Ljudska gromada

Draga braćo i sestre, dragi Bošnjaci
Kako bih mogao hladne glave da donesem neke sudove, namerno sam sačekao ovih desetak dana otkako nas je ostavio najveći Bošnjak u zadnjih 300 godina, GOSPODIN MUFTIJA AKADEMIK MUAMER ZUKORLIĆ, od koga sam stariji 12 godina, a jedini čovjek u koga sam imao neograničeno povjerenje i vjeru do krajnjih granica.
Kada sam rekao najveći Bošnjak u zadnjih 300 godina pokušao sam ovih desetak dana da pronađem nekog Bošnjaka sa kojim bih ga mogao uporediti i nisam ga našao. Našao sam par Bošnjaka koji bi mogli da mu se približe, ali samo približe, nikako izjednače.
Mehmed Spaho, očigledno je posjedovao osjećaj za Bošnjaka i pokušao je političkim putem da pomogne muslimanima koji su bili ugroženi. Husein-kapetan Gradaščević bio je dobar vojskovođa. Bilo je i pisaca: Meša Selimović, Avdo Međedović, Musa Ćazim Ćatić, zatim akademik Muhamed Filipović, prvi predsjednik Bosne i Hercegovine rah. Alija Izetbegović i ostali.
Međutim, tako kompletan duhovni i intelektualno-svetovni čovjek, tvrdim, nije se rodio. Njegova filozofija, njegova književnost, njegova islamska misao, njegova politička misao, njegov moral, etika, retorika, njegovo sveobuhvatno poznavanje svijeta i činilaca koji čine taj svijet nedokučivi su za najveći broj ljudi koji nemaju makar jednu osobinu (logiku) da bi shvatili jednog tako natprosječnog mislioca.
Čekao sam trenutak, ukoliko ga nadživim, da vama nekim Bošnjacima, za koje tvrdim da niste nikakvi Bošnjaci, bacim ovu istinu u oči nećete li oslijepiti definitivno.
Sada kada rah. Muftije nema, pogledajte vi, bijedo bošnjačka, šta je to Muftijino. Džipovi – gdje su? BMW-i – gdje su? Vakufi – čiji su? Naši su! Bijedo bošnjačka! Koliko su bili Muftijini, toliko su danas moji, naši i vaši, bijedo bošnjačka. I vrtići, i medrese, i Fakultet za islamske studije, i ovaj svetovni Internacionalni univerzitet, i onih stotinjak džamija, i ova medresa što se upravo gradi u Sjenici, i sve organizacije koje je on svojim idejama osnovao, a ima ih preko 30 sigurno, te Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti, osnovao je nama i vama, koji ste ga dnevno prozivali, munafičili, lagali u vezi njega, pokušali da mu potvorite sve ono najgore i dok ovo pišem, a ti, bijedo bošnjačka, dok ovo čitaš, ustani, pogledaj se u ogledalo i kaži samom sebi kakva si zvijer od čovjeka.
Rah. Muftija, da mu Allah podari Džennet i olakša boravak u kaburu, danas nije sa nama i ono što me je boljelo sve ove godine jeste to što ti Bošnjo nisi shvatio šta nam je Allah bio dao, zanesen sitnim interesima, zaposlenjem, lopovlukom, bahatošću i ne trpeći ništa što je pametnije od tebe, prosječni i glupi Bošnjače.
Mi koji smo voljeli rah. muftiju Muamera Zukorlića, imali smo tu sreću da budemo njegovi savremenici i da se napajamo svim onim što je on kao najbolji Bošnjak nesebično darivao nama svojim merhametom, svojim znanjem i da ništa nije učinio, osim što ovih desetak godina u sedam sandžačkih gradova hrani najsiromašnije građane, uz Hajrat koji je on osnovao i napravio preko 150 kuća onima kojima trebaju, uz toliko dodeljene pomoći najsiromašnijima, a da ne pita za veru – dovoljno bi bilo.
A kada govorimo o predstavljanju, pitam se, da li je mogao postojati bolji čovjek da nas tako lijepo i moćno zastupa u Beogradu kao naš narodni poslanik.
Rah. muftija Zukorlić otvorio nam je oči, donio svakom ponaosob slobodu i čast da slobodno kaže bilo gdje na zemaljskoj kugli da je Bošnjak i musliman. Kada su se to Bošnjaci tako ponašali, čast rijetkim izuzecima, u koje ubrajam sebe, da mogu tako otvorenih očiju da kažu da su i Bošnjaci i muslimani? Danas je to poslije rah. Muftije svakome lako.
Rah. muftija Zukorlić ostavio je iza sebe i uvakufio hiljade mladih, obrazovanih i pametnih „malih muftija“, jer on je bio korijen iz koga izrastaju te mladice i koje će, siguran sam, slijediti njegovu viziju, njegovo djelo i njegove ideale, jer imaju izvor iz kog će moći da crpe ovo što sam gore naveo, a to je proučavanje njega samog.
Istina je, nemamo više čovjeka koji će imati tako dalek i čist futuristički pogled, ali je mlađim ljudima rah. Muftija ostavio putokaze i pravac kojima će ovi danas mladi i obrazovani Bošnjaci moći da idu i da nastave ono što je kao misiju i emanet ostavio rah. Muftija svakom Bošnjaku.
Dragi moji Bošnjaci, izgubili smo nešto veliko, što nismo u stanju da sagledamo, zato nam je obaveza, prvenstveno mlađim ljudima, da još čvršće stanu u saf, udruže svoje znanje i obrazovanje i pokušamo da koliko-toliko nadoknadimo nešto što sigurno dugo desetljeća, možda i stoljeća, nećemo biti u stanju, ali skupimo se i slijedimo rah. muftije Muamera Zukorlića put.
I na kraju, pomozimo, koliko ko može, da njegov nasljednik Usame nastavi, u ime Allaha, stopama svoga rahmetli oca uz nesebičnu pomoć svakoga od nas, bilo da ga znamo lično, ili ne znamo, koliko god možemo da podržimo i pomognemo Usami na ovom njegovom teškom početku. Kažem teškom, jer ne bio niko u koži onome ko nasljeđuje takvu epohalnu ličnost kakav je bio naš muftija akademik Muamer-ef. Zukorlić.
Ne dozvolimo sebi da poredimo mladog Usamu i Muftiju, jer naprosto, ne može se sa Muftijom porediti nijedan Bošnjak na ovom svijetu. Zato još jedanput apelujem – pomozimo Usami, a najbitnije je sada na početku.
Pitam se samo, je li danas pola Tutina sramota? Allah im je podario najvećeg Bošnjaka u historiji bošnjaštva, prigrlio ga sav bošnjački svijet, a odrekli ga se oni koji su trebali samim njegovim mjestom rođenja da budu najponosniji narod što im je Allah podario takvog čovjeka, a oni, neki od njih, na taj dan su se obradovali. Sram vas bilo, danas se sramite neljudi, njega više nema.
Da Allah dragi podari našem voljenom bratu Muftiji, efendiji i akademiku Muameru Zukorliću najviši stepen u Džennetu.

Piše:Hazbo Ciljević

Glas islama 315, decembar 2021.

Rubrika:Tema broja