Mesdžid Dirar – zavjera koja se ponavlja

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

U svakom vremenu ima ljudi koji vole da šire fitnu (smutnju) i onih koji su podobni da upadnu u fitnu. Allah Uzvišeni upozorava na ovu opasnost: “I čuvaj ih se da te ne odvrate od nečega što ti Allah objavljuje.” (El-Maide, 49) Što je više zabludjela neka skupina, to više do izražaja dolazi mozaik poremećaja ličnosti kod ljudi koji sačinjavaju tu skupinu. Dok je u povijesti islama bilo onih smutljivaca koji su se mnogo trudili da siju razdor u muslimanskom društvu koje je okupljao hilafet, tako i danas, kada nema hilafeta, ima onih koji šire smutnju među muslimanima i muslimanskom društvu.

Da bi što bolje prepoznali smutljivce spomenut ću neke od njihovih osobina: slabo poznavanje i razumijevanje vjere, ishitrenost u donošenju odluka i osuda, njihovo ružno ponašanje prema učenjacima i pretpostavljenima, požuda i ambicija, neki bi da budu barem predsjednici udruženja kad već ne mogu biti halifa ili namjesnik, laganje i širenje lažnih glasina, što je i jedna od najvažnijih osobina smutljivaca, kojom oni prodaju svoju pokvarenu robu narodu. Zaklinju se kako bi im ljudi povjerovali da žele dobro islamu i muslimanima, a šire ružno mišljenje o dobrim ljudima. Kada bi im vječno dobročinstvo činio, rekli bi da nikad od tebe nisu vidjeli dobra. Optužuju iskrene za laž, a oni su lažljivci. Imaju neistinit govor u sporovima, smatraju ili tvrde da naređuju dobro i odvraćaju od zla. Pod ovim izgovorom smutljivci su digli oružje na pravednog halifu Osmana r.a. Tvrdili su da traže pravdu, da naređuju dobro i odvraćaju od zla. Tako i danas, mnogi od tih smutljivaca se predstavljaju kao dušebrižnici, kao oni koji brinu da pravda bude zadovoljena, a u biti šire nered na Zemlji i pravila naređivanja na dobro i odvraćanja od zla za njih nešto su zašta su možda nekada čuli, ali po njima ne postupaju.

Mesdžid Dirar (džamija koja donosi štetu) poznata je pod tim imenom. O njoj Allah dž.š. kaže: „A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli i nevjerovanje osnažili i razdor među vjernike unijeli, pripremajući je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio – sigurno će se zaklinjati: ‘Mi smo samo dobro željeli’ – a Allah je Svjedok da su oni pravi lažljivci. Ti u njoj nemoj nikada molitvu/namaz obaviti! Džamija čiji su temelji, već od prvoga dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuje da u njoj obavaljaš molitvu. U njoj su ljudi koji se vole često prati, a Allah voli one koji se mnogo čiste.“ (Et-Tevba, 107-108)

Ibn Kesir u svom tefsiru na komentar tih ajeta pripovijeda da je u Medini živio čovjek iz plemena Hazredž koji se zvao Ebu Amir er-Rahib. On je primio kršćanstvo u periodu džahilijjeta i uživao je veliki ugled u plemenu Hazredž. Međutim, kada je dolaskom Muhammeda a.s. u Medinu islam ojačao, ugled Ebu Amira je počeo da blijedi. Stoga je on pokrenuo veliku propagandu protiv Muhammeda a.s. i islama. Ppošto nije mogao opstati u Medini, odlučio je da ode u Mekku i da se tamo pridruži Kurejšijama.

Međutim, kada je vidio da svojim djelovanjem ne može naškoditi napretku islama, on je otišao kod rimskog cara Herakla da zatraži pomoć. Herakle mu je obećao pomoć, nakon čega je Ebu Amir putem pisma naredio svojim prijateljima u Medini da mu pripreme mjesto odakle će moći djelovati. Tako je donesen plan da se izgradi džamija u blizini Kubba džamije.

Džamija je bila dovršena pred sami polazak muslimana u Pohod na Tebuk. Licemjeri su tom prilikom otišli kod Poslanika a.s. i pozvali ga da klanja u toj džamiji, kako bi ona i zvanično bila otvorena. Naime, oni su htjeli da dokažu da Poslanik a.s. dozvoljava i opravdava njihov čin.

Rekli su mu: „Mi smo napravili džamiju zbog naših staraca i iznemoglih, koji u zimskim noćima ne mogu dolaziti u tvoju džamiju. Oni bi zato dolazili u ovu džamiju, jer im je bliža.“

Međutim, Allah dž.š., Koji poznaje svačije namjere, sačuvao je Poslanika a.s. od klanjanja u toj džamiji. Poslanik a.s. im je tada rekao: „Mi sada idemo na put, pa (ću klanjati u njoj) kada se vratimo, ako Bog da.“

Međutim, kada su se muslimani vraćali sa Tebuka i kada su bili na udaljenosti od jednog dana hoda od Medine, Poslaniku a.s. došao je melek Džibril i obavijestio ga o stvarnom razlogu izgradnje te džamije. Rekao mu je da su tu džamiju napravili licemjeri kako bi izazvali podjele među muslimanima. Stoga je Poslanik a.s. odmah naredio da se ta džamija poruši i da se spale njeni ostaci. To je bilo izvršeno prije nego što su muslimani stigli nazad u Medinu.

Muhammed a.s. je naredio da se sruši Mesdžid Dirar jer je bio podignut s ciljem izazivanja nesloge i razbijanja džemata. To je jasna poruka svim muslimanima do Sudnjega dana šta, zapravo, znači sijanje nesloge i razdora u jednom džematu, a i u široj zajednici.

Poznati mufessir šejh Ibnu Ašur kaže slijedeće: „Allah dž.š. se ovim ajetima Et-Tevba (107-110.) srdi na određenu grupu ljudi, tj. na grupu licemjera koji su izgradili džamiju u neposrednoj blizini džamije Kuba, s lošom namjerom, kako bi odbili jedan broj muslimana od džamije vjernika i prebacili ih u svoj tabor i u svoju ličnu džamiju.“

Imam Ševkani kaže: „Allah dž.š. nas obavještava o poticajima i razlozima gradnje ovakvog mesdžida, pa kaže: 1. El-Dirar – nanošenje štete drugima. 2. El-Kufr – nevjerstvo u Allaha dž.š. i oholjenje nad sljedbenicima islama, jer su gradnjom takve džamije imali namjeru okuražiti i ojačati djelovanje licemjera. 3. El-Tefrik – razbijanje vjernika i unošenje razdora u njihove redove, jer su željeli da vjernici napuste džamiju Kuba kako bi oslabio džemat muslimana, kako bi im razbili jedinstvo i međusobnu povezanost i ljubav. 4. Pripremanje terena za djelovanje osobe koja je od ranije bila poznata po neprijateljstvu prema Allahu i Njegovom Poslaniku a.s., a u pitanju je Ebu Amir – „asketa/ pobožnjak“. „Sigurno će se zaklinjati: ‘Mi smo samo dobro željeli’, tj. imali smo za cilj samo činjenje dobra i pomaganje muslimana, ali im je Allah dž.š. odgovorio: „Allah je Svjedok da su oni pravi lažljivci“ u njihovim zakletvama. Zatim, Allah dž.š. zabranjuje Poslaniku a.s. da klanja namaz u takvoj štetočinskoj džamiji, pa kaže: „Ti u njoj nemoj nikada molitvu/namaz obaviti“ – ni u jednom vaktu ne smiješ u njoj namaz klanjati. Allah dž.š. pojašnjava razlog zabrane klanjanja namaza u takvoj džamiji, pa kaže: „Džamija čiji su temelji, već od prvoga dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuje da u njoj obavljaš namaz/molitvu“, tj. džamija koja je napravljena na temeljima bogobojaznosti i čuvanja od Allahove kazne!“ (Fethul-Kadir, 2/585)

Mesdžid Ed-Dirar nije događaj koji se desio prvoj generaciji za vrijeme Poslanika a.s., događaj koji je bio i neće se ponoviti, već je to trajna planirana ideja i zavjera sa obezbijeđenim materijalnim sredstvima za njenu realizaciju, sa mnogo različitih oblika.

Neprijatelji islama i sljedbenici strasti iskorištavaju naivnost i neznanje ljudi koji su podobni za upadanje u fitnu. Oni djeluju tako da kada čovjek posmatra sa spoljašnje strane rekao bi da oni žele napredak i prosperitet društvu i zajednici, ali ono što žele je rat protiv islama i muslimana. Oni koriste razne podle metode protiv islama u kojima nema milosti niti odustajanja u borbi protiv čiste vjere. Način njihove borbe je „kulturna“ agresija putem sredstava javnog informiranja, obrazovanja i odgoja, tako da su prosvjetni programi takvi da udaljavaju muslimane od njihove vjere i izvora njihove snage. Tako se u dušama nove generacije ugrađuje kompleks niže vrijednosti u odnosu na druge i na sceni je njihovo slijepo slijeđenje. Pomaganje munafika, kako bi oslabili islam i Islamsku zajednicu, te nakon toga proveli planove preko istih, koji govore našim jezicima, zovu se našim imenima. Ovaj metod je vrlo podao i nevidljiv u borbi protiv islama.

Neki događaji i zbivanja na jednom prostoru moraju se sagledati u historijskom kontekstu i sa određenog vremenskog rastojanja da bi svima u potpunosti postali jasni i očigledni. Takav je slučaj i sa neuspjelim pučem 2007. godine, kada je grupa ljudi dala je sebi za pravo da izađe iz ustavnih okvira Islamske zajednice, da organizira puč koji, hvala Bogu, nije uspio i ono što sada kušamo jesu posljedice neuspjelog puča. Naravno da oni to ne bi mogli uraditi da nisu imali podršku od drugih faktora i medija.

Očito, neprijateljima muslimana nije odgovarala odlučna i dostojanstvena Islamska zajednica koja nije spremna na kompromise na račun vjere i vakufske imovine. Zato su željeli i sada žele da na čelo Islamske zajednice dovedu one sa kojima je moguće praviti takve trgovine. Neprijatelji islama su pronašli u redovima Bošnjaka saradnike voljne da provedu njihove namjere i krenula je akcija otimanja Islamske zajednice od muslimana uz nesebičnu pomoć režima i kriminalaca.

U ovom kontekstu treba posmatrati i shvatiti zadnji nemili događaj koji je uznemirio srca vjernika – uzurpaciju i skrnavljenje vakufskog dobra Mearif, koje je sastavni dio Velikog groblja u Novom Pazaru, od strane predstavnika paravjerske tvorevine. Ovo je jedan u nizu pokušaja otimanja vakufske imovine. Sve je počelo pokušajem otimanja zgrade Islamskih ustanova u centru grada 2006. i pokušajem otimanja vakufa Muslala u blizini Bolnice 2007. godine. Zatim slijedi pokušaj otimanja Stare banje ili vakufa Hadži Hurem i vakufa Mearif kod Pete mjesne zajednice na Hadžetu. Opće povjerenje i sigurnost koje Islamska zajednica sa svojim rukovodstvom posjeduje nemjerljivi su. Narod je svo vrijeme bio i bit će uz Islamsku zajednicu i istu prepoznaje kao jedini stožer oko kojeg se okuplja i kome vjeruje. Islamska zajednica sa svojim vjernicima, onako kako i islam nalaže, a kao što je i ranije branila sve vakufe koji su bili meta napada, poduzela je korake u zaštiti i ovog vakufskog dobra.

Musliman se treba ponositi onim što učini na putu zbijanja ljudi i učvršćivanja bratske ljubavi i solidarnosti, a nikako svojim doprinosom raditi na cijepanju džemata i zajednice, jer to je zlo koje se ničim ne može opravdati i iza toga zla mogu stajati samo loše, a nikako dobre i iskrene namjere. Muhammed a.s. je naredio da se sruši džamija poznata kao Mesdžidu Dirar jer je bila podignuta s ciljem izazivanja nesloge i razbijanja džemata. To je jasna poruka svim muslimanima do Sudnjega dana šta, zapravo, znači sijanje nesloge i razdora u jednom džematu, a i u široj zajednici.

Gospodaru naš, podari nam Furkan – sposobnost da razlikujemo istinu od neistine, pokaži nam istinu istinom, daj nam da je se držimo i da je slijedimo, pokaži nam laž i zabludu takvom i daj nam da je se klonimo.

Gospodaru, budi sa nama, a ne protiv nas i pomozi nas Svojom velikom pomoći, jer ti si Onaj Koji najbolje pomaže.

Glas islama 308, strana 16, ISLAMSKE TEME, Autor: Dr. Enver-ef. Omerović