Odlazak velikana bez posljednjeg selama

Smrt je istina i izvjesnost koja čeka svakog čovjeka bez izuzetka. Smrtno šerbe će svaki čovjek popiti. Neki od njih budu upozoreni određenim znakovima i išaretima, a nekima dođe poput bljeska munje, ali i jedne i druge iznenadi. No, važno je da ničije ime neće biti zaboravljeno i ničija smrt se ne može odložiti kada suđeni čas ili edžel dođe.
Uzvišeni Allah objavio je: ”Svako živo biće smrt će okusiti! I samo na Sudnjem danu dobit ćete u potpunosti plaće vaše, i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (Ali Imran, 185); ”Ma gdje bili, stići će vas smrt, pa kad bi bili i u visokim kulama. Ako ih stigne kakvo dobro, oni vele: ‘Ovo je od Allaha’, a snađe li ih kakvo zlo, govore: ‘Ovo je zbog tebe!’ Reci: ‘Sve je od Allaha!’ Pa šta je tim ljudima?! – oni kao da ne razumiju ono što im se govori!” (En-Nisa’, 78)
Smrt je mač koji visi nad svim vratovima, pobjeđuje stare i mlade, bogate i siromašne, vladare i podanike, ugledne i manje ugledne.
No, smrt je i velika misterija koju geniji svijeta nisu mogli odgonetnuti od pamtivijeka i pred kojom najveći tirani i zulumćari svijeta obaraju glave kada slušaju o njoj.
Sve priče, romani i legende završavaju se kada se njihovi junaci okite lovorikama, uživajući u velikim pobjedama dok promatraju svoje protivnike i neprijatelje poražene i ponižene. Ali, stvarne životne priče i romani završavaju smrću makar njihovi heroji bili najveći vladari i bogataši.
Najbolnija tragedija u životu je smrt velikana i heroja koji su svom narodu, svojoj zajednici, ali i čovječanstvu općenito, dali novi život, koji su bili istinski graditelji i dobročinitelji, intelektualne i moralne veličine i harizmatične vođe koji su svom narodu ulijevali snagu, sigurnost i nadu, učili ih da čovjek, vjernik u jedinog Boga, Allaha džellešanuhu, ne može i ne smije hodati pognute glave po zemlji, da mora biti moralan i ponosan, a nikako ohol; hrabar i jak, a nikako tiranin; ponizan, a nikako ponižen; povjerljiv i pravedan, a nikako nepravedni varalica, te da cijeli svoj život mora raditi na tome da svijet oko sebe učini boljim, ljepšim, naprednijim, sigurnijim i sretnijim.
Jednom riječju, kraj velikana je kao kraj divnog sna koji se spustio u maštu, najavljujući bolji i sretniji život.
Da, svaka duša će smrt okusiti i svi ćemo sa ovoga svijeta otići, ali za razliku od odlaska sa ovoga svijeta pokvarenjaka, tirana i zločinaca, čiji odlazak znači olakšanje za život i sreću svih ljudi, dok njihov ostanak produžava patnju, agoniju i nesreću drugih, najteže pada odlazak onih koji su svoj život poklonili muslimanima, svom narodu i cijelom društvu, koji su cijeli svoj život uvakufili za opće dobro.
Allah se smilovao Svojim robovima kojima se dunjaluk obradovao, jer su ga ukrasili svojim velikim i besmrtnim djelima, koje zemlja prima u svoju utrobu i dočekuje radosnom viješću za njih od Milostivog Allaha, a iskreno se nadamo da je naš brat, uvaženi muftija i mudžahid do posljednjeg daha, dr. Muamer ef. Zukorlić, jedan od njih.
Stoga je prikladno upitati: da li velikani uopće odlaze, ili je kod njih onako kako je pjesnik rekao:
Ostavi sebi lijep spomen nakon smrti,
Lijep spomen će tvoj drugi život biti.
I to je nesumnjivo život koji traje do Sudnjega dana, ne kao ovaj prvi, dunjalučki život koji se završava smrću, već je to ogroman i prostran život koji je oslobođen skučenosti i ograničenja ovoga svijeta i svih njegovih zakona, kao što se fetus nakon svog rođenja oslobađa skučenosti i tame materice i ulazi u život koji nema veze sa životom u majčinoj utrobi.
Neka se Allah smiluje muftiji Muamer-ef. Zukorliću, neka ga nagradi najljepšom nagradom za sve što je učinio za islam i svoj narod, neka njegov kabur učini prostranom džennetskom baščom i ostavi lijep spomen na njega, kao i na sve druge muslimanske velikane i dobročinitelje: ”Oni koji obavezu prema Allahu ispunjavaju i ne krše obećanje; i oni koji poštuju ono što je Allah naredio da se poštuje i Gospodara svoga se boje i obračuna mučnog plaše; i oni koji trpe da bi postigli naklonost Gospodara svoga, i koji molitvu obavljaju, i koji od onoga što im Mi dajemo i tajno i javno udjeljuju, i koji dobrim na zlo uzvraćaju – njih čeka najljepše prebivalište, edenski vrtovi u koje će ući oni i roditelji njihovi, i žene njihove i porod njihov – oni koji su bili čestiti – i meleki će im ulaziti na svaka vrata: – Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište!“ (Er-R’ad, 20-24)

 

Piše:Abdusamed Nasuf Bušatlić

Glas islama 315, decembar 2021.

Rubrika:Tema broja