Odlazak na more – GRIJEH ili NE

PITANJE: Kakav je stav islamske uleme prema odlasku na more i boravku na plažama?

ODGOVOR: Pitanja koja se tiču mora, plaže i boravka muslimana na njima aktuelna su svake godine u ovo doba i o tome je bilo govora ranije, ali ono što želim istaći jeste da islam postavlja jasne principe i mjerila halala i harama, tako da more ili sama plaža, u osnovi, sami po sebi nisu zabranjeni, ali ih ono što se na njima dešava može učini zabranjenim.

Nesporno je da morska voda, vazduh pored mora, posebno u jutarnjim satima, sunce i pijesak vrlo često blagotvorno i ljekovito djeluju na čovjeka, to jest pozitivno se odražavaju na njegovo zdravlje, zbog čega se vrlo često može čuti i preporuka ljekara da se zbog određenih oboljenja, poput bolesti kostiju, kože itd., treba izdvojiti određeni dio vremena koji će se provesti pored mora, u pijesku na plaži, li kako već ljekari savjetuju.

Nesporno je također i to da islam najstrožije zabranjuje razgolićavanje muškaraca i žena, to jest otkrivanje stidnih dijelova, miješanje i gledanje u ono što je zabranjeno od dijelova tijela, a to je nešto što je prva asocijacija kada se pomene more i boravak na plaži.

Činjenica je također da su i ulice gradova u kojima živimo prepune osoba koje se neislamski odijevaju, gdje umjesto kulture odijevanja imamo „kulturu“ razgolićavanja, gdje naše sugrađanke muslimanke umjesto da svoje stidne dijelove pokrivaju, kako je i propis, one ih sve više otkrivaju, tako da je čovjek koji se kreće ulicom, ili sjedi pred svojom kućom, u svakom trenutku u prilici gledati u zabranjeno i počiniti grijeh, tako da mu za tu vrstu grijeha nije uopće potrebno more.

Međutim, ovo obrazloženje ni u kom slučaju ne smije biti argument nekome da sebi dozvoli ono što je Uzvišeni Allah zabranio, već ono oslikava realnu situaciju, probleme i iskušenja sa kojima se susreće vjernik u svom životu na ovom svijetu, nekada svojom voljom i svojim izborom, kao što je slučaj kod odlaska na more, a nekada mimo svoje volje, kako je slučaj sa našim ulicama i mahalama.

Stoga, stvar je potpuno jasna i jednostavna – ukoliko musliman i muslimanka svoj boravak u primorskom gradu mogu uskladiti sa propisima vjere koristeći njegove blagodati, ako mogu izbjeći miješanje i razgolićavanje, to jest gledanje u zabranjeno ili pokazivanje zabranjenog, ne postoji nikakva sumnja u dozvolu takvog boravka.

Međutim, ukoliko će boravak na moru i plaži biti praćen miješanjem sa drugim osobama, gledanjem u zabranjeno, sopstvenim razgolićavanjem i izlaganjem svoga tijela drugima, onda je nesumnjivo takav čin potrebno izbjeći, jer će osoba u suprotnom biti grješna i odgovorna pred Uzvišenim Allahom dž.š.

PITANJE: Može li muškarac klanjati bez gornjeg dijela odjeće, ili u trik majici?

ODGOVOR: Jedan od uslova ispravnosti namaza jeste propisna odjevenost ili, drugim riječima, pokrivenost stidnih dijelova tijela, što se odnosi kako na muškarca tako i na ženu.

Sva islamska ulema složila se da kada je tijelo žene u pitanju ono mora biti u cijelosti pokriveno, osim lica i šaka, kako u namazu tako i van njega, a na to upućuju brojni kur'anski ajeti i hadisi Resulullaha a.s.

Za razliku od žene, tijelo muškarca nije u cijelosti avret, već ono što prema propisima islama mora biti pokriveno jeste dio od pupka, pa do ispod koljena.

Međutim, imajući u vidu važnost namaza i činjenicu da čovjek obavljajući ga staje pred Uzvišenim Gospodarom, jasno nam je da on mora pokazati maksimalnu pristojnost, bilo da se radi o načinu stajanja u namazu, obavljanju namaskih ruknova ili odjeći u kojoj obavlja namaz.

Imajući u vidu tu činjenicu, pravnici hanefijskog mezheba i oni koji ih u tome slijede smatraju da je muškarcu mekruh – pokuđeno (tj. utječe negativno na potpunost nagrade za namaz) klanjati bez pokrivanja gornjeg dijela tijela ili golih ramena, ako je u mogućnosti pribaviti odjeću.

Posmatrajući naše džematlije, posebno one iz redova omladine, primjetno je određeno opuštanje u tom pravcu. Dosta je onih koji namaz obavljaju u šorcevima, koji jedva sežu do koljena, ili trik majicama, što iako nije izričito zabranjeno, ipak u određenoj mjeri izražava nepristojnost i neozbiljnost koja se nikako ne smije naći kada je u pitanju namaz u džamiji i džematu.

Dotična odjeća, iako zadovoljava propisani minimum u odijevanju i može biti korištena u trenucima odmora ili slobodnom vremenu, ne bi trebala biti način odijevanja onoga ko odlazi u džamiju radi klanjanja namaza, a posebno džume, koja se obavlja jednom nedjeljno. Uzvišeni Allah nas u Kur'anu podstiče i naređuje nam lijepo odijevanje kada hoćemo molitvu obaviti i kaže: „O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad molitvu hoćete obaviti…“ (El-E'araf, 31)

Stoga, moja preporuka i savjet svima jeste da kada žele namaz obaviti to čine odjeveni onako kako priliči osobi koja staje pred Uzvišenim Gospodarom, Njemu pada na sedždu, Njega hvali i veliča.

PITANJE: Da li je dozvoljeno prekinuti namaz ako nas tom prilikom nešto ometa – zvono na vratima, telefon i slično?

ODGOVOR: Izgovaranjem početnog tekbira i vezanjem ruku osoba stupa u namaz, to jest uspostavlja vezu sa Uzvišenim Gospodarom, Kojem se obraća, zahvaljući Mu i tražeći od Njega uputu. To je činjenica koje mora biti svjestan svako onaj ko stupa u namaz, jer u suprotnom namaz koji se obavlja ne proizvodi efekat i posljedice radi kojih je i propisan, već predstavlja običnu fizičku vježbu. Onaj ko je svjestan da stupanjem u namaz, zapravo, stupa u kontakt sa Allahom, sebi neće dozvoliti da se osvrće, da razmišlja i planira svoj posao, da mu misli lutaju, već će se potpuno predati namazu i njegovim ljepotama, razmišljati o onome što izgovara, šta čini i značenju istog.

Imajući u vidu prethodno pomenutu činjenicu, jasno je da se namaz ne može bez opravdanog razloga prekinuti, jer se prekidanjem namaza prekida i uspostavljena veza sa Uzvišenim Allahom. Prekidanje namaza je nešto što islamska ulema dozvoljava, ali samo onda kada za to postoje opravdani razlozi, a u te razloge se ne može ubrojati zvonjenje mobilnog telefona, zvona na vratima ili ulazak nekoga u kuću i nazivanje selema, već će se odgovor na sve pomenuto ostaviti nakon predaje selama. Prekinuti namaz je dozvoljeno u situacijama lične tegobe klanjača, gubljenja abdesta ili opasnosti po život i imovinu, bilo da je riječ o osobi koja obavlja namaz ili licu koje je u njenoj neposrednoj blizini, koje je izloženo opasnosti. Tako npr. kada osoba koja obavlja namaz osjeti miris ili dim, koji ukazuju da je došlo do požara, dužna je prekinuti namaz kako bi poduzela potrebne mjere. Također, kada čuje zapomaganje i traženje pomoći, dužna je prekinuti namaz i učiniti ono što je neophodno. Isto tako, kada osoba koja obavlja namaz ima pored sebe maloljetno dijete koje čini nešto čime može ugroziti svoj život, izložiti se povređivanju i slično, dužna je prekinuti namaz kako bi ga zaštitila. Prekidanje namaza vrši se na način što će se, bilo da je osoba na kijamu ili sjedenju, predati selam na desnu stranu, izgovaranjem riječi esselamu alejkum ve rahmetullah. Predavanje selama na lijevu stranu, u ovom slučaju, nije potrebno. Nakon što se prekine namaz i ukaže pomoć, odnosno obavi ono što je neophodno, dužnost je prekinuti namaz ponovno obaviti.