HomeGlas islamaAnalizePRESELIO NA AHIRET U 105. GODINI ŽIVOTA 2. Aprila 2022. Analize, Glas islama 1837 U četvrtak 3. februara 2022. godine na Ahiret je preselio Mašo (Ibrahimov) Bronja, iz sela Žitniće na Pešteru. Rahmetli Mašo je slovio za najstarijeg živog Sandžakliju. Njegov život je bio dug, a kako je sam govorio, razlog dugovječnosti krio se u njegovom vedrom raspoloženju, blagoj naravi i nastojanju da ne zadire u tuđe brige i probleme već da gleda svoga posla i čini dobro ljudima. Oni koji su Maša poznavali o njemu govore u superlativu i ističu da je i u posljednjim godinama života izgledao lijepo, očuvano, veoma mladoliko u odnosu na godinu rođenja, za koju neki tvrde da je 1915, drugi 1917, no istina je tu između i nećemo sitničariti u godini ili dvije. On je bio jedan od poznatijih žitelja Pešteri. Imao je širok krug poznanstava koje je sticao godinama. Svoj radni vijek proveo je u Zemljoradničkoj zadruzi u Sjenici, a kasnije u PIK Pešter. Radio je kao sirar na farmama u Karajukića bunarima, Vranotiću, Vrujici, Crvenoj lokvi, Rakočkim bunarima i drugim mjestima. Bio je poznat po kvalitetnom radu i sirenju velikih količina sira od više hiljada ovaca. U tome poslu je prednjačio i predvodio radnike. Kažu da je napravio više sira nego svi sirari zajedno u periodu nakon Drugog svjetskog rata. Mašo je bio majstor u pravljenju jarduma kojim su zalijevali paprike dobijajući tako čuvenu sjeničku ovčavinu. Kombinat Pešter se proslavio zahvaljujući njegovoj vještini i u spravljenju čuvenog sira „Sjenička feta“. Život okićen raspoloženjem, muhabetom i šalom Mašo je ukrasio i raznim vještinama koje je imao. Bio je dobar majstor stolar. Znao je od drveta ručno graditi sofre, stolice i stolove, vile, grabulje, kosišta, držala, perajke i ostale kućne potrepštine i alate. Važio je za najbržeg strižača ovaca. U ručnom šišanju ovaca nije mu bilo premca u brzini i kvalitetno odrađenom poslu. Do pred smrt bio je vrijedan i nije se libio posla. Kosio je prošle godine barabar sa ostalim kosačima, sjekao drva u šumi i radio ostale poslove. Sve to je činio uz smijeh, šalu i razgovor. Nije bio svađalica i nije volio rasprave. Rado se odazivao na veselja i skupove, redovno obilazio prijatelje, komšije i rodbinu. Svugdje je bio rado viđen gost. Klanjao je beš vakat namaz i redovno dolazio na teravije. Dva puta se ženio i iza sebe je ostavio pet sinova i tri kćeri, te ženu za koju je i pred smrt, gostujući u jednoj televizijskoj emisiji, imao samo riječi hvale. Tada je rekao da je za dug život potrebna i dobra žena, dodavši da mu ona „nikada nije riječ povrnula, a da ni on nju nije sekirao“. Mašo je živio kroz dva svjetska rata, proživio razne pandemije, živio u nekoliko Jugoslavija, dočekao i 21. vijek, te u svojoj 105. godini života preselio na Ahiret, što bi narod rekao „zdrav.“ Svakako da su čist pešterski vazduh, zdrava organska hrana, čista voda i podneblje uticali na dugovječnost ne samo Maša nego i ostalih dobrih domaćina sa sandžačkog prirodnog dragulja. Pored nabrojanih blagodati, Mašo je imao prirodnu životnu filozofiju i lagodan pristup življenju uz svjesnost da Allah Uzvišeni daje i uzima. Živio je zdravim životom bez sekiracije, u stalnom radu kojeg je pratila aktivnost sa elementima odmora, šale, druženja, razgovora i dobrog i zdravog zalogaja, te porodičnoj sreći, poštovanju i harmoniji. Dobar recept svima nama i prava mustra kako jedan vjernik treba da živi na dunjaluku. Molimo Allaha dž.š. da se smiluje rahmetli Mašovoj duši i da mu pokloni lijepi Džennet. Amin. Glas islama 317 autor: Sead Šaćirović Naši merhumi