SUŠTINA ŽIVOTA JE ROBOVANJE ALLAHU

Rabbil-alemin
Šta smo rekli o Allahovim imenima, za koliko njih znamo? Za 99. Od svih Svojih atributa koje je mogao upotrijebiti, kao što su Halikis-semavati vel-Erd / Stvoritelju nebesa i Zemlje, El-Hakimi, El-Azizi…, nakon što nam se predstavio Svojim imenom, predstavlja nam se Svojim atributom Rabbil-alemin, kao da nam želi reći: „Ja sam Allah, a ovo je prvo što morate znati o Meni: Ja sam Gospodar svih svjetova.“
Riječ rabb ima puno značenja koja se upotpunjuju. U osnovi, ona znači vlasnik. To je njeno primarno značenje. Ako je Allah moj vlasnik, šta sam ja? Njegovo vlasništvo. Drugo značenje riječi rabb je murabbi / onaj koji održava. Možeš biti vlasnik nečega, ali to ne znači da vodiš brigu o tome. Posjeduješ automobil, ali mu nikada ne radiš servis. Posjeduješ računar, ali ga ne čistiš od nepotrebnih datoteka. Posjeduješ bašču, ali je ne održavaš, već po njoj raste svakakav korov. Dakle, imaš vlasništvo o kome ne vodiš računa. Zbog svega toga, riječ rabb je savršen izbor, jer znači vlasnik koji vodi računa o svom vlasništvu. I to nije sve.
Treće značenje riječi rabb je mun’im / koji daruje. Imati radnika je jedna stvar. Voditi računa o njemu, tj. na vrijeme mu davati platu je druga stvar. Ali, ono što te čini najboljim poslodavcem je stalno motiviranje radnika kroz poklone i povišice. Govorit ćemo o tome nešto kasnije, a sada prelazim na četvrto značenje riječi rabb, a to je kajjim / koji neprestano brine o tome da se stvari ne raspadnu. Vi koji imate vrt i vodite računa o njemu, znate o čemu govorim. Ako uzgajate neke lijepe i izuzetno osjetljive biljke, ali ih zapustite dan ili dva – šteta je već nanijeta. Ovi koji imaju ribu u akvarijumu znaju koliko je važna neprestana briga. Ako bi nas El-Kajjim, Onaj koji neprestano vodi računa o tome da sve ne propadne, napustio samo na tren, srce bi nam stalo i krv bi prestala teći kroz vene. Jer Allah je Onaj bez čije dozvole i brige srce ne napravi nijedan otkucaj. Ako bi univerzum samo na tren ostao bez pažnje El-Kajjuma, sve bi se u momentu raspalo. Neprestano smo zavisni od Njegove brige.
Posljednje značenje riječi rabb koje ću spomenuti je es-sejjid / neprikosnoveni autoritet. Recimo da imate automobil, ali ga ne možete voziti kako želite. Imate imanje, ali na njemu ne možete graditi šta god želite. Sa druge strane, rabb znači da posjedujete nešto i možete sa tim činiti šta god vam je volja. Eto, tako nam se Svevišnji predstavlja na početku Kur’ana. Rabb je Onaj koji nas posjeduje (što znači da mi ne posjedujemo ništa), Onaj koji nas održava, koji vodi računa o nama svakog momenta, koji nas neprestano časti neprocjenjivim poklonima (očni vid, zdrav um, ruke, noge…) i koji ima potpuni autoritet da radi šta Mu je volja. Ja redovno vježbam, vodim zdrav život, ali sam svjestan da se svaki moj uzdah dešava Allahovom dozvolom i da moje srce ne može kucati dok mu Allah ne dozvoli. Ništa od toga nije moje, niti imam kontrolu nad tim. Koliko puta ste čuli da je neko umro veoma mlad, a bio je perfektnog zdravlja? Takvih slučajeva ima svugdje u svijetu. Sve ovo što sam spomenuo obuhvaćeno je riječju Rabb.

Robovanje Allahu je smisao života
Rabb je titula, zvanje. Mnoge titule se moraju vezati za nešto ili nekoga. Roditelj je titula koja podrazumijeva vezu sa djecom. Ne može biti roditelj neko ko nema djecu. Profesor je titula koja se veže za studente, a šef se veže za radnike. Tako stvari funkcioniraju. Sa druge strane, neke titule poput: „inteligentan, pametan, visok, nizak“ ne moraju se vezati ni za koga osim za njihove vlasnike. Postoje neka Allahova svojstva koja ne znače direktnu vezu sa stvorenjima, poput svojstva Sveznajući. Međutim, kada nam se Allah prestavi kao Rabb (sa svim značenjima ove riječi koje smo spomenuli), to neizostavno stvara vezu sa nekim ili nečim. Uzvišeni Allah ima veliki broj svojstava koja prave vezu između Njega i nas. Allah je Stvoritelj, što znači da smo mi stvorenja. Allah je Darovatelj, što znači da smo mi primaoci darova. Allah nas uči, što znači da mi učimo. Umjesto da upotrijebi bilo koje od ovih svojstava na početku Kur’ana, Uzvišeni Allah je spomenuo najznačajnije: On je Rabb, što znači da je svako od nas abd / rob, sluga. Pošto Rabb znači da mora postojati abd, ta riječ je objašnjena u suri El-Fatiha u riječima Ijjake na’budu ve ijjake neste’in / Tebi robujemo i Tebe za uputu molimo. Moj profesor arapskog jezika mi je na kraju dugog kursa rekao: „Sumiraj mi cijeli Kur’an u jednoj rečenici.“ Rekoh: „Profesore, nisam siguran na šta misliš“, a on ponovi: „Navedi mi jednu rečenicu koja je temelj Kur’ana.“ Nakon kraćeg razmišljanja sam bojažljivo odgovorio: „Prihvati Allaha kao Rabba i prihvati sebe kao abda.“ On se nasmija i reče: „Dobro je. Naučio sam te nečemu.“

Suština odnosa između Gospodara i Njegovih robova
Zaista, kad pogledamo suštinu cijelog vjerovanja, sve se svodi na ovu činjenicu: Allah je Rabb / Gospodar, a ja sam abd / rob, sluga. Koje je značenje riječi rob? Rob je neko ko nema izbora. Rob je neko ko ne donosi nikakve odluke, ni za sebe ni za ljude oko sebe. Sve odluke vezane za njega donosi neko drugi. Rob nema slobodnu volju, niti može raditi nešto dok mu gospodar ne naredi. Ako gospodar, ili vlasnik, ništa ne naređuje, rob ništa ne radi. Time gospodar gubi primarnu funkciju.
U našem vremenu ne postoji robovlasništvo, ali svi znaju kako taj koncept funkcionira: rob nikada nije slobodan. On je rob dok radi, dok odmara, dok spava, dok klanja, dok jede… Analogno tome, nakon što smo prihvatili činjenicu da je Allah naš Rabb / Gospodar i da smo mi Njegovi robovi, moramo znati čime nas je naš Gospodar zadužio. Ne može se biti rob samo na riječima, jer rob ne zna šta će raditi dok mu gospodar ne naredi. Postoji li u suri El-Fatiha odgovor na ovaj problem? Naravno, u riječima: Ihdines-siratal-mustekim / Uputi nas na Pravi put. Mi smo robovi, ne znamo šta da radimo i kako da se ponašamo, pa molimo Gospodara da nas uputi, da nam pokaže šta trebamo činiti. Gospodaru naš, prihvatamo Te kao svoga Gospodara, pa nam naredi šta da radimo. Uputi nas na Pravi put. Time je u El-Fatihi uspostavljena logična veza između Gospodara i Njegovih robova. To je čudesna logika koja se ponavlja na desetine mjesta u Kur’anu – kada god se spomene riječ Rabb / Gospodar, u njenoj blizini spominje se i uputa.

Nastavit će se…
Preveo: Senad Redžepović

Autor:Nouman Ali Khan

Rubrika: Prijevodi

Glas islama 315