Ihsanolu: Na Zapadu raste nasilje prema muslimanima

ImageOd
kako je 2005. postao deveti po redu generalni sekretar Organizacije
islamske konfrencije (OIC), osnovane 1969., koja već okuplja 57 zemalja,
turski historičar, autor brojnih knjiga i studija dr. Ekmeledin
Ihsanolu (Ekmeleddin Ihsanoglu) prošao je svijet uzduž i poprijeko
objašnjavajući važnost mostova izmeðu islamskog i zapadnog svijeta. Od
Oksforda do Harvarda, od Sarajeva do Šangaja i Njujorka, Ihsanolu poziva
na toleranciju, ali odnedavno oštro kritizira rast islamofobije. 

Govoreći o rastu antiislamskog sentimenta u Evropi, Ihsanolu navodi kako
ne treba zaboraviti da je osim miliona muslimana koji su dobili
državljanstva brojnih evropskih zemalja, Evropa domovina i svojih
autohtonih muslimana, posebno onih na Balkanu, te da su oni svijetu i
svojim zemljama dali ogroman civilizacijskih doprinos. Ovaj turski
naučnik, u svakom je pogledu protiv stereotipa.

Koliko Vas zabrinjava ova islamofobija na Zapadu i konkretno ovdje u Americi? Ima li razloga za paniku?

– Naravno, razloga za paniku nema, jer nikad ne treba paničiti. Ali,
istina je, i mi to sada vidimo na djelu, da su neka naša dostignuća i
uopće kultura mirne koegzistencije i onoga što nazivamo interkomunalnom i
interreligijskom tolerancijom sada na udaru. Rekao bih da zasad trpimo
udarce marginalnih i ekstremnih fanatika, ali posebno zabrinjava što sve
to dolazi i od nekih političara koji se ne libe ući u taj ksenofobični
diskurs i eksploatirati ga za svoje lične potrebe.

Znači li to zabrinutost?

– Dakle, i ja i Organizacija islamske konferencije (OIC) izražavamo
duboku zabrinutost zbog rasta islamofobije. Jer, znate, poslije turobnih
riječi stradaju neki ljudi, a mi se danas suočavamo s rastućim brojem
nasilja nad muslimana u nekim zapadnim društvima.

Da li je tzv.
rat protiv terorizma, uz česte medijske naznake „islamski“, doveo do
smanjenja praga tolerancije prema muslimanima?

– Prilično dobro
već razumijemo čemu vodi pogrešna retorika. A znamo i da pogrdne riječi
protiv islama, potom pokušaji dehumanizacija muslimana, njihovih
vjerovanja i vrijeðanja njihovih svetaca, ne samo da ugrožavaju njihova
ljudska prava već ozbiljno remete tradicionalnu multikulturalnost i
socijalni milje društava. Zato kategorički odbacujemo svako vezivanje
islama s terorizmom, jer ništa nije više u suprotnosti sa istinom od
toga. Uostalom, vidjeli smo čemu vode stereotipi. A vode, uvjeravam vas,
samo u diskriminaciju, i to dalje predstavlja bazu za ugrožavanje –
prvo lokalnog, a onda regionalnog, pa i globalnog mira i stabilnosti.

Licenca za terorizam

Ipak, gospodine Ihsanolu, na Zapadu će reći – da Vi lijepo i precizno
govorite, ali na ulicama islamskih zemalja svi baš ne razmišljaju
kosmopolitski: kako zaista povući tu liniju izmeðu ekstremista i običnog
svijeta?

– Prvo, mi ne kažemo da meðu muslimanima nema
ekstremista, jer ih ima. Ali, molim vas, zar ekstremista nema u svim
društvima, religijama i nacijama? Pa zar mi možemo izjednačiti sve
kršćane s nastojanjima jednog pastora sa Floride, koji je želio javno
spaliti našu svetu knjigu Kur’an? Naravno da ne možemo. I naravno da ne
smijemo. Drugo je, znate, to što ekstremisti sami sebi uzimaju ta
„prava“ da govore ili djeluju u ime nekoga. Ali, niko im nije dao
dozvolu za to kad smo mi muslimani u pitanju. Niko Bin Ladenu nije dao
licencu za ono što je učinio, i mi odbijamo takvo iracionalno i opasno
izjednačavanje.

Koliko se Vaš glas daleko čuje, jer i dalje je
negativna percepcija muslimana, čini se preovladavajuća, a negdje se čak
i uvećava?

– Zato to stalno i ističemo, pozivajući meðunarodnu
zajednicu da u svojoj politici, ali i praksi, ustane protiv kulture
straha i zastrašivanja, protiv ksenofobije, jer se time nastavlja
kreirati negativni ambijent iz kojeg se raða nasilje prema individuama i
cijelim zajednicama. I onda je tu očito kršenje njihovih ljudskih
prava. Zato i tražimo da meðunarodna zajednica proizvede konkretne mjere
koje će doprinijeti poštivanju i razumijevanju svih religija, a ne
obrnuto.

Primjetno je da često akte nasilja prema muslimanima
stavljate na razinu kršenja ljudskih prava. Šta time želite konkretno
postići?

– To što smo ove godine na našem zasjedanju (OIC) u
Ujedinjenim narodima i rekli: pozivamo visokog komesara UN-a za zaštitu
ljudskih prava da postavi posmatrače u njenom uredu, koji će se baviti
monitoringom i dokumentiranjem onih akcija što vode prema religijskoj
mržnji, nasilju ili neredima.

Jeste li zadovoljni kako su u Americi reagirali i, na koncu, spriječili pokušaj javnog spaljivanja Kur’ana?

– U vezi s tom nesretnom epizodom, tzv. danom za spaljivanje Kur’ana,
pokazalo se da je američka administracija, na čelu s predsjednikom
Obamom, zaista reagirala izuzetno principijelno i primjerno, na čemu im
iskazujemo punu zahvalnost i poštovanje. Ali, ne samo da su to učinili
političari u Vašingtonu već su i brojne američke ekumenske, kuturne i
slične organizacije, uostalom, kao i drugi važni svjetski lideri i
institucije, takoðer reagirali pozitivno, ali i racionalno, pokazavši da
odbijaju takve nastupe koji prijete da naruše globalnu harmoniju. I, na
koncu, ponavljam opet, da ugroze svjetski mir i stabilnost.

Balkan u fokusu

Na Balkanu, ne računajući Vašu zemlju Tursku, živi desetak miliona
muslimana. Kada se susrećete s njihovim liderima na šta Vam se oni žale?

– Pošto radite ovaj intervju za „Avaz“, a znate šta znači ta riječ… E
pa uvjeravam Vas da je „avaz“ balkanskih lidera vrlo jasan i glasan.
Želim Vas informirati da imamo odlične relacije s balkanskim muslimanima
i njihovim liderima. I lično sam, od svog ranog djetinjstva, vezan za
Balkan, i u mojoj porodici ima članova koji potječu iz Bosne, sa Kosova i
drugih lijepih mjesta odakle Vi dolazite. Počeo sam posjećivati Balkan
od ranih osamdesetih i bio mnogo puta u Bosni tokom devedesetih godina.
Predsjednik Izetbegović dao mi je titulu počasnog ambasadora (ambassador
at large), a dodijeljen mi je i počasni bh. pasoš, a to se ne
zaboravlja. Organizirao sam 2004. desetogodišnji program vezan za Bosnu,
u kojem je okupljen veliki broj arhitekata, restoraterskih eksperata i
kulturnih radnika… Obnovili smo veliki broj džamija. Naprimjer,
Karaðoz-begovu džamiju koja je bila srušena do temelja, ne za vrijeme
minulog rata, već za vrijeme Titovog vremena. I dalje radimo na važnim
obnoviteljskim projektima.

Kako odgovarate kritičarima koji kažu da se Osmanlije (Otomani) vraćaju ponovo s turskom diplomatskom inicijativom na Balkan?

– Otomani? Ma koji Otomani u današnje vrijeme? Pa preporučio bih im da
malo više čitaju historiju, pa čak i moju knjigu u dva toma o Otomanima,
a ona je prevedena i na bosanski jezik i sigurno se može naći bar u
biblioteci u Sarajevu?

Otomanska baština

U jednom
dijelu BiH vjerovatno neće prihvatili samo ovu Vašu preporuku umjesto
odgovora. Dakle, kako odgovarate i onima u Beogradu koji tvrde da se na
Balkanu ponovo nazire neki „neoosmanizam“ u režiji Ankare?


Ma, molim Vas, Otomani su dio historije. S tim smo završili 22., 24.
godine prošlog stoljeća. Mi smo moderna Turska, i to je to. Istina je da
mi Turci, Balkanci, Arapi, kao i mnogi drugi, imamo zajedničku
otomansku baštinu i od toga ne možemo, a i ne trebamo bježati, jer imamo
i zajedničku otomansku legaciju. Bilo da ste u Sarajevu ili Mostaru,
Bukureštu ili Konstanci, diljem Balkana, vi osjećate to. Bilo da slušate
muziku ili dijelite iftare ili zajedničke večere meðu ljudima, gledate
njegov folklor i nošnju, sve je to dio zajedničke otomanske baštine – od
ukusa naših jela do ornamenata na našoj arhitekturi, i zašto bismo se
oko toga sekirali na početku 21. stoljeća. Ipak im preporučite da
pročitaju moju knjigu o Otomanima.

Znajući da je na dnevnom
redu OIC-a na neki način dežurna tema Bliski istok, zanima me do koje
Vas mjere uopće interesira Balkan, nakon završenih tragičnih poglavlja u
Bosni i na Kosovu?

– Hvala na tom pitanju. I pored svih naših
preokupacija, Balkan nas veoma interesira. Kao što znate, Albanija je
već članica OIC-a, a BiH je posmatrač. Što se tiče Kosova, da bi ova
zemlja postala član OIC-a, prema našem pravilniku ona prvo treba postati
članica UN-a. Naravno, tu su još Makedonija, Crna Gora, Srbija…, sve
one nastoje uspostaviti vrlo dobre veze s nama, a neke traže posmatrački
status u OIC-u. Mi sada radimo na našem pravilniku po kojem ćemo jasno
definirati regulativu ko ima pravo biti posmatrač, i očekujemo da ćemo
ga usvojiti sljedeće godine. Što se muslimana na Balkanu tiče, različite
institucije u okviru OIC-a imaju s njima različite projekte, uglavnom
ekonomske, kulturne i akademske prirode.

Islamske zemlje će uskoro priznati Kosovo

Kako objašnjavate da Kosovo, koje je skoro potpuno muslimanska zemlja,
ne dobija priznanja od većine vaših članica, dok su ga vodeće zapadne
zemlje meðu prvima priznale?

– Trenutno je Kosovo priznalo oko
15 od ukupno 57 zemalja OIC-a. I reći ću Vam, evo sada, da ćete u
sljedećim mjesecima čuti da je više zemalja OIC-a priznalo Kosovo.
Mislim da će tome doprinijeti odluka ICJ-a (Meðunarodnog suda pravde) i
Rezolucija usvojena u septembru na Generalnoj skupštini UN-a.

Izvor: Avaz.ba