Trebinje: Dan nezavisnosti – poruka za budućnost

ImageGrupa sarajevskih studenata, sa skoro svih fakulteta u povodu Dana nezavisnosti boravila je 1.marta 2010.g. u Trebinju gdje ih je toplo primio i pozdravio glavni imam Husein ef. Hodžić. Mladost se sama organizirala u čistoj i nepatvorenoj namjeri da iziðe iz svakodnevnice sarajevskih političkih magli i da svojim vlastitim očima vidi o kojoj to Državi govore visokopozicionirani političari u ovoj zemlji, a koji se iz dana u dan zaklinju u socijal-demokratiju, u demokratsku akciju, u  cjelovitost Bosne i Hercegovine. Cijelim putem od Sarajeva do Trebinja pratila ih je kiša, a kiša je uvijek bila i ostala simbol Božje milosti, Božjega rahmeta. Kiša baš kao i mladost nagovještava da će biti rodnih godina. Većina njih, zapravo 95% prvi put boravila je u ovom dijelu naše zemlje. Mladi trebinjski imam Ishak ef. Bećar u svojoj pozdravnoj dobrodošlici izrazit će im veliku zahvalnost što su odlučili mahsuzile doći u Trebinje, a ne kao mnogi drugi usput prije Dubrovnika ili poslije Dubrovnika. Zahvalio im se što im Trebinje nije samo prolazna stanica, stanica za odmor, već cilj, makar na jedan dan. 

Većina njih o Trebinju nije znala skoro ništa, tek pokoju općepoznatu
činjenicu pročitanu u ponekim novinama, jer obrazovni sistem naše zemlje
se najmanje bavi proučavanjem užeg i šireg zavičaja, dajući primat
uglavnom medijski problematiziranim globalnim pitanjima, dakako i
naučnim saznanjima. A Trebinje, Bileća, Gacko… !?  Njih u udžbenicima
nema uostalom kao i mnogih drugih dijelova naše zelje. Nije li i to
secesija, mentalno odroðavanje, politički projicirana samodestrukcija.
No grešku koju su napravli oni koji su projicirali obrazovni sistem
mladi sarajevski studenti željeli su ispraviti sami, otići u Trebinje i
širom otvorenih očiju vidjeti tragove nekada raskošne kulture i
tradicije, i vratiti sebi ono što su im oteli: pravo da vide, nauče i
vole cijelu svoju Domovinu. Dan nezavisnosti prava je prilika za to.
Imami Medžlisa IZ Trebinje su studente primili u obnovljenom zdanju  Osman pašine džamije. „Našoj radosti nema kraja jer ste svojom ciljanom
posjetom odvažili se i rekli ono što u ovom trenutku ni jedan visoko
pozicionirani političar nije kadar reći: i Trebinje je dio Bosne i
Hercegovine; i u Trebinju se obilježava Dan nezavosnosti naše domovine",
pozdravljajući 85 studenata sarajevskog Univerziteta kazao je Husien
ef. Hodžić. „Današnjom posjetom Trebinju želimo izrazito naše
saosjećanje sa Bošnjacima u Trebinju. Pored toga, mi ovom posjetom
dobivamo mnogo jer razvijamo svijest o tome ko smo mi Bošnjaci; gdje smo
mi; i u kakvom vremenu živimo. Na ovaj način stičemo duhovno
zadovoljstvo jer ovom posjetom izlazimo iz tipične sarajevske čahure
gdje imamo zatvoren pogled. Ovom posjetom nam se otvaraju jasniji vidici
i perspektive", o razlozima posjete kaže Edin Rondić student četvrte
godine Farmaceutskog fakulteta.
U jednosatnom druženju nakon podne-namaza u Osman pašinoj džamiji Husein
ef. upoznao je sarajevske studente sa nekim od problema s kojim se
susreće u svom radnu, on i malobrojni Bošnjaci Trebinja. A nakon toga su
im se obratili Ishak ef. Bećar i gatački imam Sadet ef. Bilalić.  Nama
koji znamo probleme koji muče Husein ef. Hodžića puno veća impresija
bila je sama slika najljepšeg džamijskog ukrasa. Šezdeset mladih ljudi,
pobožnih pogleda, s spremnim dovama na usnama, iskrenim, mladim dovama,
jednako tako pobožno sluša Husein ef. I Bećo Mujačić se meðu njima
pomladio. I on sluša Husein ef. istim optimizmom kao i sarajevski
studenti. Pitanje mladog Muhameda: "A Kako mi vama u ovom trenutku
najbolje možemo pomoći?", čini se zateklo je i Huseina i studente. To
pitanje, tako bezazleno, iskreno, logično i saosjećajno, ostaće
otvoreno, možda bez odgovora i narednih decenija. Muhamed će ovo
pitanje, kasnije, u neformalnom razgovoru koji je izazvao, i koji je
nastavljen u prostorijama Kulturno edukativnog centra „Mustafa
Busuladžić" proširiti i na sve raseljene Trebinjce: "Kako raseljeni
Trebinjci mogu i na koji način pomoći svome Terebinju.?" O ovoj temi u
prostorijama pomenutog centra voðena je duga i opsežna rasprava, što
nagovještava da trebinjski musafiri nisu došli samo u zijaret (posjetu).
Došli su ispuniti svoj ljudski, prije svega, a potom i bratski osjećaj
odgovornosti prema malobrojnim Bošnjacima u gradu na Trebišnjici, došli
su pozvati raseljene Trebinjce da na ovo pitanje skupa pokušaju dati
odgovor i da se svi udruže u traženju riješenja. A odgovor je koliko
težak toliko je i lahak. Trebinju treba dati samo ono što Bog dragi od
nas zahtjeva. Svoju ljubav! Stoga je ovo ugodno i Bogu milo druženje u
Kulturno edukativnom centru  "dr. Mustafa Busuladžić" preraslo u opće
veselje i pjesmu:
Mila sura i žestoka,
Bosna na zemlji krvavoj,
Čuvam te kao i dva oka
Ja sin sam tvoj Zemljo,
Ja sin sam tvoj!
Izvor: Medzlis-trebinje.info