Medicinski aspekti posta

Post je poznat i
u drugim religijama, ali se u nekim stvarima razlikuje od muslimanskog.
Meðutim, neki od njih su probali medicinski post koji podrazumijeva potpuno
ustezanje od hrane i vode tokom dana. Sprovedene su mnogobrojne studije o
koristima posta. Šelton u svojoj knjizi Le
Jeune navodi više koristi od (islamskog=medicinskog) posta:

–         Post odmara tijelo i otklanja neke tegobe;

–         Uklanja toksine nagomilane u tijelu i sprečava apsorpciju tvari nagomilanih
u crijevima;

–         Post
pospješuje razboritost uma, jer neumjerenost u ishrani dovodi do lijenosti,
uspavanosti i nepromišljanju;

–         Aktivira probavni sistem i pospješuje njegov rad;

–         Rastvara višak tvari nagomilanih u oboljelim tkivima;

–         Podmlaðuje i revitalizira razne ćelije i tkiva;

–         Post zaštićuje od gojaznosti,
i shodno tome, raznih bolesti koje su posljedica prekomjerne tjelesne težine.
Mnogo je lakše zaštiti se, nego liječiti od gojaznosti.

Medicinski je dokazano da post doprinosi
liječenju sljedećih bolesti: gojaznosti, dijabetesa, povećanja napetosti
arterija, upalama probavnog sistema, kožnim bolestima…

Post, takoðer,
sprečava stvaranje kamena u bubregu, zato što se u tom stanju povećava procent
sodijuma u krvi, što sprečava kristalizaciju soli kalcijuma.

 

Svakom razumnom
čovjeku jasno je da post predstavlja blagodat i bolesnima i zdravima. Lukman
je, izmeðu ostalih, svom sinu uputio i ovu mudrost: „Sine, kada je želudac pun,
misli su uspavane, mudrost ugašena, a udovi sputani od (činjenja) ibadeta.“

 

Post – propisan drugim narodima
i drugim bićima

Post je
upražnjavan od samog nastanka ljudskog roda. Uzvišeni kaže: „O, pravovjerni,
propisuje vam se post kao što je bio propisan onima prije vas.“ Zapisi u
faraonskim bogomoljama i na papirusu govore da su i stari Egipćani upražnjavali
post. Hipokrat (5. vijek prije nove ere) je prvi koji je napisao uputstvo za
obavljanje posta i ukazao na njegovu medicinsku važnost.

Štaviše, čovjek
nije jedino biće koje posti. Biolozi su ustanovili da sva živa bića prolaze
kroz period svojevoljnog posta, bez obzira na dostupnost hrane. Poznato je da
mnoge životinje imaju zimski san u kojem se potpuno ustežu od hrane i smanjuju
tjelesnu aktivnost na minimum.

Post je kod
insekata zastupljen dok su u fazi larvi. Iz te faze one izlaze mnogo vitalnije
i aktivnije. Većina insekata ubrzanije raste nakon tog perioda.

Naučnici na post
gledaju kao na prirodni fenomen bez kojeg nema zdravog i ispravnog života. Post
je Božija milost i mu’džiza, koja predstavlja lijek za mnoge savremene bolesti.

Koji su efekti posta?

Smanjenjem dotoka
hrane u crijeva umanjuje se pritisak stomaka na grudi, što olakšava i
uravnotežuje disanje. U tom stanju pluća se šire bez prepreka. Takoðer,
smanjuje se pritisak na srce zato što nema potrebe za pumpanjem veće količine
krvi u probavni sistem.

Naučne studije su
pokazale da jedan dan posta iz tijela otklanja ostatke deset dana! Subhanallah!
Naš Pejgamber, s.a.v.s., nam direktno ukazuje da "onaj ko posti ramazan i
iza njega šest dana mjeseca ševala bit će nagraðen kao da je postio cijelu
godinu." Nauka, dakle, dokazuje da onaj ko isposti
trideset šest dana u godini, uklanja iz svog tijela otrove koji se nagomilaju
tokom cijele godine!

Ustezanje od vode je za tijelo teže nego
ustezanje od hrane. Poznato je da čovjek može živjeti oko 40 dana samo od vode.
Kod takvog posta u tijelu dolazi do različitih procesa koji dovode do nervnih
poremećaja ishrane u srednjem mozgu, što utiče na endokrine žlijezde, ponašanje
i razdražljivost.

Ovdje se vidi važnost ograničavanja posta na
period od zore do zalaska sunca. Dreanik i njegovi asistenti su 1964. godine
ukazali na nekoliko negativnih posljedica od neprekidnog posta (više od 30-40
dana), što je potvrðeno i poslaničkom mu'džizom zabranjivanja neprekidnog
posta.

Islamski (medicinski) post je privukao pažnju
velikog broja medicinskih stručnjaka na Zapadu. Dr. Dewey je napisao knjigu
"Iscjeljujući post", a o postu su pisali i dr. Holbrook, Shelton, H.
Lutzner i dr.

Naučnici se slažu da zahvaljujući postu tijelo
usmjerava energiju s varenja hrane na druge, značajne aktivnosti: zacjeljivanje
rana, intelektualni rad i svladavanje bolesti. Čovjek u prvim danima posta može
osjećati glavobolju, slabost, nervozu i neraspoloženje, zato što se tijelo
oslobaða taloga iz tkiva, čijim topljenjem nastaju otrovi koji odlaze u krvi prije
nego što se izbace iz tijela. Na tom putu otrovi prolaze kroz organe poput
mozga, krvi i nerava, što dovodi do ovih kratkotrajnih pojava.

 

Primjeri Poslanikove, s.a.v.s., ishrane

Naučne studije ukazale su na koristi od
konzumiranja hrane koju je Poslanik, s.a.v.s., unosio i način na koji je
postio:

 

Poslaniku, s.a.v.s., post je bio duhovna
hrana, kao što je pjesnik rekao:

Duhovna
hrana je nevidljiva,

a
nije jelo niti piće.

 

Neće
ti nauditi nemaština

ako
si poznao Gospodara.

Čorba i hurme – najbolje ramazansko predjelo

 

Alejhisselam je podsticao na ustajanje na
sehur: "Ustajte na sehur, jer je u sehuru berićet." Jer, praskozorje
je berićetno vrijeme, jer se nalazi u zadnjoj trećini noći, kada je najbolje
tražiti oprost. Uzvišeni kaže: "…i u praskozorje oprost od grijeha
molili" (Ez-Zarijat, 18); "…i koji se budu u posljednjim časovima
noći za oprost molili" (Alu Imran, 17). Ustajanje na sehur pomaže u postu
i ibadetu. Na taj način se blagodat usmjerava Onome ko je daje.

Alejhisselam je, prema predanjima, iftario
odmah nakon zalaska sunca. Post je prekidao hurmom ili vodom, zato što praznom
stomaku najbolje prija slatko. Svježa ili sušena hurma najbolje zadovoljava
potrebe postača.

Poslanik, s.a.v.s., je iftario prije klanjanja
akšama.

Božiji Poslanik, s.a.v.s., je podsticao svoje
sljedbenike na konzumiranje slijedeće hrane:

–       Kravlje mlijeko;

–       Sirće
(ocat);

–       Crno
zrno (ćurekot)

–       Serīd
(popara). Resulullah, s.a.v.s., veli: “Prednost Aiše nad ostalim ženama je kao
prednost serīda nad ostalim jelima.” (Muslim) Serīd je tradicionalno arapsko
jelo koje se sastoji od naparenog iskomadanog hljeba, mesa, povrća;

–       Riba,
čije meso sadrži proteine, vitamine i masti koji su neophodni za tijelo i
organizam.