Vakuf je granica- prosperitet zajednice zavisi od toga kako ćemo se ophoditi prema vakufima

Koordinator Muftijstva novosadskog Nedžad-ef. Hasanović

Biti koordinator Muftijstva novosadskog velika je odgovornost. Ovdje ste, putujete i držite hutbe i predavanja. Znamo koliko ljudi teško žive, ali uz podršku Mešihata Islamske zajednice sve se učinilo da se radi na obrazovanju. Imamo sve više djece koja tamo žive, jer je uglavnom romska populacija. Imamo jednu novu atmosferu gdje je Islamska zajednica stub i podrška, gdje ljudi žele da odrastaju u svojoj vjeri i da buduće generacije tako odgajaju i školuju.  

Nedžad-ef. Hasanović: Upravo tako. Nama je intencija da povećamo nivo svijesti i obrazovanja na tom području, iako tu pretežno živi romska populacija koja inače često bude degradirana i nipodaštavana. Za ovu godinu dana koliko sam prisutan, mogu reći da se radi o divnim, vrijednim ljudima koji su željni vjere, izučavanja, prakticiranja islama. Sa ponosom ističem da su svi mesdžidi koje imamo na prostoru cijele Vojvodine petovaktovni, a i ostale aktivnosti se odvijaju, također i vjerska pouka. U fazi smo pripreme otvaranja Škole Kur'ana Časnog, ali zbog korona virusa smo to prolongirali. To je područje plodno za da'vetski rad i težimo da one učenike ili studente koji imaju afiniteta preusmjerimo na obrazovanje kroz Medresu, Fakultet i kada se vrate u svoje mjesto da budu korisni za svoju zajednicu. Kada steknu obrazovanje oni će najbolje razumjeti svoju zajednicu i na najbolji način prezentirati ono što su naučili.

Vi ste zajedničkim trudom sa muftijom dr. Mevlud-ef. Dudićem pomagali gdje je trebalo. Koliko Vas raduje kada vidite da Veliki Rit ima svoju džamiju, centar? Događaji se nižu, ali mi pokazujemo da gdje god da se nalazimo jedni druge ne zaboravljamo.

Nedžad-ef. Hasanović: Želim da istaknem veliko zadovoljstvo i prije svega zahvalu Uzvišenom Gospodaru što mi je omogućio da mogu djelovati na tom prostoru. Nakon toga velika zahvalnost Islamskoj zajednici i muftiji Dudiću koji se od samog početka trudi da upravo taj dio Zajednice ne zapostavi. Na sastancima, kada je raspodjela sredstava, muftija Dudić se trudi da se obrati pažnja najviše na taj dio. Svi imami i džemati su na tome zahvalni. Imali smo posjetu našeg velikog prijatelja i ahbaba Izet-ef. Bibića iz Minhena. Nedjelju dana prije toga pokrenuli smo projekat „Bratimljenje medžlisa“. Uspostavili smo formalni čin bratimljena medžlisa Subotice i Novog Pazara. Rukovodstvo Medžlisa Novi Pazar je, na čelu sa glavnim imamom dr. Enver-ef. Omerovićem i predsjednikom Enes-ef. Ibrovićem, posjetilo Medžlis Subotica i u prijatnom i bratskom razgovoru formalno su uspostavili taj čin. Kažem formalno, jer praktično mi već sarađujemo, postoji bratska saradnja, ljubav i međusobno potpomaganje. To je bio jedan korak da se zaokruži bratska atmosfera koja postoji između medžlisa. Tom prilikom je Medžlis Novi Pazar dao sredstva za izgradnju abdesthane i mokrog čvora u džamiji u Subotici. Pomogao je i Mešihat i to je bio čin bratimljenja koji podrazumijeva razmjenu iskustava, ideja između dva medžlisa, međusobne posjete, realizaciju brojnih projekata, edukativnih ekskurzija, organiziranje predavanja. Na kraju tog bratimljenja stoji međusobna materijalna podrška shodno mogućnostima i potrebama. Taj čin bratimljenja nije obavezujući već dobrovoljan. Stavili smo akcenat i dali „vruć krompir“ Medžlisu Novi Pazar da obrati pažnju na Subotički medžlis. Imali smo i zijaret našeg uvaženog efenije Bibića, glavnog imama regije Bavarska. Za vrijeme te posjete obišli smo sve mesdžide i razgovarali sa džematskim odborima, imali sastanke sa imamima. Efendija Bibić je održao hutbu u Velikom Ritu, te uručio značajna sredstva Novosadskom medžlisu.

Želja nam je bila da Bavarska regija sa svojih 11 džemata posebno obrati pažnju na Novosadski medžlis i sve džemate koji mu pripadaju. Naš sljedeći projekat jeste da imami tih 11 džemata dođu i posjete naše džemate, održe hutbe i predavanja, da vide sa čim se muslimani susreću, kako se i pored teških uvjeta u kojima žive trude se da Allahova riječ bude gornja, da prakticiraju i žive islam. Sa druge strane, ima dosta sličnosti između medžlisa, jer u oba medžisa su muslimani manjina u smislu prostora u kojem žive. Minhen ima otprilike 1,5 milion stanovnika od kojih 150.000 muslimana. Na prostoru Vojvodine gdje gravitira oko dva miliona stanovnika živi 50.000 muslimana. Onaj problem sa kojim se susreću muslimani Vojvodine muslimani Minhena osjećaju najbolje i mogu prepoznati potrebe tih ljudi i posebno nam je drago da smo izvršili bratimljenje sa tim medžlisom.

Posjetio Vas je glavni imam Bavarske regije i posebna je ta njegova uloga. Kažete muslimani su manjina na tom području, ali toliko je toga urađeno i istaknuto. Zanimaju me iskustva koja Vam je prenio, na čemu je insistirao dok ste razgovarali?  

Nedžad-ef. Hasanović: Svi prepoznajemo veliki rad i trud koji čini Izet-ef. Bibić u svom džematu i svim džematima za koje je direktno odgovoran. On nam može biti model kako i na koji način uspostaviti islamske vrijednosti na prostoru gdje su muslimani manjina. Upravo je to Izet-efendija potencirao u razgovoru sa imamima, da tražimo naša prava, da se ne stidimo. Ta prava treba tražiti posebno u ovom periodu gdje se forsira riječ demokratija, sloboda govora, vjere. Trebamo iskoristiti naša prava i ne smijemo se plašiti toga. To je bilo bitno i ohrabrujuće za imame koji djeluju na tom prostoru. Sa druge strane, upoznali smo Izet-ef. Bibića sa našim planovima o izgradnji Islamskog centra. Želim da napomenem da je Izet-efendija sa svojim džematom Fedžr i ostalim džematima bio je jedan od najvećih donatora u ovim talasima korona krize, kao i za vrijeme Ramazana. Preko 80% pomoći koja je stizala na račun Muftijstva novosadskog je stizalo iz te regije. Zahvaljujem se svima koji nam nesebično pomažu.

Koliko je osjetljiv položaj muslimana u Njemačkoj, toliko je nimalo jednostavan, štaviše, još teži položaj muslimana koji se nalaze u Muftijstvu novosadskom. Koliko ste Vi ponosni kada Islamska zajednica kao stub jednog društva i naroda stane iza svog naroda? Koliko se drugačije gleda na taj narod? Sada ste uspostavili dobre kontakte sa svim gradonačelnicima gdje god da su sjedišta i koliko su se, na neki način, otvorila vrata za razgovor?

Nedžad-ef. Hasanović: Svakako da muslimani u Vojvodini uživaju dosta sloboda i prava na prakticiranje svoje vjere. Mi smo uz podršku centrale Mešihata uspjeli da uspostavimo nekoliko džemata koji djeluju na prostoru Novog Sada, Subotice, Beočina. Bez podrške Islamske zajednice to se ne bi moglo pojedinačno ostvariti. Muslimani nisu mogli sami da to ostvare jer drugačije je kada vrh Islamske zajednice nastupa prema vlastima, državi. To djeluje ozbiljnije i svi projekti koji su započeti realizirani su i ostaje nam realizacija tog velikog projekta. Spomenuli ste džamiju u Velikom Ritu koja je ponos svih muslimana na tom području i može biti ponos cijele Islamske zajednice i svih muslimana koji žive u Srbiji. Ta džamija se nalazi u kvartu koji je socijalno ugrožen, ali ona je prelijepa jer je održavaju. Ona je uvijek čista i miriše i zaista mi je posebno zadovoljstvo i čast kada neko od musafira održi hutbu tamo i uvijek pokupi prelijepe utiske iz te džamije.

Koliko ste Vi samo pokazali odgovoran odnos, pogotovo u trenucima migrantske krize, izbjegličkog talasa, koliko ste olakšali samim vlastima u tim gradovima, zatim u vrijeme krize izazvane koronom. Pokazali ste koliko ste odgovorni i možete da doprinesete ne samo muslimanima koji žive na tim prostorima već svim ljudima koji žive na tom području?

Nedžad-ef. Hasanović: Islamska zajednica je imala svojih aktivnosti i kada je migrantska kriza bila u pitanju. Redovno je slala pomoć migrantskim centrima, posebno u Subotici. U saradnji sa lokalnim i državnim vlastima to se olakšavalo. Migranti koji dolaze uglavnom su iz muslimanskih zemalja i mi koji govorimo arapski jezik lakše smo realizirali tu pomoć, razgovarali sa njima i čuli njihove potrebe i želje. Sa te strane je Islamska zajednica odigrala veliku ulogu. Kada smo govorili o pravima koja muslimani uživaju, spomenut ću paralelu između muslimana koji žive u Njemačkoj i njihovim pravima i muslimana koji žive na prostoru Vojvodine. Ima velike sličnosti i jedan detalj koji možda nije bitan, ali nam vizuelno para oči, jeste izgradnja minara na tim područjima. Na cijelom području Vojvodine ima samo jedna džamija. Mi kažemo za objekat koji ima minaru da je džamija, a koji nema da je mesdžid. Na taj način mi Bošnjaci pravimo razliku. Podnosili smo zahtjeve općinskim vlastima, Pokrajinskoj vladi, ali nije se imalo sluha. Jedan od visoko kotiranih službenika u sadašnjoj Vladi, a koji je bio odgovoran za Pokrajinsku vladu Vojvodine, odgovorio je tada da bi to bilo baš ružno za Novi Sad. Razgovarajući sa Izet-efendijom kako oni deveraju po tom pitanju, on je rekao da nigdje u svijetu ne postoji zakon koji brani izgradnju minara. Oni znaju da na osnovu urbanističkih planova na „kulturan način“ odbiju te zahtjeve i ne dozvole da se pravi minara. Nadam se da će biti sluha ubuduće. Nećemo odustati od toga jer je minara simbol naše vjere u cijelom svijetu. Nećemo odustati od toga jer to je fundamentalno pravo da imamo svoja obilježja i da ih možemo izgrađivati slobodno.

Stalno neka borba i do kada tako?

Nedžad-ef. Hasanović: Upravo tako, trajat će dok smo živi.

Neprestano traje borba za vakuf. Vidimo šta se dešavalo prije neki dan na Velikom groblju, kao i u Beranama gdje je slučajnom rekonstrukcijom benzinske pumpe otkriveno muslimansko mezarje. Počele su da se otvaraju priče i fascikle koje kažu da je, prema svemu sudeći, najveća površina Berana izgrađena na mezarju?  

Nedžad-ef. Hasanović: Tema vakufa uvijek bude aktuelna kada Islamska zajednica uspije da povrati ili oživi neki vakuf. Ta tema je aktuelna nakon povraćaja još jednog vakufa i ja bih želio sada da se obratim onim ljudima, koji poslije toliko angažmana i aktivnosti rukovodstva Islamske zajednice na putu oživljavanja i vraćanja te višedecenijske nepravde koja je učinjena muslimanima, Islamskoj zajednici i vakufu kao instituciji, ne shvataju tu borbu i čak je negativno komentarišu, pod izgovorom da je vakuf institucija koju može da koristi narod. To proizilazi iz nepoznavanja šerijatskih propisa kada je u pitanju institucija vakufa. Uzimam kao primjer državu koja danas najviše liči na šerijatsku državu, a to je Saudijska Arabija. Spominjem Sahat kulu u Meki koja je svima poznata. Nju je kralj Saudijske Arabije sagradio i stavio u vakuf. Prihodi od hotelskih soba i svega ostalog idu za održavanje tog vakufa, unapređenje i održavanje dva harema i unapređenje i uspostavljanje drugih vakufa. Nije to kralj Abdullah napravio i rekao da svi mogu da koriste. Imam informaciju da su najskuplji apartmani u cijeloj Meki, ko želi da obavi hadž i umru, upravo u Sahat kuli. Najskuplji restorani, butici u cijeloj Meki su upravo tu. Institucijom vakufa upravlja neko, a tamo je to Ministarstvo vakufa koje je odgovorno. Ovdje je to Islamska zajednica i to ljudima treba da bude jasno.

Onima koji manipulišu sa običnim pukom i izdaju fetve tendenciozno da bi potkrijepili svoja mišljenja, spominjući da je to uzurpacija i pljačka i da to neko uzima u privatne ruke, reći ću samo dvije stvari. Braćo moja, vakuf je svetinja i onog momenta kada bude jedan od službenika Islamske zajednice uzurpirao, privatizovao ili za sebe koristio određeni vakuf, znajte da će se ova zajednica srušiti kao kula od karata. Vakuf je tu granica i prosperitet jedne zajednice zavisi od toga kako se ta zajednica ophodi i odnosi prema vakufima. Znamo u zadnjih 15 godina koliko je samo vakufa vraćeno, oživljeno, uspostavljeno, koliko je Zajednica u ekspanziji sa svim kapacitetima i obrazovnim sistemom od obdaništa do Univerziteta. Sjećam se devedesetih godina je u Novom Pazaru bilo 17 džamija, od kojih su dosta njih bile trovaktovne. Tada nije imalo svijesti, elana, volje. Za manje od 30 godina ovdje je uspostavljeno i napravljeno preko 50 džamija. Sav taj uspijeh Allah dž.š. ne bi dao da se jedan pedalj vakufa zloupotrebljava, privatizuje ili uzurpira. Onog momenta kada vidite da propada sistem Islamske zajednice, propada obrazovanje i zatvaraju se džamije, znajte da je to produkt toga što se nismo kako treba odnosili prema vakufu i što je neko uzurpirao i oharamio se o vakuf. Od muezina do glavnog muftije svi smo jedan mezheb, akida i po tom pitanju djelujemo bez ikakvog razilaženja. Možemo se razilaziti u okviru Islamske zajednice po mnogim pitanjima, načinu obavljanja namaza, posta, nafile, zekata, hadža – sve možemo polemisati, ali kada je vakuf u pitanju, zapamtite svi, da smo po tom pitanju jedan mezheb i tu nema razilaženja i kalkulacije.

Svakim vakufom koji je vraćan bili smo svjesni da idemo u određenu opasnost. Posebno je ta opasnost bila prisutna kada je policija bila uključena u sve to. Tu nije bilo kalkulacije ili razmišljanja hoće li se ići ili neće. Zaista mi je žao što određeni ljudi igraju na emocije drugih. Pitam sada zašto nije bilo tih emocija 2007. godine kada nas je policija brutalno istjerala iz sjeničke džamije? To je jedan od najponižavajućih momenata koji sam u životu doživio. Dan dva prije toga mi smo sa tim ljudima iftarili i pili kahvu zajedno. Nakon toga najponižavajući momenat je bio kada je policija ušla sa čizmama, napravila špalir i jednog po jednog nas istjeravala, a naši kolege muslimani su aplaudirali. Ima li većeg poniženja od toga. Zašto tu neko ne spominje emociju.

„Ima li veće nepravde i zuluma od onoga koji brani da se u Allahovoj kući Allah spominje.“

Zašto nije bilo emocija u Prijepolju kada nas je policija na sličan način istjerala, ili Tutinu kada smo postavljali kamen temeljac za Medresu. Medresa je ustanova Islamske zajednice. To se sve zaboravlja i sada se pokušava igrati na emociju naroda i neznanje po tom pitanju.

Onog momenta kada vidite da Islamska zajednica sa svim svojim ustanovama propada, znajte da je neko uzurpirao ili se nije islamski odnio prema tom vakufu. Sjećam se kada smo uspostavili vakuf u centru grada – Islamske ustanovu. Nekolicina nas smo otišli tamo i bio sam počašćen da u tom prostoru koji smo vratili proučim kur'anske ajete. Ako budemo uspostavljali, oživljavali, čuvali vakufe uvijek će laž i neistina da propadaju.

Opet se obraćam onima koji sumnjaju da se vakufi uzurpiraju i da nije to pravo Islamske zajednice, da pojedini ljudi u rukovodstvu Islamske zajednice za sebe prisvajaju te vakufe, koriste zemljište. Braćo draga, džematlije, ako vjerujete u Sudnji dan, a treba da vjerujemo, onaj koji bude oduzeo jedan pedalj zemlje, na Sudnjem danu Allah dž.š. će mu natovariti sedam zemalja na njegova pleća. Ti ljudi koji rukovode Islamskom zajednicom, institucijom vakufa, svjesni su svega toga, ali vi koji spočitavate i sumnjate, znajte ako istinu govorite da oni uzurpiraju taj vakuf oni će debelo odgovarati pred Uzvišenim Gospodarom i to treba da vas raduje. To treba da vas raduje jer će tada pravda biti ispoštovana. Ne vidim zbog čega ta nervoza i nesigurnost što se vraćaju vakufi. Ta nervoza i nesigurnost može biti uzrokovana samo zbog dvije stvari: ili nismo dovoljno sigurni u polaganje računa na Sudnjem danu ili pak nismo sigurni u to što govorimo i sada potvorimo te ljude da uzurpiraju vakuf. Apelujem na muslimane: Ne nasjedajte na nakaradna i tendenciozna tumačenja islama i vakufa. Kada je vakuf u pitanju mi službenici Islamske zajednice smo jednog mezheba i nema razilaženja.

Kažem, vratit ćemo vakufe do posljednjeg komada našeg tijela i nećemo odustati od toga. To je naša akida, vjerovanje, menhedž, naš put kojim idemo i od kojeg ne odustajemo.

Glas islama 308, RAZGOVOR S POVODOM, Razgovarala: Alma Sofić