HomeSpecijalne rubrikeRamazani 2007.Da li je dovoljan ramazanski post tokom godine za ulazak u Džennet 29. Augusta 2007. Ramazani 2007. 1002 PITANJE: Veliki je broj muslimana koji se u toku cijele godine veoma rijetko sjećaju da su pripadnici vjere islama, neizvršavajući ništa od propisanih dužnosti, ne klanjaju niti daju zekat, a sa druge strane krše mnoge od Božijih zabrana, kao što je slučaj sa alkoholom, bludom i sl., a kada doðe mjesec ramazan, uzdržavaju se od hrane i pića, izbjegavaju kafane, alkohol i slične zabranjene stvari. Da li je takvima dovoljan ramazanski post da ih uvede u Džennet i da im obriše sve grijehe koje su u toku ostatka godine počinili, odnosno, da li je čovjeku dovoljno da jedan mjesec u godini dana bude musliman, a da ostalih 11 provede u nepokornosti Allahu dž.š.? ODGOVOR: Žalosna je činjenica koju je naš čitalac zapazio, sa kojom se nerijetko susrećemo, ali nas ona sa druge strane pomalo i raduje, te daje nadu da će oni koje gledamo kako se pokoravaju šejtanu, griješeći prema Allahu dž.š., napokon uvidjeti da put kojeg su izabrali, kojeg im je prokleti šejtan uljepšao u njihovim očima, jeste put njihove lične i porodične propasti, te da će uvidjeti zabludu u kojoj se nalaze i pokušati da se izvuku i spase sebe i svoje najbliže. Stoga je mjesec ramazan prilika da mi, koji smo u džamiji, koji smo vjeri u svom ličnom i porodičnom životu dali mjesto koje joj pripada, koji sebe vidimo na putu spasa, ili se nadamo da smo na tom putu, učinimo ponešto i za one ranije spomenute, to jest da ih pokušamo održati u džamiji, u namazu, u ramazanskom (džamijskom) društvu i nakon isteka mjeseca posta. Potrebno je da ih prihvatimo u naše safove, da osjete da su rado viðeni meðu džamijskim zidovima, da ne osjete prezir, da se sa njima družimo u toku dana posta, kada su čisti od poroka kojima se odaju van mjeseca ramazana i kada je najveća šansa da na njih pozitivno utičemo, jer je prokleti šejtan u mjesecu posta sputan i nije u mogućnosti zavoditi ih. Zato je potrebno da imami u džamijama u toku mjeseca ramazana što više govore o islamu, o propisima vjere, o tome šta vodi Božijem zadovoljstvu, a šta srdžbi i kakve su posljedice toga na čovjeka i njegov ovosvjetski život, o Džennetu i Džehennemu, o brojnim primjerima iz povijesti islama na ovu temu. Ovo ne znači da smo saglasni sa načinom života kojeg žive, niti da odobravamo grijehe koje čine, već je ovo pokušaj da nakon isteka mjeseca posta oni i dalje ostanu u društvu koje je pokorno Uzvišenom Allahu i da se ne vrate tamo odakle su došli u džamiju, a to su kafane, razne kockarnice, koje u našim gradovima niču kao pečurke poslije kiše, i druga slična mjesta. Što se takvog načina života tiče, jasno je da ne vodi uspjehu niti spasu, jer da je dovoljno za čovjeka da bude musliman jedan mjesec u godini, ne bi se tražili svakodnevni namazi i drugi ibadeti koje obavljamo. Oni koji se uzdaju samo u svoje „veliko i čisto muslimansko srce“, smatrajući ga dovoljnim, poručujemo da žive u zabludi, jer srce ne može biti čisto bez namaza, posta, zekata, stalne dobrovoljne sadake, učenja Kur'ana i sl. Bez svega ovoga srce hrða, a to uzrokuje njegovo nefunkcionisanje, a kada ono ne funkcioniše onda čovjek ne mari za grijeh kojeg čini, ne osjeća strah od Uzvišenog Allaha i Njegove kazne, a kada se očisti i postane zdravo, onda ono čovjeku ne dozvoljava da griješi, tjera ga na pokornost Uzvišenom Allahu, pa ukoliko se slučajno i desi da pogriješi, ono tjera čovjeka na pokajanje i popravljanje.
