Da li je dozvoljen tajni brak

PITANJE: Da li je dozvoljen tajni brak?

ODGOVOR: Sklapanje braka u islamu je jedno od veoma važnih pitanja kojem je posvećena velika pažnja. O ovom pitanju je Uzvišeni Allah objavljivao ajete, a Poslanik a.s. izrekao brojne hadise koji imaju za cilj potpuno urediti ovu oblast, bilo da je riječ o izboru bračnog druga, smetnjama, načinu sklapanja, bračnom životu i odnosu između supružnika, to jest njihovim pravima i obavezama, ili pitanjima koja se tiču razvoda braka i njegovih posljedica.

Uzvišeni Allah je brak učinio obavezom pametnih i punoljetnih pripadnika islama: „Udavajte neudate i ženite neoženjene i čestite mladiće i djevojke svoje…“ (Kur'an, sura En-Nur, 32), a Poslanik a.s. je potvrdio da je brak njegov sunnet i put kojim trebaju poći njegovi sljedbenici -ummet. Svrha braka, pored ispunjena vjerske dužnosti, jeste: da se osigura moralni život muškarca i žene, obezbijedi opstanak ljudske vrste, iskorijeni nemoral, da se u prirodnom okruženju omogući rađanje i odgoj djece, zbližavanje različitih porodica i sklapanje prijateljstava itd.

Za sklapanje braka i ispravnost bračnog ugovora uslovljava se ispunjenje nekoliko uvjeta: da su bračni drugovi halal jedno drugom, da stupaju u brak svojevoljno, tj. bez ičije prisile, da se utvrdi mehr – vjenčani dar, kao i da prilikom sklapanja braka pred ovlaštenim licem – imamom, postoje svjedoci, najmanje dvije muške osobe, naravno, podrazumijeva se i da postoji saglasnost roditelja ili staratelja za brak.

Javno oglašavanje braka ne spada u obaveze, ali se direktnim hadisima preporučuje od strane Poslanika a.s. i svakako da od toga može biti samo korist, a nikako šteta.

U jednoj predaji koja se veže za Aišu r.a. stoji da je Allahov Poslanik a.s. rekao: “Oglasite vjenčanje, obavite ga u džamiji, a nakon toga priredite gozbu, pa makar jednu ovcu i propratite ga udaranjem u defove.”

Sklapanje braka bez njegovog oglašavanja, to jest javnog obznanjivanja, može kao posljedicu imati razne negativne posljedice, kao npr. optužbe i sumnje na račun morala žene ili muškarca, u slučaju nesuglasica i razvoda poteškoću objašnjavanja mogućih posljedica braka, poput trudnoće i sl.

Preporučeno je sunnetom Poslanika a.s. da se vjeridba drži u tajnosti, a brak oglašava, shodno riječima Alejhisselama: “Oglasite (obznanite) sklapanje braka, a tajite (držite u tajnosti) vjeridbu.”

Brak je stvar koja se ne može i ne treba kriti, jer ne postoji nikakav opravdani razlog za to.

Da bi se ispoštovala javnost, tj. oglašavanje braka, koje se u hadisima spominje, potrebno je da za sklapanja braka znaju najbliži članovi porodica mladenaca: roditelji, braća, sestre i slično, što se u krajnjem može smatrati dovoljnim, kao i da se sklapanje braka izvrši pred ovlaštenim licem, u džamiji ili porodičnoj kući mladenaca.

Razlog tajenja braka, najčešće, jeste želja muškarca za sklapanjem braka sa drugom suprugom, gdje postoji bojazan da će obaviještenost prve supruge ugroziti ili onemogućiti drugi brak, ili rezultirati razvodom. Ovakvo sklapanje braka u osnovi zadovoljava nužne uslove ispravnosti braka, ali se postavlja pitanje opravdanosti i stvarne koristi od njega, jer se na ovaj način problemi odlažu, oni se nikako ne rješavaju i njihove posljedice će se desiti kasnije.

Ono što bi se desilo na početku, uglavnom, desi se nakon određenog perioda, kada se za drugi brak sazna, tako da je uzaludno nastojanje da se tajnošću drugog braka problemi prevaziđu.

Sklapanje braka na ovaj način izlaže ženu opasnosti, posebno u slučaju trudnoće ili nesporazuma, jer ne posjeduje nikakve garancije da će ono što je dogovoreno bračnim ugovorom biti ispoštovano ukoliko dođe do razvoda. Također, oni koji sklapaju brak, tj. imami, moraju imati u vidu da svojim potpisom, odnosno prihvatanjem da tajne brakove samoinicijativno sklapaju, bez konsultacija sa nadležnim organima ili službama Islamske zajednice ili bez prethodnog upoznavanja sa stanjem onih koji žele stupiti u brak, njihovim namjerama i mogućnostima, preuzimaju dio odgovornosti, to jest legalizuju sve ono što će se desiti kasnije, tako da se ne smije olahko pristupati ovom činu i formalizirati jedan izuzetno važan vjerski ugovor, gdje taj potpis u slučaju eventualnih osporavanja, sudskih procesa i dokazivanja nema veliku vrijednost, već se može osporiti.

Oni koji razmišljaju o braku sa dvije, tri ili četiri žene, što je vjerom dozvoljeno, trebaju svoje želje ili odluke javno saopćiti, obrazložiti, nastojati da njihova realizacija ne ugrozi ili razori prvi brak, pa tek onda realizirati. Jedino u tom slučaju možemo kazati da postoji korist i opravdanost drugog braka. Zbog svega spomenutog, lično sam od onih koji u našim okolnostima i uslovima života ne preporučuju tajni brak, već savjetujem njegovo izbjegavanje smatrajući da se kosi sa intencijama zbog kojih je brak propisan. Imajući u vidu stepen morala ozbiljnog broja muškaraca i žena u našem okruženju i vremenu, uključujući i neke kojima nije strana ni džamija, brada ili mahrama, tj. koji dolaze na određene namaze, dnevne ili noćne, ili predavanja, tajni brak može biti i vrsta paravana za grijeh ili prostituciju, poput braka na određeno vrijeme ili zevadžu-l-mut'a, kojeg islamska ulema jednoglasno zabranjuje. Nedavno sam čuo za slučaj da je jedna žena istovremeno bila u tajnoj vezi, tzv. tajnom braku, sa dva muškarca (džematlije), koji to nisu znali, a da se je sve razotkrilo kada je sklopila sličan brak sa trećim muškarcem.

Posmatranje braka i bračnog života samo kroz prizmu zadovoljavanja seksualnih nagona jeste banaliziranje ovog ugovora, kojeg je Uzvišeni Allah nazvao misakan galiza – čvrstom obavezom (Kur'an, En-Nisa, 21), koja se temelji na principima bogobojaznosti, povjerenja i pravde.

Glas islama 309, strana 15, Pitanja i odgovori