Hutba reisu-l-uleme u Potočarima

Kao što je poznato na prijedlog Medžlisa Islamske zajednice
Srebrenica, muftija tuzlanski Husein ef. Kavazović donio je odluku da se
na musali, u prostoru Memorijalnog centra u Potočarima, obavlja džuma
namaz, od 4. maja do 11. jula 2012. godine, odnosno od 14.
džumade-l-uhra do 21 ša´bana 1433. h. godine, kako bi se animirala
akcija za registraciju Srebreničana na sljedećim lokalnim izborima .

MINA u cjelosti prenosi današnju hutbu reisu-l-uleme u Potočarima:

            إن الحمد لله، نحمده و نستعينه و نستغفره، و نعوذ بالله من شرور أنفسنا و
سيّئات أعمالنا، من يهد الله فلا مضلّ له، و من يضلله فلا هادي له، و أشهد
أن لا إله إلاّ الله وحده لا شريك له، و أشهد أن محمداً عبده و رسوله، قال
الله تعالي في القران الحكيم و هو اصدق القائلين: يَا
أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ كُونُواْ قَوَّامِينَ بِالْقِسْطِ شُهَدَاء
لِلّهِ وَلَوْ عَلَى أَنفُسِكُمْ أَوِ الْوَالِدَيْنِ وَالأَقْرَبِينَ إِن
يَكُنْ غَنِيًّا أَوْ فَقَيرًا فَاللّهُ أَوْلَى بِهِمَا فَلاَ
تَتَّبِعُواْ الْهَوَى أَن تَعْدِلُواْ وَإِن تَلْوُواْ أَوْ تُعْرِضُواْ
فَإِنَّ اللّهَ كَانَ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرًا (4:135)

Milostivi
Allahu učimo Ti dovu da nam omiliš vjeru, da nam olakšaš čuvanje i
prenošenje amaneta, da nam osnažiš volju, uvećaš znanje i osiguraš snagu
da nosimo i pronosimo emānet do uzvšenih visina Tvoga rizaluka i velike
časti i slobode našeg naroda!

Neka si hvaljen i slavljan
Ti koji nisi roðen, koji nisi rodio, Ti kojem nije niko i ništa ravno,
Ti koji sve stvaraš i rastvaraš, Ti koji daješ da sunce izlazi svakim
danom na pravom mjestu i u pravo vrijeme, Ti koji daješ da ima dovoljno
zraka da slobodno dišemo, Ti koji daješ da ima dovoljno vode da slobodno
živimo, ti koji daješ da ima dovoljno hrane da slobodno hodamo!

Neka
ti je hvala, Bože Dragi, što si nam omilio ljubav i zajedništvo u
vjeri, koja nas uči da ovaj dunjaluk počiva na stubu učenosti mudroga;
na stubu pravde snažnoga; na stubu dove pravednoga, na stubu odlučnosti
hrabroga i na stubu vjernosti povjerenoga!

Draga braćo i sestre,

Šta
je narod? Narod je skup pojedinaca koji čine jednu cjelinu istovjetnog
ljudskog roda, poroda, odnosno naroda. Dakle, narod je viši stupanj
ljudske zajednice od roda i plemena. Narod ima kolektivno vlastito ime;
narod ima svijest o zajedničkom porijeklu i zajedničkim precima; narod
ima zajedničku vjeru, kulturu i tradiciju; narod ima zajedničko
povijesno pamćenje; narod ima domovinu; narod ima državu; narod ima
zajednički osjećaj solidarnosti u radosti i žalosti, u pobjedi i porazu;
narod ima zajedničke znakove i simbole koji ga čine prepoznatljivim u
odnosu na druge narode.

Dakako, narod ima svoje čelnike
koji su na čelu da pokažu svom narodu pravi put do željenog cilja; narod
ima svoje predstavnike koji predstavljaju volju svog naroda; narod ima
svoje zastupnike koji zastupaju prava i interese svoga naroda; i narod
ima svoje branitelje koji bdiju nad čašću i slobodom svog naroda.

Zbog toga nalazimo da korijen riječi, iz koje se na arapskom jeziku izvodi imenica qawm (قوم)
za "narod", upućuje na one u narodu koji su ustalice, koji bdiju, koji
su budni, koji se brinu o narodnim pravima, a to su narodni "čelnici",
narodni "predstavnici", narodni "zastupnici" i narodni "branitelji" ili
"stražari", bez kojih narod nema svoju glavu, nema svoj mozak, nema
svoju pamet, nema svoju suverenost, nema svoju zaštitu, nema svoju
slobodu, nema svoje pravo, nema svoju samostalnost, nema samopouzdanje i
zato ga onda svako može okretati na svoju stranu, i zato ga onda svako
može ponižavati i prava mu kršiti, i zato ga onda svako može progoniti
iz doma i domovine, kćerke i žene mu silovati i protiv njega genocid
činiti.

Iako su žene nebrojeno puta pokazale da su hrabre i
sposobne da bdiju nad narodom i da se bore za narodna prava kao i
muškarci, šta više ponekad su hrabrije i uspješnije od muškaraca, Kur'an
Časni upire prstom na odgovornost muškarca za sudbinu qawma-naroda, označavajući ih kao qawwāmuūn (الرِّجَالُ قَوَّامُونَ عَلَى النِّسَاء) – Muškarci su dužni da bdiju nad ženama,(Kur'an, 4:34), tj., muškarci su odgovorni za mir i sigurnost žena, odgovorni su kao "čelnici" naroda (qawma),
kao "predstavnici" naroda, kao "zastupnici" naroda, kao "branitelji"
naroda da osiguraju da cijeli narod ima ono što mu pripada – pravo na
život, pravo na vjeru, pravo na slobodu, pravo na dom, pravo na
domovinu, pravo na državu, pravo na povratak, pravo na odštetu, pravo na
glasanje, pravo na imetak i pravo na čast.

Značenje
kur'anske riječi qawwāmūn, kojom se naglašava odgovornost muškaraca za
narod (qawm), a ne dominacija, posebno je važno u ova dva ajeta:

يَا
أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ كُونُواْ قَوَّامِينَ بِالْقِسْطِ شُهَدَاء
لِلّهِ وَلَوْ عَلَى أَنفُسِكُمْ أَوِ الْوَالِدَيْنِ وَالأَقْرَبِينَ إِن
يَكُنْ غَنِيًّا أَوْ فَقَيرًا فَاللّهُ أَوْلَى بِهِمَا فَلاَ
تَتَّبِعُواْ الْهَوَى أَن تَعْدِلُواْ وَإِن تَلْوُواْ أَوْ تُعْرِضُواْ
فَإِنَّ اللّهَ كَانَ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرًا (4:135)

– O
vi koji ste pouzdani u Allaha budite budni i aktivni kako biste svoje
preuzete obaveze ispunjavali na vrijeme i pravedno i svjedočite pravo
Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i roðaka, bio on
bogat ili siromašan, jer Allahovo je da se brine o njima! Zato ne
slijedite strasti – kako nebiste bili nepravedni. A ako budete krivo
svjedočili ili svjedočenje izbjegavali, – pa, Allah zaista zna ono što
radite (Kur'an, 4: 135).

Dakle, qawm-narod ima svoje qawwāmūne-budne
muškarce koji bdiju nad narodnim interesima na vrijeme i pravedno. Oni
ne smiju biti opterećeni ličnim sujetama; oni ne smiju biti podložni
utjecajima na štetu prava i slobode naroda; oni ne smiju biti pod bilo
kakvim ucjenama na račun narodnih interesa; oni moraju biti uvijek i na
svakom mjestu prisutni tamo gdje narod ima potrebu za njihovim
nadležnostima i odgovornostima.      

Da bi se ova poruka dobro upamtila i da bi qawwāmūni-odgovorni ljudi za qawm-narod dobro shvatili svoju odgovornost pred Bogom i narodom, Kur'an Časni nas još jednom podsjeća u sure-i Maide, pa kaže:    

يَا
أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ كُونُواْ قَوَّامِينَ لِلّهِ شُهَدَاء
بِالْقِسْطِ وَلاَ يَجْرِمَنَّكُمْ شَنَآنُ قَوْمٍ عَلَى أَلاَّ
تَعْدِلُواْ اعْدِلُواْ هُوَ أَقْرَبُ لِلتَّقْوَى وَاتَّقُواْ اللّهَ
إِنَّ اللّهَ خَبِيرٌ بِمَا تَعْمَلُونَ (5:8)

–
O vi koji vjerujete, budite uspravni i hrabri u ispunjavanju dužnosti
koje ste preuzeli da nosite i pravedno svjedočite. Neka vas mržnja koju
prema nekim ljudima imate nikako ne navede da nepavedni budete! Pravedni
budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro
zna ono što činite (Kur'an, 5:8).

Iz ova tri arapska slova qāf, wāw i mīm (ق و م), kao tri korijena za riječ qawm (قوم) , što znači narod, izvedeno je još značenja, osim značenja qawwāmun, koja upućuju na osobine koje narod mora imati da bi bio i opstao kao takav u povijesti.

Jedno od tih značenja je qīmet, pl. qijem (قيمة – قيم),
što znači vrijednsot naroda u biološkom, moralnom, duhovnom, kulturnom i
političkom smislu, vrijednost koja je neotuðiva i o kojoj moraju voditi
brigu narodni "čelnici", "predstavnici", "zastupnici" i "branitelji",
prije svih punodobni muškarci, koji ne smiju dovesti sebe i svoj narod
da plaču kao žene za onim što su trebali i što su mogli odbraniti kao
muškarci na vrijeme i pravedno.

Dugo značenje je u riječi el-musteqīm (المستقيم),
što znači pravi, uspravni i ispravni put kojim narod ide do cilja
zajedno, bez odvajanja i razdvajanja, bez podjele i podvajanja, bez
straha i uzmicanja, bez izdaje i otuðivanja, a to je registracija za
glasanje i povratak svih protjeranih u svoj dom, u svoju domovinu, u
svoj grad, u svoje selo, u svoj džemat, u svoju državu. To je naš
zajednički cilj! To je naš narodni interes! To je naš pravi put! To je
naš uspravni hod! To je naš ispravni povijesni zadatak!    

Treće značenje je u riječi meqām (مقام), što znači mjesto ili položaj naroda na kojem stoji i opstaje po roðenju i po povijesnom i nasljednom pravu. Dakle, qawm-narod ima svoje mjesto, ima svoj položaj, ima svoju vrijednost, koju qawwāmūni-narodni
poslanici moraju čuvati od onih koji bi da tu vrijednost, to mjesto i
taj položaj nasilno ukradu i otuðe. Zato smo mi danas ovdje da se vidi i
čuje da prognani Srebreničani ne odustaju od svog prirodnog prava na meqām-mjesto,
gdje su roðeni a odakle su nasilno protjerani i nad kojima je izvršen
genocid. Mi smo danas ovdje i zato da jasno i nedvosmisleno kažemo
cijelome svijetu da je nagrada za genocid prvi znak qijāmeta (القيامة), tj., moralne odgovornosti zbog koje će morati ustati i odgovarati pred Bogom
svako ko šuti i dopušta da zlo genocida u Srebrenici nastavi da živi.
Ako bi se to dogodilo, odnosno ako bi se zlo genocida u Srebrenici
ponovilo, to bi bilo najružnije, najtužnije i najporaznije moralno
posrnuće u povijesti čovječanstva, posebno u europskoj povijesti.

Znamo
šta nam se dogodilo kad smo naivno mislili da su bili iskreni kad su
govorili da će štititi naš narod u "Zaštićenoj zoni" i znamo šta smo
doživjeli kad smo naivno čekali da spase naš narod od genocida –
obećanje nisu ispunili; naš narod je doživio genocid u Srebrenici.

Naš
narod je platio visoku cijenu za to znanje. Prema tome, to životno
iskustvo koje, kao narod, nosimo u duši mora sve nas disciplinirati i
uozbiljiti, posebno naše qawwāmūne, tj., naše odgovorne
zastupnike, da shvatimo da oko Srebrenice, oko registracije Srebreničana
za izbor načelnika, oko održivog povratka našeg naroda, ne samo u
Srebrenicu, nego i u Bratunac, Vlasenicu, Zvornik, Višegrad, Foču,
Čajniče i sva druga mjesta odakle je naš narod protjeran, oko svih tih
pitanja moramo biti složni, moramo imati jedan glas, moramo imati jedan
pravac i cilj, moramo biti savjesni i odgovorni pred Bogom i pred našim
potomstvom, moramo nadići sve naše razlike, moramo pobjediti sve naše
sujete, moramo shvatiti da se ovdje u Potočarima, kao i one kobne 1995.
god., prelama naše "biti ili ne biti".

Ali ovoga puta, uz
Allahovu pomoć, naša je odluka da budemo, da nas ima i da će nas biti,
ako Bog da, protiv njihove odluke da "ne budemo", da nas "nema" i da nas
"neće biti".

Ovoga puta ne smijemo im dopustiti da nas
dijele i odvajaju jedne od drugih, da nam žene i djecu pakuju u autobuse
a muškarce vode na kolektivno klanje i ubijanje.

Ovoga
puta moramo biti ovdje u Potočarima na džumi-namazu kako bi se
zavjetovali našoj braći, koji su se ovdje zauvijek nastanili kao šehidi
da svjedoče o našoj sudbini – njima se moramo zavjetovati da ih nikad
nećemo zaboraviti, da ih nikad nećemo ostaviti, da ih nikad nećemo
prepustiti njihovim ubicama da ih nadgledaju, da ih vrijeðaju, da im
iznova dušu vade i njihovoj rodbini prkose pokazujući im u Hagu prst da
im se sprema ponovno klanje.

Ovoga puta moramo pokazati da smo narod koji ima svoju vrijednost (qīmet), koji zna svoj pravi put (el-tarīq el-musteqīm), koji ima svoje zasluženo mjesto (meqām) ovdje i sada na Balkanu i u Europi, koji ima svoje qawwāmūne,
odgovorne i sposobne muškarce koji neće plakati i kukati, koji se neće
predavati pred srebreničkim izazovom, već će ozbiljno i odgovorno
raditi, dajući sve od sebe da akcija registracije za izbore srebreničkog
načelnika, koju je pokrenulo Muftijstvo tuzlansko sa nevladinim
organizacijama, do kraja bude uspiješna.

Dakako, ovoga puta
pozivamo sve Bošnjake ma gdje bili, ma kojeg svjetonazora bili, ma
kojoj političkoj opciji pripadali, ma kojeg udruženja članovi bili – da
nam se pridruže u našem naporu da spasimo Srebrenicu od ponovnog
genocida, od ponovnog poniženja, od nanošenja dodatnog bola preživjelim
žrtvama.

Ovoga puta moramo svi biti kao jedan, moramo svi
biti uz Srebrenicu, sa Srebreničanima, koji će znati da podrže jednog
izmeðu sebe, koji će ih vjerno zastupati, koji će časno i pošteno raditi
za bolju budućnost svih ljudi dobre volje u Srebrenici.                

Uvjeren da u našem narodu ima qawwāmūna-budnih
i savjesnih čelnika i zastupnika, koji su svjesni svoje povijesne
odgovornosti za sudbinu našeg naroda, koja se u mnogome prelama preko
sudbine budućnosti Srebrenice, mi učimo dovu Allahu Uzvišenom da nam
učvrsti vjeru u Allaha i povrati povjerenje u narodu, posebnu u narodu
Srebrenice pa da svi zajedno uradimo ono što moramo, a to je da se bez
izuzetka svi dignemao na noge, a to je qijām (قيام) svjesnog i savjesnog naroda-qawma, kako bi Srebrenici vratili nadu i osigurali da se zločin genocida kazni a ne nagradi.        

Allahu
Svemogući, osnaži nas zajedničkom vjerom, zajedničkom voljom,
zajedničkom nadom, zajedničkom akcijom, zajedničkim životom i
zajedničkim uspjehom da uz Tvoj rizaluk više nikad ne padnemo u ruke
krvnika koji nema dušu, koji nema milosti, koji nema ljudske časti i
dostojanstva!

Allahu Sveznajući, pouči nas da budemo
jedinstveni u našem naporu da se odbranimo od zla! Pouči nas, Bože, da
pružimo ruku pomirenja jedni drugima i da kao jedna duša radimo za dobro
našeg naroda!

Allahu Milostivi, omili nam vjeru u Tebe i
povjerenje meðu nama pa da budemo kao braća u Tvojoj milosti i Tvom
rizaluku!

Amin!

Izvor: RIJASET.ba