Robovanje Allahu a ne dunjaluku

U časnom Kur’anu kaže Uzvišeni Allah dž.š:
Reci: „O robovi moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga. One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili čeka dobro, a Allahova je zemlja prostrana; samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni!“ Reci: „Meni se naređuje da u ibadetu Allahu budem, ispovijedajući Mu čistu vjeru. I naređuje mi se da budem pravi musliman.“ (Ez-Zummer, 10-12)
U ovom ajetu Allah dž.š. nas doziva, nazivajući nas Svojim robovima i ovaj poziv je upućen nama koji kažemo da vjerujemo u Allaha dž.š. Oni koji vjeruju iskreno, koji su bogobojazni, čine dobra djela, koji su strpljivi i stalno u ibadetu Allahu dž.š. bit će spašeni i nagrađeni, zato što su oni odlučili da robuju Jedinom istinskom Vladaru, Tvorcu svega, Vladaru Sudnjeg dana, Onom koji oživljava i usmrćuje. Robovanje Allahu dž.š. trebalo bi za sve nas da bude cilj, da se trudimo da budemo uvijek Allahu poslušni, da izvršavamo Allahove naredbe, a da se klonimo Allahovih zabrana. Ako pogledamo priču iz Kur’ana o Ibrahimu a.s, mladiću od 15-16 godina, koji razmišlja koga će obožavati: onu zvijezdu, ili ovo Sunce, ili Mjesec, vidjet ćemo da je on shvatio da su i Sunce i Mjesec samo Allahova stvaranja, to je sistem, a on nije mogao obožavati sistem. On mora da obožava Boga ovog sistema.
U današnje doba ćemo vidjeti da je malo onih koji Allaha iskreno obožavaju, a sve više ćemo vidjeti one koji su postali robovi svojih prohtjeva, strasti, želja i potreba. Najgori vid robovanja u koji čovjek može da upadne jeste da počne da slijedi šejtana i da mu bude rob. Allah traži da obožavamo samo Njega Uzvišenog, a šejtan želi da nas od toga odvrati. Allah dž.š. kaže: O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: „Ne obožavajte šejtana, on vam je neprijatelj otvoreni, već u ibadetu meni budite, to je pravi Put. On je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste pameti imali.“ (Jasin, 60-62)
Čovjek može šejtana da obožava direktno ili indirektno. Direktno kao što čini grupa zvana sotonisti (sihirbazi) koji mu na sedždu padaju, prinose žrtve, dovikuju njegovo ime, bave se crnom magijom itd. Indirektno čovjek obožava šejtana na taj način što čini sve ono čime Allah nije zadovoljan, a šejtan jeste. Allah zabranjuje ubistvo, blud, kocku, sihr, laganje, gibet i drugo, a šejtan sve to naređuje, pa ko posluša šejtana, znači da je njemu, a ne Allahu pokoran.
Ima ljudi koji su postali robovi svoje kuće. Čitav život čovjek radi ne bi li kuću sagradio, ne bi li kada ostari imao krov nad glavom i on pritom ulaže ogromne napore, muči se, ali na tom putu zaboravlja na Allaha dž.š, na sve obaveze koje ima prema Njemu, govoreći da je obaveza raditi, što niko ne poriče, ali ne shvata da takvim odnosom postaje rob svoje kuće kojoj posvećuje čitav svoj život. Skoro svi mi imamo svoju kuću ili stan na dunjaluku, ali malo ko od nas se pita hoće li imati kuću i u Džennetu i kakva će ta kuća biti. Naši životi kratko traju, zato se ne smijemo zavaravati prolaznim dunjalučkim koristima. Moramo misliti na povratak Allahu dž.š.
Ima onih koji su postali robovi svojoj djeci. Tako nekada možemo čuti kako dotični govore: „Sve ovo što radim, radim zbog svoje djece.“ Normalno je da se čovjek bori da ostavi svojoj djeci nešto u emanet, da ne budu siromašni, ali bi isto tako trebalo biti normalno da pored dunjaluka našoj djeci ostavimo i lijep islamski odgoj. Sva naša djela koja radimo trebaju biti posvećena samo Allahu dž.š. Uzvišeni kaže: Reci: „Moj namaz, moji obredi, moj život i moja smrt pripadaju Allahu, Gospodaru svih svjetova.“ (El-En’am, 162)
U današnjem vremenu vidjet ćemo kako ljudi postaju robovi ovoga ili onoga. A ima onih koji su postali robovi svojih navika. Ima onih koji robuju televiziji i daljinskom upravljaču, koji su spremni zbog utakmice, ili filma, ili serije propustiti i namaz, i predavanje, i učenje Kur’ana, ili bilo šta drugo. Ima onih koji nesvjesno počnu robovati internetu, provode sate i sate u tom virtualnom svijetu, a namazi prolaze i prolaze.
Ima i onih koji su postali robovi svojih bračnih drugova, slijede svog supružnika u svemu, bez obzira bilo to dobro ili ne. Vidjet ćemo i one koji su zaboravili na dobročinstvo prema svojim majkama jer su im njihove supruge postale važnije od samih majki. Poslanik a.s. je rekao: “Džennet je pod majčinim nogama.” (Ahmed)
Sve su ovo vrste vezivanja koje ako idu na štetu vjere čovjek se mora preispitati kome on doista robuje: da li robuje Allahu ili nekom drugom. Veoma je bitno da shvatimo da robovanjem Allahu mi samo dobijamo, iako se čovjeku ponekad učini suprotno. Na kraju svega toga Allahov rob ipak samo dobija. Najljepša nagrada će biti kada nam Allah dž.š. kaže: O robovi Moji, danas nema straha za vas i ni za čim nećete tugovati. (Ez-Zuhruf, 68)
Svijest o Allahu dž.š. je obaveza svim ljudima kako bi Mu bili istinski robovi. Osjećaj da nas Allah dž.š. vidi svakog momenta u nama izaziva strahopoštovanje (takvaluk) i nastojimo da se približimo Njemu Uzvišenom našom iskrenošću, dobrim djelima i čuvanjem od harama (zabranjenih djela). U hadisu od Džibrila a.s, kada pita Poslanika a.s. šta je to ihsan, Poslanik a.s. je odgovorio: “Ihsan je da robuješ Allahu kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi.” (Sahih)
Allah dž.š. je Svojom mudrošću i pravednošću počastio Svoje robove uputom kao najvećom blagodati i odredio da se za jedno dobro djelo može postići velika nagrada, a loše djelo učinio izdvojenim i ostavio mogućnost robovima da se pokaju kako bi im oprostio. Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Uzvišeni Allah kaže: – Kada Moj rob želi da učini loše djelo, ne zapisujte ga sve dok ga ne učini, pa ako ga učini, tada ga zapišite kao jedno loše djelo. Ako ga ostavi radi Mene, upišite mu to kao jedno dobro djelo. A kada želi da učini dobro djelo, ali ga ne učini, upišite mu to kao jedno dobro djelo, a ako ga uradi, upišite mu ga deseterostruko, pa do sedam stotina puta.” (Muslim u Sahihu, Kitabut-tevhid, 7501)
Budimo iskreni Allahovi robovi, zadovoljni svojim Gospodarom, a i On nama zadovoljan. Ko se na Allaha osloni On mu je dovoljan, a Allahova pomoć je blizu.

Glas islama 318, autor: msc. Samir ef. Murić