džemata, mekteba, vakufske imovine i svega ostaloga, a to je 83%. Nekih 17% nam je oteto uz podršku policijskih struktura. Da nije bilo policije ne bi nijednu džamiju oni nama oteli. Strani faktori su tu uzeli učešća, prvenstveno mislim na neke iz Turske koji do današnjeg dana nisu odustali sa nipodaštavanjem tradicionalne Islamske zajednice. Prije izvjesnog vremena su poslali imama Turčina, koji ne zna da nijednu riječ na bosanskom, srpskom ili drugom južnoslavenskom jeziku, da bude imam džamije Sultan Valide u Sjenici. To je zgražavajuće, kao da nemamo mi ovdje imama, već nas nipodaštavaju.

Šta hoće sa tim uticajem?

Muftija: Time nas pokušavaju u potpunosti poklopiti strani faktori. Mi mislimo da ni Turci, ni Arapi, ni Perzijanci nije dobro da se miješaju u unutrašnje stvari Islamske zajednice. Time šalju ružnu poruku. Mislim da to govori o njima da nisu dorasli dovoljno kada se tako ponašaju. Mi mislimo da niti Perzijanci, Arapi, Turci, Nijemci ne treba da se miješaju u unutrašnje stvari bilo koje zajednice. Ovoga puta je direktno uplitanje u unutrašnje stvari Islamske zajednice. Mi dobro znamo da svako ko malo pomaže htio bi da ima i uticaj. Smatram da to nije dobro i mislim da oni koji hoće da nam pomognu ne treba da nas uslovljavaju. Ako hoće da nas uslovljavaju nisu dobrodošli. Braća nam jesu, ali treba i bratsko ophođenje da bude. Odnos brata prema bratu, a ne ucjenjivački. Ova tamo grupacija je to prihvatila i, nažalost, to se sada ne zaustavlja već je država i legalizirala pošto im nije odgovarao projekat našeg obrazovnog sistema Medrese, Islamskog fakulteta. Mi smo podizali i podižemo generacije koje će biti od koristi svim ljudima, biti graditelji, a ne rušitelji, koji će voljeti, a neće mrziti. Naš obrazovni sistem u Medresi je najbolji obrazovni sistem. Nije njima odgovarala takva medresa. Ispostavilo se da im je odgovarala medresa koja će imati pečate i davati diplome poput onoga što daju svakodnevno u Beogradu, Novom Pazaru, gdje se iz dana u dan štancaju diplome. Nisu se zaustavili samo na tome već su osnovali u Beogradu nekakav „islamski fakultet“, također dirar. Naići ćete danas na stotine ištancanih diploma, po priznanjima ljudi koji se nisu ni tri dana zadržali na tom fakultetu, ljudi koji ne znaju nijednu riječ da izgovore na srpskom jeziku iz reda albanskog naroda. Oni su dobili te diplome. Šta su sa time htjeli?

Svakako, protjerali su naše vjeroučitelje, nisu imali kvalificiran kadar već su ištancali diplome. Država je to aminovala i ti su ljudi danas završili nekakve „master studije“, na vrlo čudnovat način su sa tim diplomama postigli „doktorske diplome“ na Beogradskom univerzitetu. Oni su protjerali naše vjeroučitelje iz osnovnih i srednjih škola i mnogi direktori u Novom Pazaru i Sandžaku učestvuju u kriminalu na način da su prihvatili njihove diplome. Ti direktori će reći da nisu nadležni da ocjenjuju validnost diplome. Jeste gospodo direktori, svaka diploma stečena na toj takozvanoj „teološkoj srednjoj školi“ ili „teološkom fakultetu“ koja je sa potpisom paravjerske tvorevine je kriminal. Ti kao direktor učestvuješ u tom kriminalu i svakako da to činiš jer su tvoji nalogodavci tebi to naredili i ti se pridružio Fariku-džema, razbijaču džemata, džamije, zajednice. Ti direktore i svi ostali učestvujete u podjelama i bolima kroz koji mi prolazimo kao narod i zajednica. Boli i mene i sve iskrene vjernike zbog svega što se dešava, a vidite i neke zavedene džematlije, pa ne znaju u dovoljnoj mjeri šta se to dešava. Oni i nisu odgovorni, ali itekako jesu njihovi nalogodavci i ti paraimami koji ih predvode i iz inata ovo rade. Hvala Bogu, dobar broj naših imama se vratio svojoj zajednici. Onaj ko je imao i trun dobra u sebi nije mogao opstati u toj dirar zajednici i grupaciji, već se vratio tamo gdje mu je mjesto. Oni koji imalo budu iskreni neće tamo ostati. Čovjek kada se nakupi grijeha i kada zapadne u veliki grijeh nema osjećaja za istinu, pravdu, iskrenost i dobro. Hoću da kažem, hvala Bogu da nam se neki ne trebaju ni vraćati. Mislim da je dobro da ostanu tamo do kraja. Ne bi bio sretan da se neki iz tih redova danas vrate i da moram sa njima dijeliti sudbinu ovog naroda i ove naše plemenite vjere islama i Mešihata.

Koliko Vas boli to poigravanje sa muslimanima i kako je moguće da dolazi pogotovo iz najuticajnijih muslimanskih zemalja. Ne samo kada govorimo o vjeri već i o novcu, politici. U svemu tome država stoji sa strane, gleda šta se dešava i ništa ne radi, već pravda to time kako su muslimani sami krivi?   

Muftija: Muslimani su krivi, tako su htjeli – reći će. Naravno, veliki se poigravaju malima i nemoj da nas to čudi. Prihvatimo to kao realnost. To što se dešava u muslimanskom svijetu, nažalost, realnost je. Samo možemo da se ibretimo. Mislim da svako od nas treba da čisti svoje dvorište i ne trebamo gubiti vrijeme na ispravljanju nepravdi koje se dešavaju u svijetu, a uperene su protiv muslimana. Ispravljajte krivu Drinu, ali budite ubijeđeni da je nikada nećete ispraviti. Radite na sebi, emanetu kog ste prihvatili. Da nisu neki veći i jaći stajali iza ovoga nikada se ovo ne bi desilo. Da Islamska zajednica nije bila na dobrome kursu, da je bila na pogrešnom putu, ovo joj se nikada ne bi desilo. Kada vas lošiji od vas napadaju znajte da ste na dobrome putu. Znajte kada vas bolji od vas kritikuju vidite gdje ste pogriješili i ispravljajte se. Da Islamska zajednica nije pravila krupne i velike projekte nikada niko na nju ne bi udario. Islamska zajednica se drznula da napravi ono što je propušteno u proteklih 100 godina. Mi ništa drugo nismo radili već ono što je naša današnja obaveza. Mi smo protresli mnoge stvari u našim redovima i od 2007. godine napravljene su velike i krupne stvari. O uzrocima nismo imali vremena da govorimo, ali možda je i ovo jedan veliki hajr. Čvrsto vjerujem da je trebalo tako da se desi i da ne pada snijeg da pokrije brijeg već svaka zvijer da pokaže trag. Čvrsto vjerujem da je ovo jedno od Božijih iskušenja spomenuto u Kur'anu: „I Mi smo narode prije vas dovodili u iskušenje na različite načine, da bi se dokazalo ko su iskreni, a ko neiskreni.“

Allah dž.š. nas je ovim htio očistiti od mnogih stvari. On je dao pa smo mi opstali i ovo je Božija milost i pomoć. Tada je muftija Zukorlić kao predsjednik Mešihata rekao: „Ako vjernicima bude trebala Zajednica, oni će je odbraniti.“

Tako je i bilo. Vjernici su zaista naš veliki ponos i svakako da i oni koji su ovdje i u dijaspori, iskreni vjernici i dobri ljudi, podržavaju nas u svim našim projektima. Možda neki drugi ne treba da nas podržavaju. Dva puta su uvijek postojala – pravi i krivi. To je i u vrijeme Poslanika s.a.v.s. bilo, a bit će i do Sudnjega dana. Muslimani prolaze kroz težak period u čitavom svijetu. Ummetu Pejgambera s.a.v.s. možda nikada teže nije bilo. Možda iz naše perspektive običnih ljudi mnoge stvari su čudnovate, ali su realnost. Ono što se dešava, nažalost, sa Palestinom, oko Mesdžidul-Aksa, sa Saudijskom Arabijom je realnost i mi ne možemo tu da utičemo, ali trebamo da uzmemo ibret i pouku. Mi idemo dalje, osvrćati se na one koji neće da se ukače za voz nećemo. Neka ih mimo safa i neka biraju drugi put. Mi idemo dalje u nove pobjede.

Šta kažu Vaši prijatelji iz islamskog svijeta i iz ostalih uticajnih evropskih zemalja? Vi ste vrlo uticajan čovjek u tim krugovima.

Muftija: Niko u ozbiljnom muslimanskom svijetu tu parazajednicu ne tretira kao islamsku zajednicu. U svim muslimanskim zemljama, posebno u okruženju, Mešihat je jedina legalna i legitimna Islamska zajednica. Svakako svi znaju da postoji nešto drugo što se pokušava predstaviti kao zajednica. Mnogi je tretiraju kao srpskom islamskom zajednicom i kada me pitaju za nju tako je oslovljavaju. Ono što je za nas jako bitno jeste da su ozbiljne zajednice to ozbiljno shvatile, prvenstveno Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini. Svi muftije u okruženju daju šerijatski legitimitet Islamskoj zajednici na čijem sam čelu. Neke male duše iz nekih malih zajednica pokušavaju na neki način, iz prkosa prema nama, praviti nekakve kompromise sa njima. Vjerovatno su to srodne duše koje traže sebi iste.