HomeGlas islamaAnalizeDuhovna škola posta 20. Aprila 2022. Analize, Glas islama 563 Navedeni kur’anski ajet nam ukazuje na obavezu posta, kao i činjenicu da je post ibadet koji ima kontinuitet jer je bio propisan i narodima ili društvenim zajednicama prije nas, što znači da post nije specifikum samo ummeta – zajednice Muhammeda a.s. Zapravo, značaj posta kao duhovne škole ili svojevrsnog duhovnog treninga ogleda se i u činjenici što je bio propisan i narodima prije nas, što nas dovodi do zaključka da se radi o ibadetu koji ima višestruke koristi. U islamu post u fizičkom smislu znači apstinirati, ne konzumirati, ili ustezati se od hrane, pića i svih tjelesnih uživanja – prohtjeva u periodu od prije zore do iza zalaska sunca, tokom mjeseca Ramazana koji je jedan od 12 lunarnih mjeseci. Dakle, jedan mjesec u godini obavezno je provesti u postu, a uz to osjetit ćemo i spoznati blagodati discipline, reda, kontinuiteta i preciznosti. Post je ibadet koji se ne može prepoznati nekom vanjskom manifestacijom, kao što je to slučaj sa namazom, zekatom, hadžom, jer je njegova manifestacija znana jedino Uzvišenom Stvoritelju i predstavlja unutarnji izražaj snage, volje, karaktera i posvećenosti u pogledu odgoja duše. Otuda postaču i slijedi posebna nagrada obećana u hadisi kudsiju gdje Uzvišeni Gospodar kaže: “Sve što čovjek uradi njegovo je, izuzev posta. Post je Moj i Ja ću za njega posebno nagraditi. On ostavlja hranu i prohtjeve zbog Mene.“ Zbog specifičnosti ibadeta posta, možemo reći da on predstavlja najintimniji doživljaj i najiskrenije predanje Allahu dž.š. budući da se obavlja bez posrednika. Slobodno možemo reći da post predstavlja najvažniji ispit vjerske svijesti muslimana. Post u islamu ima karakter duhovnog preporoda i moralne obnove. On na neki način predstavlja svođenje računa za ono što se je radilo u toku prošle godine, kao i akumulaciju dobra i pozitivne energije koja će trajati tokom naredne godine i od količine i kvaliteta energije dobra koju sakupimo u Ramazanu umnogome će zavisiti naša misija i nakon njega. Kroz vanjsku dimenziju posta ostavljamo hranu, piće i druge potrebe tijela oličene kroz strasti i požudu, ali unutarnje značenje posta podrazumijeva korjenitu promjenu u pogledu naših navika, loših osobina, odnosa prema drugima i svega onoga što se gomilalo i navuklo kod nekoga od nas tanji, a kod nekoga deblji sloj prašine oličene u griješenju i pomanjkanju svijesti, snage i volje da se pokajemo i ne vraćamo se više tim lošim navikama. Ebu Hamid El-Gazali post klasificira u tri grupe i to: Post mase Post odabranih Post posebno odabranih Po njegovom mišljenju, post mase je post kojim se postači, uglavnom, sustežu od jela, pića i drugih prohtjeva. Zapravo, to im je jedini smisao i svrha posta. Post odabranih je post onih koji, pored gore navedenog, od grijeha čuvaju i svoj vid, sluh, jezik i ostale organe i osjetila. Post posebno odabranih, prema riječima El-Gazalija, post je onih koji, pored navedenog, poste svojim srcem i mislima, koji se potpuno posvećuju Allahu. Ova vrsta posta prekida se mislima o bilo kome ili bilo čemu drugom osim misli o Allahu i Ahiretu. U ovu kategoriju postača spadaju Allahovi poslanici, evlije i dobri ljudi. Čovjek je halifetullah – Božiji namjesnik ili zastupnik na Zemlji. Ta njegova misija je časna i odgovorna, ali sa druge strane teška i opterećujuća. Čovjek je poprište suprotnosti koje se nalaze u njemu i koje ga razdiru. Materija nastoji nadvladati čovjeka, konstantno ga vukući prema zemlji. U tom otporu kojeg čovjek pruža izuzetno važnu ulogu ima post koji ga ne tjera u asketizam već predstavlja ravnotežu ili balans između duha i materije, duše i tijela, razuma i srca i na kraju znanja i htijenja. Post je, dakle, sredstvo u borbi protiv grijeha, kako ga i sam Kur’an određuje: „Da biste se grijeha klonili.“ Grijesi su posljedica razuzdanosti ili dominacije ljudskih strasti i materije. Rezultat toga jesu negativne posljedice u vidu alkoholizma, konzumiranja opijata, ubistva, ratovi, razaranja… Zapravo, grijesi koje čovjek konstantno čini nisu posljedica neznanja da je nešto loše i ružno, već su posljedica raskoraka između volje i razuma, znanja i htijenja. Postom se jača ono ljudsko u čovjeku, njegova volja, karakter, odlučnost i usmjeravaju se na put dobra i prosperiteta. Na osnovu svega spomenutog, zaključujemo da je značaj posta za čovjeka veliki i predstavljao je uvijek sredstvo reguliranja, smirivanja i usmjeravanja ljudskih nagona, ali je post „savremenom čovjeku“ danas još potrebniji kada je dominacija materije i požude dostigla svoj vrhunac, a posljedice ljudske neobuzdanosti vidljive i na ličnom i na društvenom planu. Glas islama 318, autor: dr. Misala Pramenković