S Kur'anom…

Razmišljanje o Kur'anu je ključ razumijevanja Allahovog govora, pa je zato pokuđeno učenje Kur'ana bez razmišljanja o porukama koje nosi i upravo iz tog razloga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da neće razumjeti Kur'an onaj ko ga prouči za manje od tri dana. (Ebu Davud, 1182)

Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, rekao je: “Nema ništa korisnije za srce vjernika od razmišljanja o Kur'anu, koje budi u njemu svu ljubav prema Allahu, strah od Njega, nadu u milost Njegovu, pokajanje, oslonac na Njega, zadovoljstvo, zahvalnost, strpljivost…“ (Zadul-mead, 323)

Najveća korist i najljepši plod razmišljanja o Kur'anu je da u srcu vjernika probudi iskru imana koja će ga podstaći da čini dobra djela, te da Allahovo zadovoljstvo bude njegov cilj.

Najbolji primjer za to nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je zastajao kod kur'anskih ajeta, razmišljao o porukama i poukama koje oni nose, a evo i nekoliko primjera iz njegovog života.

 

Zar da tebi učim, a tebi se objavljuje

 

Od Abdullaha b. Mesuda, radijallahu ahnu, prenosi se da je rekao: „Rekao mi je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Uči mi Kur’an!’ Rekao sam: ‘Zar da tebi učim, a tebi se objavljuje?’ Na to je on rekao: ‘Volim slušati kada neko drugi uči.’ Počeo sam učiti suru En-Nisa dok nisam došao do ajeta: A šta će tek biti, kada iz svakog naroda dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka nad ovim?! (En-Nisa, 41) Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Dosta je’, a oči su mu bile pune suza.” (Buhari, br. 4582 i Muslim br. 800)

Ovaj događaj iz životopisa  Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, daje nam najpotpuniju sliku i najbolji primjer kako Kur'an ostavlja traga na vjerničko srce, na njegovo razmišljanje i ne daje prostora nefsu da se ičim drugim, mimo Kur'ana,  zauzima.

 

Gospodaru moj, moj ummet, moj ummet

 

Od Abdullaha b. Amra b. ‘Asa, radijallahu anhuma, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio ajete o Ibrahimu, alejhis-selam: Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio – moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao – pa Ti, uistinu, praštaš i Samilostan Si. (Ibrahim, 36) Zatim je proučio ajet o Isau, alejhis-selam: Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, Silan i Mudar Si Ti. (El-Maide, 118)

Tada je podigao svoje ruke i rekao: ‘Allahu moj, moj ummet, moj ummet’ i zaplakao je. Pa je Allah rekao: ‘Džibrile, idi kod Muhammeda, a tvoj Gospodar najbolje zna, i upitaj ga zašto je zaplakao?’ Došao mu je Džibril, alejhis-selam, i upitao ga, pa mu je Posalnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio šta ga je uplakalo. Džibril, alejhi-selam, je obavijestio Allaha o tome, a On je to najbolje znao. Zatim je Uzvišeni Allah rekao: ‘Džibrile, idi kod Muhammeda i reci mu da ćemo ga u pogledu njegovog ummeta učiniti zadovoljnim, a ne žalosnim i nesretnim.'“ (Muslim, br. 132)

Ove riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ukazuju nam na to koliko je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio brižan za svoj ummet, koliko se bojao Allahove kazne za njih. Njegova briga za nas dosegla je to toga da je odložio uslišanje njegove dove za onaj svijet, kao što je rekao: „Svaki vjerovjesnik je imao pravo na dovu koja će mu biti uslišana i svaki je požurio sa svojom dovom, a ja sam svoju dovu odgodio za Sudnji dan kako bih se njome mogao zauzimati ta svoj ummet i ona će koristiti svakome ko umre iz mojeg ummeta ne prepisujući druga Allahu, dželle š’enuhu.“ (Buharija, br. 6304 i Muslim br. 199 i ovo je njegova verzija)

 

Osijedela me sura Hud i njoj slične sure

 

Od Ebu Bekra, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: „Vidim da si osijedio, Allahov Poslaniče?“ „Osijedile su me sura Hud, Vakia, Murselat, Amme jetesaelun i Izeš-šemsu kuvviret““ – odgovori Allahov Poslanik. (Tirmizi, 3297. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je najbogobojazniji Allahov rob, Njega se najviše bojao od svih stvorenja, dok bi Kur'an učio razmišljao bi o njegovim značenjima, poukama i porukama, što je ujedno jedan od glavnih ciljeva učenja Kur'ana, i zato je osijedio zbog značenja koja nose ove sure i vijestima u njima o propasti prijašnjih naroda, zatim njihovim kaznama, stanju ljudi na Sudnjem danu, njihovim brigama, vrstama kazni na onom svijetu i svim ostalim strahotama na Danu proživljenja.

Kaže Ibn Abbas, radijallahu anhu: „Nije Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ništa teže palo kao spuštanje ajeta u kojem Allah kaže: Budi ustrajan na pravome putu kao što ti je naređeno (Hud, 112) i zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada  mu je bilo rečeno da je osijedio, kazao: – Osijedila me sura Hud.“

Glas islama 308, ISLAMSKE TEME, Priredio: Entas Pramenković, strana 15