Ramazan – mjesec posta i radosti dr. Senad-ef. Agić

Svrha posta u ramazanu je da se odazovemo Allahovoj naredbi kako bismo
posteći, tj. suzdržavajući se od jela, pića, pušenja i drugih čulnih
uživanja zaslužili Njegovo zadovoljstvo i tako sebi priuštili veliku
radost. Ko ne posti nikada neće znati šta je prava strpljivost, snaga
volje i pravi uspjeh. 

Islam
propisuje različite obredoslovne forme. Različite forme namjenjene su
liječenju različitih duhovnih slabosti. Ove duhovne slabosti se
javljaju posebno onda kada živimo u zdravlju i potpunom rahatluku. U
mekanskom periodu muslimani nisu imali priliku da osjete duhovne
slabosti, jer im to prilike nisu dozvoljavale. Preseljenjem u Medinu,
kada se standard života znatno popravio, počela su srca obolijevati od
raznih duhovnih bolesti. Tada je post propisan – kao lijek.

Ali,
post, kako nas uči suvremena medicina, nije efikasan samo za duhovne
bolesti. Post se pokazao kao liječnik koji operira bez noža. Dugačka je
lista bolesti koje islamski post uspješno liječi.

Treba imati
na umu da velika mudrost leži i u tome da je post propisan samo
“odreðeni broj dana” u godini. Kada bismo postili tokom čitave godine,
rezultati ne bi bili tako dobri, možda bismo čak i oslabili. To je
slično sa većinom lijekova koje uzimamo duže vrijeme. Čim organizam
postane imun na odreðeni lijek, on više ne pomaže. Upravo zbog ovog
razloga, Poslanik a.s. svojim ashabima nije dozvoljavao da poste tokom
cijele godine.

Svi članovi Muslimanskoga Ummeta moraju postiti
u isto vrijeme. Tako se svakom postaču, kada zna da sva njegova braća i
sestre u svijetu takoðer poste, omogućuje da ovu dužnost lakše izvrši.
Ovaj osjećaj pripadnosti Ummetu i osjećaj zajedništva našoj duhovnoj
predanosti daje dodatnu slast i okus. Prvog dana ramazana mnogi naši
Bošnjaci iz dijaspore pozivaju svoje u Bosni da provjere jesu li i oni
zapostili i obratno.   

Još se jedna važna odlika ramazana mora
istaći. Ramazan je deveti mjesec lunarnoga, muslimanskog kalendara,
koji se računa prema mjesecu a ne prema suncu. To znači da svake godine
svoj post započinjemo 10 ili 11 dana ranije. Na taj način svaki dan u
godini biva počašćen postom. To nam istodobno omogućuje da ne moramo
postiti uvijek samo ljeti ili zimi, već tokom čitave godine.

Jedan od najvećih i najuticajnih umova današnjice Seyyed Hossein Nasr je u jednom svom eseju rekao slijedeće:

“Bez elementa samoprijegora i asketizma ni jedna religija, pa prema tome, ni kultura nisu mogući.”

Iz
ove misli proizlazi da koji god čovjek želi da zadrži dobru čulnu
percepciju, on se povremeno mora povlačiti iz punine života kako bi
svojim čulima omogućio potreban odmor. Jedna mudra izreka veli da
“prazan prostor u točku čini točak.” “Prazan prostor kjabe čini kjabu,”
vele alimi.  A prazan stomak otvara i oslobaða prostor duhovnom uzletu.
Još kada se ostvaruje islamskim postom i drugim preporučenim vrstama
ibadeta koje prakticiramo za vrijeme ramazana, onda je uspjeh
zagarantovan.

Postiti znači izabrati Božiju stranu i kazati
svojim čulima i materijalnim izazovima NE u ime višeg cilja – u ime
novog duhovnog raðanja, snažnoga duhovnog uzleta ka Svevišnjem. Eto,
zašto je naš dragi poslanik a.s. toliko volio post – ništa nije
njegovoj duši osiguravalo izvor energije i inspiracije tokom čitave
godine sve do slijedećeg ramazana, kao ramazanski post.

Hazreti
Lukman je ovako savjetovao svoga sina: “Kad Ti je stomak pun,
inteligencija Ti spava i zaboravlja na mudrost, a udovi Ti postaju
lijeni za ibadet.”

Hazreti Aiša, majka pravovjernih je
savjetovala: “Pokušajte otvoriti vrata duhovnoga svijeta (melekuut).”
Upitali su, kako? “Putem gladovanja i žednjenja.”

Da
zaključimo. Učinimo maksimum da ramazan što bolje iskoristimo kako
bismo na Ahiretu imali post i druge ibadete kao svjedoke u našu korist.
Nismo sigurni da će nam se dogodine pružiti prilika da dočekamo radosti
ramazana, jer smrt može doći iznenada. A vrijeme ramazansko je toliko
blagoslovljeno da je Poslanik a.s. govorio “da znate kakve se čari
kriju u ramazanu, poželjeli biste da traje čitavu godinu.”