Selam, selamet, selamluk…

U grupi od 20-tak
stranaca, koja  je u jednom evropskom
gradu učila  jezik te zemlje, bilo je svakakvog
dunjalučkog mileta. Meðu njima bilo je i šestero Bošnjaka, jedna Arapka,
hrišćanka, iz Sirije i još jedan hriščanin – jedan egipatski pravoslavac,
odnosno egipatski Kopt. Pomenuta Arapka na vratu je nosila neobičan ðerdan. Bo
je to zlatni lanac i na njemu upadljivo golem krst.  Sjedeći tako i učeći taj jabandžijski jezik znala
je taj krst preturati po prstima taj vakat.

Hašim, jedan od ovih,
pomenutih, šestero Bošnjaka,  ulazeći u učionicu
uvijek bi avazile, tj. glasno selam nazvao.

            Ali tada bi dvoje
Bošnjaka, muž i žena, čim bi čuli Hašimov selam namah samo glave sageli. K'o da su se sramili  toga što Hašim selam naziva. Ali, da ibret bude  veći, Hašimu bi uvijek odslamili i ona
Sirijka, sa krstom oko vrata i onaj Kopt – egipatski pravoslavac.

            Hašim se ajin bejin činio,
pitajući se:

– Allahu Dragi, kako je ovo moguće?  Ono dvoje hrišćana, i to ona Arapka sa krstom
oko vrata, mi odselamljuje, a ono dvoje hudnika bošnjačkije, sa imenom i
prezimenom muslimanskim, na selam glavu saginju i šute?

Do malo vakta Hašim je utuvio zehru toga
stranoga jezika pa će ti onu Arapku i onoga egipatskoga pravoslavca upitati:

            – Kako vi mene možete
selamiti…?

            – Zašto da te ne
poselamimo, odgovoriše mu oni- pa selam je pozdrav za sve, selam  je pozdrav kao i svi  drugi pozdravi.

U drugoj prilici Hašim je pitao i ono
dvoje bošnjačkih  hudnika zašto  oni na njegov selam glavu saginju, je li  se to oni selama stide?

            – Ammmaaaa, znaš….. to
je vjerski pozdrav a mi nismo baš nešto u vjeri….., odgovoriše mu.

            Sad se Hašim u dumanu,
u mislima, u dilemi našao pitajući se: ”Pa, šta je zapravo selam? Koje je
njegovo značenje? Je li selam  pozdrav
samo vjerinika muslimana?

==================================

Probajmo  odgovoriti  na Hašimov duman, na Hašimmove dileme.

Objašnjavajui jezički, leksički, riječ ”selam” prestavili bi smo to
ovako:

sèlām, -áma (sàlām) (ar.) < tur. selâm < ar. sälām = pozdrav;
spas; mir, smirenost.

 Znači, za riječ ”selam” rekli bi
smo  da potiče iz arapskog jezika i da
ima značenje: ”POZDRAV, SPAS, MIR, SMIRENOST”.

Zbog toga riječ  ”selam” u formi
pozdrava:

–         sèlām
àlējk!
sèlām àlējć! sèlām àlēć! – ima značenje: Neka je selam,
neka je spas, neka je mir, neka  je  smirenost NA TEBE; Upućujem ti selam;
Pozdravljam te.

Ovaj selam, ovaj pozdrav se upućuju
pojedincu, jednoj osobi.  

–         sellam alejkum! selam alejćum! selámun alejkum! selámun alejćum! selam
alejkum! eselamu alejkum!  – ima
značenje: Neka je selam, neka je mir, neka je smirenost NA VAS ; Ućujem vam
selam; Pozdravljam vas. 

Ovako se selami grupa. U svim ovim
oblicima piše se malo slovo „s“.

Iz gore navedenih objašnjenja vidi se da je  ono dvoje arapskih hrišćana
bilo sasvim u pravu kad  su Hašimu rekli
da je ”selam pozdrav za sve”, da je ”selam pozdrav kao i svi  drugi pozdravi.” Zbog  toga ga u arapskom svijetu upotrebljavaju svi, a ne samo muslimani, ne  samo vjernici.

Meðutim, Selam je jedno od imena Allaha dž.š. Jedno od božijih imena. Zbog
toga, selam nazvati u gore pomenutim oblicima:

–         Selam àlējk!
Selam àlējć!
Selam àlēć!
– Ima i značenje: „Neka je božiji spas, neka je božiji mir, neka  je božija smirenost, neka je božiji pozdrav NA TEBE“.

–         Sellam alejkum! Selam alejćum! Selámun alejkum! Selámun alejćum! Selam
alejkum! Es-Selamu alejkum!  – Ima i
značenje: „Neka je božiji mir, neka je božiji spas, neka je božija smirenost NA
VAS“ ; Upućujem vam božiji pozdrav.

U ovim slučajevima piše se veliko
slovo „S“

U ovim slučajevima selam je pozdrav vjernika. Meðutim, još jedan oblik
selama u formi:

–         ässälāmu
aläykum wä rahmätullāh
wä bäräkatuhu – (Es-Selamu alejkum ve rahmetulahi ve berekatuhu)

smatra se orginalno vjerničkim, orginalno muslimanskim pozdravom.

Od riječi ”selam”, u bosanskome jeziku, formiran je veći broj
izvedenica, veći broj sintagmi, kao što su:

– ”selam nazvati”, ”selam poslati” = pozdraviti

– ”selam ćeš mu” = pozdravi ga

– „mahsuz selam, maksuz selam“ – poseban selam

– „selámet, salámet“ = spas, spasenje; povoljno stanje; pravi put.
Odatle se kaže: »Nadam se nekom selametu« ili »Izveo je djecu na selamet«.

– ”selámluk”:

      1) muško odjeljenje u
ranijim bošnjačkim kućama, ili posebna kuća u

      avliji gdje su se primali
gosti, muškarci 

      2) stav ”mirno” kao vojnički
pozdrav; pozdrav vojske koja defiluje

      prilikom kakve svečanosti i
vojne parade (”Stari ljudi svi mu lete ruci, a

      mladina stala na selamluk”)

-selamaga = onaj koji je ranije išao prvi ispred svatovske kolone i u
ime svatova primao selame.

– „Allahselamet!“ = da ti je Bog na pomoći! Ovo je, zaprvo dobra želja
koja se upućuje živom, poput one »Allah rahmetejle!« koja je namjenjena mrtvim.
Ovo »alahselamet!« nekad se kaže i za čovjeka koji je »na svoju ruku« (čudne
naravi) ili koji je neuredan u životu, ili se tako kaže jednostavno iz sažaljenja
prema nekome.

– „selam predati, selam dati” = završavajući namaz okrenuti glavu najprije
na desnu pa potom na lijevu stranu izgovarajući: „Es-Selamu alejkum ve
rahmetulahi ve berekatuhu“ što znači: pozdrav i božija milost neka je na vas
(tj. na meleke koji su u svakom trenutku uz insana)

U bosanskome jeziku je i veći broj poslovica i izrerak vezanih za selam,
poput:

»Selam ćeš Aliji u vojsku« koja se
kaže onome koji nešto nepovezano, reda radi, govori.

„Bez selama, bez ćelama“ – Kaže se
za onoga ko šuteći uðe i ne poselami prisutne. („Uiðe i sjede bez selama bez
ćelama“)

„Znati šejtana na selamt istjerati“
– Kaže se za onoga ko je plaho prepreden, lukav, dovitljiv…. („On je kadar
šejtana na selamet istjerati“ – u običnom govoru)

Meðutim, na izuzetnu važnost selama najbolje ukazuju islamske pouke,
poruke, upute, tj.  „hadisi“, pa će mo
navesti njih nekoliko:

No, kad mi Bošnjaci i Bošnjakinje eglenišemo, govorimo o selamu moramo
se upitati:

–         Šta selam znači Bošnjaku i Bošnjakinji?

Na taj suval, na to pitanje, mogao bi se dati plaho kratak dževap, plaho
kratak odgovor, a to je:

–         Selam Bošnjaka i Bošnjakinju, uz ostale njihove osobine, čini onim  što jesu. Čini ih pripadnicima naroda
bošnjačkoga. Selam je u Bosni, Sandžaku….. najače sredstvo potvrde bošnjačkog
identiteta. Dok ogromnom dijelu čovječanstva »selam« predstavlja svakodnevni
pozdrav (kažu da i svi zapadni držvnici svoja pisma upućena arapskim državnicima
počinju sa »esselamu alejkum«), selam je Bošnjaku, uz to, još i jedna od
komponenti nacionalne identifikacije.

            Jer, sve nauke, na bijelu
dunjaluku, naučavaju da jedan narod može biti narod samo onda kad posjeduje
vanjske i unutarnje osobine koje ga jasno odvajaju od njemu okolnih naroda. U
vanjske osobine spadaju sve one osobine koje se svakodnevno vidno
manifestiraju, odnosno ispoljavaju, a to su: jezik (u  kojem je i pozdrav), pjesma, odjevanje,
kuhinja (jela) …, a unutarnje su: duhovnost, kultura…..

Ali, ovdje se insan mora upitati:

Kakav je to onda belaj koji dovodi
do toga da SVI BOŠNJACI I BOŠNJAKINJE, bez obzira na to da li su vjernici ili
ne, ne upotrijebljavaju selam kao svoj osnovni pozdrav, kao „znak prepoznvanja“
i odvajanja od drugih? Ako selam upotreijebljavaju svi Arapi, i hrišćani i
muslimani, zašto to onda ne mogu i svi Bošnjaci i Bošnjakinje?

            Silan bi ćahet, tj.
papir trebao da se dževap, odgovor na ovo dadne. Ali u najkraćem recimo ovo:

Selam je, kao što napomenusmo, jedna
od komponenti koja Bošnjaka, u Bosni, u Sandžaku….. jasno odvaja od svih
drugih naroda. Baš zato je svim totalitarističkim režimima, koji su Balkanom
protutnjali u ovih 80-tak godina, bilo stalo da bošnjačkom insanu nametnu
nekakav drugačiji pozdrav, mimo selama. Sve je moglo i talijansko »ćao!« i
englesko »hi«” i ”marsovsko” – »kako ste, kako si, šta ime, uranio….« samo
nije mogao lijepi selam. Prikazivli su ga svakakvim, uglavnom kao ”seljački”
pozdrav, kao pozdrav onih ”zaostalih”, neobrazovanih”. Komunistički bezdušnici
su tvrdili i to kako je selam samo za islamske vjernike, a pošto su oni vjeru
posmatrali ne kao ljudsku duhovnost nego kao nešto ”glupo, preživjelo…”, onda
je kod njih i selam tako tretiran. Helem, nastojalo se insana bošnjačkog i u
govoru, i u kulturi i životu i u smrti i u svemu učiniti istim kao što su Srbi
jal Hrvati. Njačešće se tada dobijao nekakav „poizvod“ za koji nije bilo ni
imena ni naziva. Dobijalo se nešto što ni samo sebe definisati nije moglo. Na
žalost.

            Ali, Bošnjak je spoznao
podvalu, pa je selam vratio tamo gdje mu je i mjesto. U svakodnevnu govornu
konverzaciju. Neovisno o tome da li je neko vjernik ili nije. Za one koji bi da
i dalje tešu po ”marsovskom”:  „kako ste,
kako si, šta ima, uranio“ i sl. ili da na selam glavu sagnu i odšute, kao ono
dvoje gore pomenutih bošnjačkih hudnika, recimo samo »Allahselamet«.  

Ako svoju zabludu ne mogu da shvate
ovako kad se o tome govori i piše jezikom bosanskim njih bih onda uputio na
„Riječnik hrvatskoga jezika“ autora Vladimira Anića, izdanog u Zagrebu 1994.
god. u kojem je na strani 931., kao riječ hrvatskoga jezika upisana i
ova:

sèlām,
m (orij.)……muslimanski pozdrav (∽nazvati,
∽ poslati) u značenju

mir (s tobom).

Cilj ovog serijala o eglenu
bošnjačkom nije u tome da se pokuša nametati to kako su samo orjentalizmi i sl.
riječi nekakav  „orginalni“  jezik bosanski. Nijet nam je da svima ukažemo
da je eglen bošnjački samo jedan dio jezika bosanskoga, odnosno da su
orjentalizmi (ne „turcizmi“ kako ih, dušmani Bosne i Bošnjaka, zlonamjerno
nazivaju) samo dio sinonima u jeziku bosanskome.

Zbog toga evo jednog broja sininima
u jeziku bosanskome koji se i u ovom eglenu o selamu pominju: