Ono si što daš

Nisi ono što kažeš.
Ni ono što uradiš pred masom ljudi.
Pa ni to kako se oblačiš.
Ništa ti od toga nisi.
Ti si ono kako se ljudi zbog tebe osjećaju.
I ono što drugima učiniš dok ostali ne vide.
Ti si onaj osmjeh u prolazu i nečiji popravljen dan.
Rame si za plakanje kada ti baš nije do suza.
Ona si radost u dječijem životu kada im dohvatiš loptu sa komšijskog krova.
Ona si zahvalnost u pogledu nane kada joj pomogneš da pređe ulicu.
Ona si smirenost u nečijoj uznemirenosti.
Onaj si stisak ruke nekome koga svašta pritiska.
Onaj si putokaz za nekoga ko je izgubio mapu.
Onih si par lijepih riječi kada i nije baš lijepo.
Nečija si sreća za ispit.
Nečije si svjetlo na kraju tunela. Tako što ne radiš ništa, već samo postojiš i pojaviš se u pravom trenutku.
Ona si neočekivana pomoć.
Ono tvoje malo što nekome baš znači.
To što od srca pružiš dok zauzvrat ne očekuješ ništa, e to si.

Aida Tuzinac