Neukima i zlonamjernima nemamo pravo niti obavezu opravdati svoj identitet

Balkanski prostor je zbog kašnjenja formiranja nacionalnih država na tlu Evrope, a zatim i kašnjenja procesa osnivanja modernih građanskih država u odnosu na evropske, danas još uvijek u kandžama etnonacionalizama, klerikalizama, šovinizama i ostalih političko-društvenih posljedica koje prate pomenute okolnosti. Danas su sastavni dio postimperijalnog doba na Balkanu, snažne i revitalizirajuće ideje iz XIX vijeka, pa su problemi koje je Evropa prevazišla u istom vijeku, često na dnevnom redu u nacionalnim strategijama i na dnevnom redu utjecajnih političko-intelektualnih krugova koji opterećuju stvarnost. Problem više pogleda na istu stvar, poput historije, koja se posmatra, tumači i prenosi u različitim formama, dovodi do ozbiljnog problema sistema vrijednosti i odnosa među ljudima i njihovim razlikama. Balkan je, kao i cijela Evropa, i u prošlim i u današnjim granicama, prošao proces formiranja država, u kojima su samo veliki svjetski i regionalni ratovi mijenjali strukturu stanovništva, ali ne toliko da bi se mogao izbrisati trag postojećeg, što bilježi historija, a posebno ignorirati sadašnji odnos u broju ljudi na određenom prostoru sa svim njihovim različitostima i posebnostima u odnosu na druge.

U tom viševjekovnom procesu jedinstven primjer su Bošnjaci, starosjedilački evropski narod, nastanjen na Balkanu, u odnosu prema nekima identičnog vremenski održavanog kontinuiteta etničkog bivstvovanja na određenim prostorima. Iako su, kada su se nacije počele definirati prema novim ustrojstvima na ovim postimperijalnim prostorima, suočili sa daleko više problema u odnosu na druge, bivali prekrajani i pravno i politički brisani, nisu nikada nestali, niti prestali biti to što jesu, jer su imali svoj nacionalni, jezički, kulturološki, etnički, etički i u odnosu na druge poseban identitet. To se moglo desiti u uvjetima političke slabosti i nedovoljne ili odsutne organiziranosti, ali ne i sa činjenicom brojčanosti, jer se radi o višemilionskom narodu koji je i u uvjetima stvaranja država na Balkanu živio u više takvih, a svoj matični pečat zadržao na svojim matičnim prostorima kao što su Bosna i Sandžak, iako je domicilno stanovništvo vjekovima činio i u Hrvatskoj, Srbiji i  ostatku Crne Gore izvan Sandžaka. Da problem bude veći, postupci nerazumijevanja i negiranja bošnjačkog identiteta počinju upravo na prostorima gdje Bošnjaka više biološki i nema.

Bošnjaci su danas najveća meta onih koji ignoriraju druge, kojima je neuspjeh asimilacije i intelektualno buđenje Bošnjaka trn u oku. Bošnjaci su najnapadaniji narod kada je riječ o pitanjima identiteta, zato što su regionalne nacionalističke struje nezadovoljne statusom postojanja njihove autohtonosti, originalnosti i bogate historije, koja je često okrnjivana pri barbarskim zatiranjima spisa i rušenjem materijalnog nasljeđa. Međutim, obnovom političke, duhovne, intelektualne i svenacionalne elite, višedesetoljetnim naporima, radom, borbom i voljom, Bošnjaci su ne samo uspjeli izboriti ravnopravan status sa balkanskim narodima koji im je nedostajao, već su umnogome premašili svoj civilizacijski okvir, u čemu treba reći da su, nažalost, uzela velikog učešća i sva nastojanja da se Bošnjaci fizički uklone, pa su sazrjeli i obnavljali svoj ravnopravni status brže negoli drugi.

Međutim, veliki intenziteti napadanja bošnjačkih posebnosti danas, bez sumnje, aktiviraju tradicionalni odbrambeni položaj, a to je definirano i argumentirano opovrgavanje zlonamjernih stavova. Najbrutalniji napadi su na ime i porijeklo Bošnjaka, te na njihov jezik i autohtonost, čemu u odbranu stoje stotine i hiljade knjiga, materijalnih tragova i zajedničke svjetske historije, koja nije opterećena primitivnim utjecajima regionalizama i nacionalizama o kakvima je ovdje riječ. Ali, sama činjenica da Bošnjaci predstavljaju konstitutivni, višemilionski narod koji živi na širem prostoru dovodi do toga da niko od Bošnjaka ne treba, a čak niti ima pravo, opravdavati se bilo pred kime o sebi i onome što mu se spočitava. Na bilo kakav vid stereotipizacije i predrasuda koji se Bošnjacima nastoje nametnuti, a čemu je doprinijela zlonamjerna neinformiranost ili vlastito viđenje bez provjere u kakvu istinitost, ne treba biti opterećen o potrebi uvjeravanja, osim da se svako vrijeđanje dostojanstva naroda, predstavi takvim. Bošnjaci imaju svoje državne, nacionalne, naučne, obrazovne, kulturne i druge ustanove koje su ostavljale i ostavljaju plodove vlastitih kapaciteta i ljudskih resursa, koji produciraju pamćenje nasljeđa i razvijaju vrijednosti današnjice.

Bosansku državnost, bošnjačku nacionalnost, bosanski jezik i sve ono što ove cjeline čini posebnim niko nema pravo opravdavati, niti se osjećati da to treba raditi ni pred kime. Jedino što Bošnjaci imaju obavezu prema onima koji to žele postići jeste da im ukažu na materijalu zaostavštinu i produkciju znanja, oličenu u knjigama koje su pisali i pišu Bošnjaci o sebi. Ono što je najvažnije od svega jeste to da Bošnjaci mogu biti svugdje gdje su ono što jesu.

 

Glas islama 306, strana 10, autor: msc.Dženis Šaćirović