Razmišljanje o ljepotama vjere islama

Sve stvari u islamu su lijepe. Nema ispravnijeg, iskrenijeg i korisnijeg vjerovanja od islamskog vjerovanja. Nema potpunije i ljepše etike od islamske etike. Nema boljih, pravednijih djela i propisa od islamskih djela i propisa.

Ovakvim stavom i razmišljanjem o ljepotama ove vjere Allah uljepšava iman u srcu Njegovog roba, nakon čega mu se on omili. Time je Allah počastio Svoja odabrana stvorenja, rekavši: „Ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio i u srcima vašim ga lijepim prikazao…“ (El-Hudžurat, 7)

 

Vjerovanje je uzrok duševne sreće

Iman u srcu predstavlja jednu od najdražijih i naljepših stvari. Putem vjerovanja može se osjetiti njegova slast u srcu. Time će rob uljepšati svoju nutrinu osnovama imana i njegovom suštinom. Uljepšat će svoje tjelesne organe dobrim djelima.

Prema tome Ibn Kajjim, rahimehullah, je rekao: „Ako budeš razmišljao o impresivnim mudrostima ove vjere, o njenoj prirodnosti, o šerijatu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne možeš  pronaći elokventnost koja bi mogla dočarati ljepote islama. Kada bi se okupili svi najpametniji i najmudriji ljudi i bili poput jednog najpametnijeg i najpotpunijeg čovjeka, i kada bi pokušali objasniti ljepote islama, ne bi uspjeli dočarati njegove vrijednosti. Nema potpunijeg i veličanstvenijeg puta od Šerijata i islama. Islam je sam po sebi svjedok i on sebi svjedoči, sam je po sebi dokaz i on dokazuje sam po sebi svoju ispravnost. Ova vjera sama po sebi predstavlja najbolji dokaz. Čak da Poslanik nije govorio i iznosio dokaze o njenoj autentičnosti, ona bi sama sebi bila dovoljan dokaz, jer je ona autentična i dolazi od Allaha.“

 

Razmišljanje o islamu je uzrok upute i povećanja vjerovanja

Razmišljanje o ljepotama ove vjere, od onoga što je došlo od naredbi i zabrana, Šerijata, propisa, lijepog morala i etike, predstavlja jedan od glavnih razloga da povjeruju oni koji ne vjeruju i da se poveća vjerovanje onima koji vjeruju. Ko se bude posvetio razmišljanju o ljepotama ove vjere i bude zašao u spoznaju nje i njene potpunosti, te bude prezirao one koji rade suprotno njenim načelima, bit će od onih koji su najjačeg vjerovanja, koji su najpostojaniji u njoj i njenom pridržavanju.

 

Umni ljudi su oni koji su spoznali ljepote islama

Ibn Kajjim, rahimehullah, je rekao: “Odabrani i umni ljudi ovog ummeta, onda kada su svojim umovima shvatili ljepotu i potpunost ove vjere, shvatili su pogubnost i krnjavost onih koji rade suprotno od onoga šta vjera od njih traži.

Tako da ako bi bilo nekom ponuđeno da bude bačen u vatru ili da uzme neku drugu vjeru, odabrao bi da bude bačen u vatru i da mu tijelo presijeku na dijelove, a ne bi izabrao drugu vjeru.

Ovo je primjer ljudi čije je vjerovanje stabilno. Oni su najudaljeniji od odmjetništva, a najpreči su da budu od onih koji su ustrajni na uputi, sve dok ne budu susreli svoga Gospodara.“

U prilog ovome o čemu je govorio Ibn Kajjim, rahimehullah, jeste hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem kaže: „Ko bude imao tri osobine, osjetit će slast imana: da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega ostalog, da zavoli čovjeka isključivo radi Allaha i da mrzi da se vrati u nevjerstvo, nakon što ga je Allah spasio iz njega, kao što mrzi da bude bačen u vatru.”

 

Najveličanstvenija slast je slast imana

Onaj ko osjeti slast imana, slast koja se pomiješa sa njegovom kožom i srcem i čijim nurom bude obasjan, osjetit će veliki smiraj. Teško će se vratiti nevjerstvu i zabludi, slijeđenju strasti i lažnim pretpostavkama. Bit će od onih koji su najbolje uspostavili svoje vjerovanje, bit će od onih koji se najviše pridržavaju vjere i koji su najpostojaniji na uputi. Takav insan će biti veoma vezan za svoga Gospodara i Stvoritelja, jer je on primio islam zbog znanja, ubjeđenja i spoznaje. Spoznao je ljepotu islama, njegovu slavu, kvalitet, čistotu i posebnost nad drugim religijama. Takvu je vjeru odabrao za sebe i njome je zadovoljan, uz nju se skrasio, pa kako će nakon ovoga željeti neku drugu vjeru i kako da se od nje odmetne ili da je zamijeni nekom drugom vjerom.

Velika korist koja je proizlazi iz ovog hadisa jeste ta da je on dokaz sljedbenika ehli sunneta da se iman povećava i smanjuje, te ukazuje na raznovrsnost stepena njegovih sljedbenika. Kao što je kazao moj otac, Allah ga sačuvao: „Od propisa ovog hadisa i ono što možemo izvući iz njega… spominje sljedeće stvari: – Dokaz u ovom hadisu je da se ljudi razlikuju u vjerovanju, da se iman povećava pokornošću i da se smanjuje griješenjem. Ko bude našao pri sebi tri osobine, osjetit će slast imana, za razliku od drugih ljudi koji ne budu imali kod sebe ove tri osobine.”

 

Iz knjige „Razlozi jačanja i slabljenja vjerovanja“

Autor: Dr. Abdurrezak El-Bedr

Preveo: Redžepović Edin

Glas islama 306, strana 5