HomeGlas islamaAnalizeEkologija u islamu 11. Februara 2022. Analize, Glas islama 941 Često sam se pitao kako u muslimanskim čaršijama može biti bilo kakvih ekoloških problema, znajući da imamo Objavu koja uzdiže narode. Slavljen neka je Allah koji čovjeka nije ostavio bez upute. Mi u Kur’anu nalazimo uputu da živimo život dostojan čovjeka. A šta znači život dostojan čovjeka? Pokušat ću kroz par primjera da vas zainteresiram na razmišljanje. Zato ću se vratiti kur’anskoj metodologiji traženja smisla. Dragi čitaoče, pogledaj crva koji ima ulogu da rastoči neku stvar, biljku ili ostatke hrane i slično. Taj crv to uporno radi, ne prestaje i ne umara se na tom putu. Nikada ne zapada u depresiju, ne traži ni odmor ni predah. Čak možemo reći da je mali crv zadovoljan kad ima više posla. Zbog čega? Zato što crv radi ono šta mu je svrha. Sličnih primjera u prirodi naći ćemo mnogo. Pa šta je onda svrha čovjeka? Uzvišeni Allah u svojoj Plemenitoj knjizi kaže melecima: “Ja ću stvoriti namjesnika na Zemlji.” Dakle, svrha čovjekovog stvaranja jeste pokornost Uzvišenom Allahu, a čovjekova svrha boravaka na Zemlji jeste da bude namjesnik jer Allah sve što je stvorio, podredio je čovjeku. Zato mi imamo veliku obavezu da ispunimo taj emanet od Gospodara svjetova. Zaduženje namjesnika jeste da upravlja. A pojam ekologija u širem smislu znači “pametno upravljanje”. Tako će, na primjer, čovjek koji ima baštu da bude namjesnik u svojoj bašti i ponašat će se ekološki; čovjek koji je direktor škole, namjesnik je te škole i ponašat će se ekološki (vodit će računa o učenicima, trudit će se da ih štiti, podržava, održavat će objekat škole i slično). Sve je to ekološko ponašanje. Tako nas i Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve selem, uči da se ekološki ponašamo na primjeru Sa’da koji glasi: Amr b. As, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao pored Sa’da, koji je uzimao abdest, pa ga je upitao: “Kakvo je to rasipanje, Sa’de?” Sa’d upita: “Pa zar i u vodi ima rasipanja Allahov Poslaniče?!” “Ima, pa makar bio i na obali rijeke.” (Ibn Madže i Ahmed, hadis je vjerodostojan) Poslanik, salallahu alejhi ve selem, naravno ne misli da bi Sa’d potrošio čitavu rijeku uzimanjem abdesta već nam na primjeru Sa’da poručuje da pravilno upravljamo vodom. Zamislite samo kada bi milijardu muslimana umjesto jednog litra vode trošili pet litara prilikom abdesta. Onda bi to doista bila jedna potrošena rijeka. Na tom primjeru, a i u mnogim primjerima i hadisima mi zatičemo preporuke muslimanima kako da pravilno upravljaju stvarima oko sebe. Tako i mi imamo veliku obavezu da čuvamo i pazimo našu okolinu i sa velikom pažnjom da se odnosimo, jer je ipak Zemlja nama u emanet ostavljena od Gospodara svjetova. Na taj način ćemo od sebe napraviti dostojne ljude koji znaju sebi da postave granice koje im je Allah već odredio. I to je jedini način za uspjeh jedne zajednice i jednog naroda. Možda se neko neće složiti, pa će reći treba nam mnogo para da bi uspjeli, a ja kažem pogledaj Libiju. Imali su para koliko su htjeli. Da li vidimo da su od njih došli neki uspješni ljudi? Ne, nažalost, već su ostali primitivni zato što nisu opravdali emanet. Bili su samo potrošači i uživaoci blagodati. Ako pak mislite da je brojnost formula za uspjeh, onda pogledajte Nigeriju, Indiju, Pakistan i ostale primjere. Zato da bi uspjeli mi moramo da pametno i inteligentno upravljamo našim okruženjem. Frojd je rekao u djelu Nelagodnosti u kulturi: „Civilizacija nastaje samo onda kada postoje neka ograničavajuća pravila i moral.“ Naš voljeni Poslanik, salallahu alejhi ve selem, i ashabi nisu bili ni bogati ni brojni, ali zato je od njih potekla civilizacija koja je obuhvatila čitav svijet. Samo zato što su se pridržavali pravila, morala i pametnog upravljanja. Sad će mnogi pomisliti i reći: „Kako ja da spriječim ovo što se dešava oko mene? Kako da spriječim zagađenja i nesavjestan odnos ljudi prema prirodi?“ Neki će reći: „Pa, ja ne bacam smeće u rijeku ili po ulici.“ I ja bih se složio. Ali, uvijek ima nešto šta možemo da uradimo. Reći ću vam par primjera. Možemo da nosimo ceger u prodavnicu, jer ako svaki dan odemo do prodavnice i uzmemo samo jednu kesu, to je 365 kesa godišnje. Za 10 godina to je 3650 kesa, a onda to pomnožimo sa brojem stanovnika u tvom gradu. Već dobijamo veliku cifru. Te kese poslije “ukrašavaju naše rijeke i šume”, a da bi se jedna kesa razgradila potrebno je najmanje 500 godina. A ako nosimo ceger, taj broj je nula kesa. Tako možemo i na ostale načine smanjiti otpad koji proizvodimo. Da li sad uviđate koliko možemo da utičemo na svijet oko sebe samo malom promjenom? A znajući čime nas je Allah zadužio, na muslimanima je mnogo veća obaveza da se sa pažnjom odnose na prostor oko sebe. Moja preporuka vama jeste da za početak iz upotrebe skroz izbacite plastiku za jednokratnu upotrebu (kese, flaše, čaše, tanjire, pribor za jelo i ostalo). Za šampione preporučujem da istraže malo više o “zerowaste” životnom stilu, odnosno “život sa nula otpada”. Nadamo se da ćemo sa poboljšanjem svijesti vratiti naše čiste i uredne čaršije sa bistrim rijekama i mirisnim šumama. Za kraj ću vam ispričati jednu poučnu priču. Poznati renesansni umjetnik Leonardo da Vinči je pored svoje umjetničke genijalnosti pokušavao da nađe lijek protiv kuge. Kuga je tada u Evropi harala i gasila čitave gradove. Jednom je Da Vinči otišao u Španiju kojom su tada vladali muslimani. Kada je stigao, zatekao je dan džume, a tadašnji muslimani su imali običaj da petkom mirišu ulice mirisom ruže. Prolazeći gradom vidio je da kod njih nije bilo kuge. To ga je navelo na razmišljanje da je možda ruža lijek za kugu. Kada se vratio u svoje mjesto, pokušao je ružom da liječi zaraženi narod. Međutim, bez uspjeha. Mi sad znamo da ruža nije lijek za kugu. Kuge nije bilo jer su oni imali sređenu kanalizaciju koja je išla ispod zemlje. Njihove ulice su bile čiste tako da su bili bez bojazni da bi mogla zaraza da se širi. Tada u Evropi nije bilo regulisane kanalizacije. Ljudi su sa prozora bacali svoje fekalije direktno na ulicu. U tim uslovima zaraza se lako širila. Ne znam koliko je ova priča za Da Vinčija istinita, ali istinito je to da su muslimanska društva predvodila prosperitet u svijetu. Da su njihove ulice bile čiste kao i njihova priroda. Bile su takve jer su znali da je to put islama i znali su da su urednost i higijena simboli islama. Zato apelujem na tebe čitaoče, bilo da si student, hodža, hatib, biznismen, roditelj…, naređuj dobro, a odvraćaj od zla. Pričaj o ekologiji i naređuj ekologiju i neka naše muslimanske čaršije opet budu prepoznate po čistoći i prosperitetu. Sad se vraćam na poruku iz naslova teksta koja je izvedena iz hadisa: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Iman je sedamdeset i nekoliko, odnosno šezdeset i nekoliko ogranaka. Najbolji je izgovaranje La ilahe illallah, a najmanji uklanjanje onoga što smeta na putu. Stid je jedan dio imana.” (Muslim, br. 35) Pomjerimo prepreke sa puta i potrudimo se da ih nema jer to doista do nas zavisi. Na taj način ćemo upotpuniti naš prvi stepen imana. Gospodaru naš, dok se nadamo džennetskim rijekama, daj da očistimo i sačuvamo naše dunjalučke rijeke. Gospodaru naš, dok se nadamo džennetskim palmama, daj nam razuma da sačuvamo i zasadimo šume na dunjaluku. Gospodaru naš, dok se nadamo lijepom džennetskom mirisu, daj da nam naš dunjaluk miriše čistoćom. Amin! Glas islama 316 rubrika: analize autor: Dino Ramović