Lakša je smrt jednog plemena, negoli smrt jednog učenjaka

Poštovani vjernici
Uzvišeni Allah je rekao: „Među vjernicima ima ljudi koji su ispunili svoj zavjet dat Allahu, ima nekih koji su umrli, a ima i onih koji to očekuju – i nisu ništa promijenili. Da Allah nagradi iskrene za njihovu iskrenost, a da, ako hoće, kazni licemjere ili im oprosti. Allah zaista prašta i Samilostan je.“ (El-Ahzab, 23-24) Također kaže: „Allah će na visoke stepene uzdići one među vama koji iskreno vjeruju i kojima je dato znanje. A Allah dobro zna ono što vi radite.“ (El-Mudžadele, 11)
U predaji koju bilježi Taberani stoji da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Smrt učenjaka je nenadoknadiva tragedija i gubitak. On je zvijezda koja se ugasila. Lakša je smrt jednog plemena, negoli smrt jednog velikog učenjaka.“
Omer r.a. je govorio: „Smrt hiljade pobožnjaka, koji noći provode u namazu, a dane u postu, lakša je od smrti učenjaka koji poznaje Allahove granice, Njegove dozvole i zabrane.“
Draga braćo. Sedmi je dan od kako je sa ovoga svijeta preselio naš brat, imam i učitelj, mudri alim, hrabri vođa, gazija, političar, akademik, velikan i obnovitelj vjere našeg vremena, muftija Muamer-ef. Zukorlić. Oni koji su ga dobro poznavali vjerno su ga slijedili, imali u njega puno povjerenje i podržavali u svemu. Oni koji su ga upoznali nisu mogli ostati ravnodušni, već bi ga sa prvim susretom i razgovorom zavoljeli. Oni koji su njegove govore slušali divili su mu se. Oni koji ga nisu htjeli upoznati od njega su zazirali, neki su ga od njih ogovarali i osporavali, drugi zbog prizemnih interesa, iskvarenosti, podlosti ili svoje uskogrudosti čak i mrzili, ali je činjenica da su ga svi skupa uvažavali.
Poštovali su njegovo znanje, njegovu hrabrost i predani trud za Zajednicu i muslimane, njegove rezultate i djela koja su ostala da svjedoče o njemu nakon njegovog preseljenja na bolji svijet.
Njegov odlazak sa ovoga svijeta veliki je gubitak za Zajednicu i vjernike, za Sandžak, Srbiju i čitavu regiju, za sve dobre i čestite ljude, za čitav ummet Muhammeda a.s., baš kako je to naglašeno u citiranim predajama: Kur’anu, hadisima i citatima velikana ummeta.
Teško je njegovoj porodici, njegovim saradnicima i prijateljima, teško je svima, a to je potvrdila njegova dženaza i ukop, kojima su prisustvovale rijeke vjernika sa različitih strana – suznih očiju, stegnutih prsa, ali ponosno podignutih glava.
Čak su se mnogi od onih koji su ga osporavali živog i borili protiv njega probili u prve safove na njegovoj dženazi, a drugi utopili u masi klanjača, kako bi namaz obavili i halalili mu, u stvari, njega zamolili da im halali i priznali da su bili u zabludi, te da su se o njega ogriješili.
Muftija je otišao sa ovoga svijeta dostojanstveno i ponosno, baš onako kako je živio i borio se da njegov narod živi: hrabro, časno i ponosno, uzdignute glave, slobodno, u svojoj vjeri, tradiciji i sa svojom kulturom. Njegova dženaza nas je ipak ujedinila, a to je cilj za koji se je on za života borio i na kraju svojim preseljenjem i dženazom uspio.
Poštovana braćo, smrtno šerbe će svako okusiti, pred svakoga od nas će se jednoga dana i u jednom momentu Melek smrti pojaviti, u lice nas pogledati i da je došao kraj života na ovome svijetu obavijestiti.
Kaže Uzvišeni Gospodar: “Svako živo biće smrt će okusiti! A potpune nagrade za vaša djela ćete na Sudnjem danu dobiti. Ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden, taj je uspio i spašen. A život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.“ (Ali Imran, 185)
Upitajmo sebe: Jesmo li spremni Meleka smrti dočekati, koji će po našu dušu doći? Sa čime ćemo pred našega Gospodara stati? Da li, kada navečer u postelju legnemo, razmišljamo šta smo pripremili da sa sobom na onaj svijet ponesemo, sa čime ćemo u mezar leći? Muftija je sa sobom ponio puno djela i hajrata iz kojih će mu sevabi trajno teći, čiji tok niko ne može zaustaviti: Medresa, sa hiljadama svršenika; Mektebi, kroz čije su programe prošle desetine hiljada polaznika; Fakultet za islamske studije, na kojem su stekli znanja i diplome stotine svršenika, magistara i doktora islamskih nauka; Škola Kur’ana Časnog, koja je Sandžaku iznjedrila desetine hafiza i hiljade učača Kur’ana; Internacionalni univerzitet, koji je odškolavao i školovat će generacije; Izdavačka djelatnost El-Kelimeh, koja je naše domove ispunila islamskom literaturom; Centar za humanitarni rad Hajrat, koji je godinama hranio i hrani hiljade gladnih usta, liječio bolesne, pomagao jetime, siromašne i ugrožene, te podigao krov nad glavom stotinama nekadrih; stotine džamija, mekteba i drugih vjerskih i nacionalnih objekata, to jest vakufa, širom Sandžaka, Srbije i svijeta.
Muftija je svoje izvore sevaba, svoje vakufe, nama i generacijama koje će doći, ostavio na korištenje, nije ih sa sobom odnio, kako su ga neki optuživali dok ih je osnivao, branio i osvajao sa svojim saradnicima i uz podršku iskrenih vjernika.
Nema više Muftije među nama, utihnuli su i glasovi kritike prema njemu od strane njegovih neprijatelja i neistomišljenika. Svi su se postidjeli, jer kako i ne bi, kada se uzme u obzir sve prethodno rečeno.
Muftija nam je u amanet ostavio jaku Zajednicu, a njena snaga su svi vjernici, to jest vi braćo i brojna ulema. U njoj ima dovoljno mjesta za sve iskrene i dobronamjerne, kako one koji su Muftiju slijedili, podržavali i Zajednicu gradili, tako i za one koji su iz određenog razloga Zajednici leđa okrenuli. Ako nas Muftija tokom života nije uspio ujediniti, a svom snagom se na tom putu borio, neka to učini njegovo preseljenje.
I na kraju, ako smo mi kao ljudi na ovome svijetu prolazni, ako umiremo, pa Allah je vječno Živ i nikada ne umire, On je Milostivi Gospodar, Njegovom voljom i milošću je Muftija sve svoje i uspjehe Zajednice postigao. Zbog toga, u momentu naše tuge zbog preseljenja Muftije, ne smijemo zaboraviti kazati: „Hvala Ti Gospodaru što nam dade Muftiju. Hvala Ti što na nas spusti Svoju milost u njegovom vremenu. Hvala Ti na svemu, na onome što Si nam dao i na onome što Si od nas uzeo. Mi iskreno i čvrsto vjerujemo da nam Ti Svoju milost u budućnosti nećeš uskratiti, a Tebi zavjet i obećanje dajemo da ćemo se na Tvom putu nastaviti još snažnije boriti, u vremenu koje Si nam na dunjaluku ostavio.
Muftija je pripadao svojim roditeljima i porodici, ali su ga najbližim članom porodice smatrali mnogi Bošnjaci i muslimani širom Sandžaka i cijelog svijeta. Poštovana brojna i hrabra porodico Muftije, podigni ponosno glavu, budi strpljiva, BAŠIN SAOLSUN!
Molimo Allaha dž.š. da se smiluje Muftiji i svim našim merhumima, da njegov mezar učini dženetskom baščom, u kojoj će se do Sudnjega dana odmarati, a da ga nakon toga obraduje najljepšim mjestom u Džennetu i društvom sa našim miljenikom, Muhammedom a.s., te da nas sve skupa u njemu sastavi. Amin.

Piše:Dr. Rešad-ef. Plojović

Glas islama 315, decembar 2021.

Rubrika:Tema broja