Šta bi bilo kada bi te Poslanik a.s., posjetio?

Nalazimo se u danima mjeseca rebiul-evvela. To je mjesec kada se
najviše govori o ličnosti našeg Poslanika s.a.v.s. Znamo da je naš
Poslanik a.s., već dugo vremena u blizini svog Gospodara, da nije bar
fizički sa nama.

Želio bih da se svi mi zapitamo šta bi bilo kada bi Allahov Poslanik
s.a.v.s., Allahov miljenik odlučio da nas posjeti, da doðe u naše kuće
i stanove. Pitam se da li bi nas Poslanik prepoznao? Pitam se kako bi
ga mi dočekali? Pitam se, da li bi se tom susretu radovali? Da li bi
nas bilo strah? Da li bi voljeli da Poslanik s.a.v.s., što duže ostane
sa nama ili bi jedva čekali da on ode???
Ljude bi kada je Poslanik s.a.v.s., u pitanju mogli podijeliti na tri grupe.
Prva grupa ljudi je ona koja bi s nestrpljenjem iščekivala njegov
dolazak. Koja bi se njegovoj posjeti radovala isto onako kao što su se
Ensarije radovale dolasku Allahova Poslanika u Medinu, pa su izlazili
ispred Medine, penjali se na Senijjetil-veda’ ne bi li Poslanika što
prije ugledali. Kada su ga vidjeli, kakva li je samo radost zavladala
Medinom. Bila je to radost od koje ljudska srca nisu mogla da miruju,
nisu mogla da šute. Medinom se zaorila poznata ilahija koju i mi često
učimo. Sa svih strana se čulo: Taleal bedru alejna min senijjetil
veda’…Puni mjesec nas obasjao od Senijjetil-veda’… Kakva li je bila
samo radost Medinelija. Svaki od njih se potajno nadao da će Poslanik
s.a.v.s., baš njemu doći, da će odsjesti u njegovoj kući, da će on moći
da ga ugosti i da služi. Pogledajmo samo kako su se Ensarije borile i
potajno radovale da Poslanik s.a.v.s., bude njihov gost. Danas ćemo ovu
gostoprimljivost veoma teško naći. Šta nam je? Jesmo li postali i mi
pravi zapadnjaci?
Jedan od Ensarija zvani Ebu Ejjub El-Ensarijj je tog dana bio
najradosniji čovjek na zemaljskoj kugli. Deva Allahova Poslanika
s.a.v.s., se zaustavila upravo ispred njegove kuće. Ebu Ejjub je bio
radostan, a ostali su bili tužni. Bilo im je žao što Poslanik s.a.v.s.,
nije kod njih svratio. Zamislimo šta bi bilo kada bi se kod nas ovako
odlučivalo? Pa da gost ide od stana do stana, od kuće do kuće i gdje mu
auto stane, taj ga mora primiti.
Ebu Ejjub je pritrčao devi Allahova Poslanika i uzeo ono malo njegovih
ličnih stvari kao da nosi najveće blago ovoga svijeta. Nije to mala
stvar. To je ogromna počast za Ebu Ejjuba. Poslanik s.a.v.s., će biti
njegov gost.
Kako li ga je samo Ebu Ejjub ugostio. Iznio je pred Resulullaha sve što
je imao, ali ga je počeo mučiti jedan problem. Htio je pod svaku cijenu
da Poslanik s.a.v.s., spava na gornjem spratu, a on i žena na donjem.
Poslanik je rekao da on želi biti na donjem spratu. Te mu Ebu Ejjub
obrazloži  i reče: „O Božiji Poslaniče, ne mogu sebi dozvoliti da ispod
mene spava Allahov Poslanik s.a.v.s., i da na njega pada prašina dok se
ja okrećem u postelji. Subhanallah!!! Čak ni prašinom nije htio da
ezijeti Allahova Poslanika s.a.v.s. Da li smo i mi takvi? Da li gledamo
da ugostimo musafira što je moguće bolje? Da li pazimo šta govorimo i
kako se izražavamo?
Ako bi ovako na ovaj način dočekali Poslanika kao što ga je Ebu Ejjub
dočekao, onda si ti od onih koji ga iskreno vole, a čovjek će na
budućem svijetu biti sa onim koga je volio na ovom.
Druga grupa ljudi je ona koja uopšte ne mari za Poslanikov dolazak.
Uopšte ne postavljaju sebi takva pitanja. Ne raduju se njegovom dolasku
i ne bi željeli da ih Poslanik s.a.v.s., posjeti. Zašto? Zbog čega?
Razlog je sasvim jednostavan. Prije nego bi Poslanik s.a.v.s., došao
morao bi temeljito očistiti svoju kuću. Isprazniti regale i podrume od
alkohola i pivskih gajbi. Morao bi pobaciti u smeće kojekakve revije i
časopise. Morao bi uništiti video kasete nemoralnog sadržaja. Morao bi
ukloniti iz kuće razne postere, slike i kipove. Hazreti Aiša r.a., je
okačila na prozor zavjese sa likovima živih bića, kada je to Poslanik
vidio rekao joj je da to skine, te reče: “Tako mi Allaha, meleki ne
ulaze u onu kuću u kojoj se nalaze slike, kipovi ili pas”. A zamislimo
one koji su i cuku učinili dijelom svoje porodice. Zamislimo šta bi
Poslanik na to rekao onima koji su dozvolili da im pas mirno šeta po
kući. Zatim, zar bi se smio u Poslanikovom društvu ponašati kao što je
i prije. Ne bi se smio ružno izražavati. Ne bi smio psovati. Zar bi
žena smjela izaći pred Poslanika bez marame bez hidžaba? Za ovakve
Poslanikov dolazak bi bio čista blamaža. To bi bio teret koji ne bi
mogao da podnese. Ako pripadaš ovoj grupi onda si ti od onih koji
odbijaju da uðu u Džennet.
Ima i onih koji govore da bi voljeli da Poslanik s.a.v.s., doðe i u
njihov dom ali su neiskreni u svojoj ljubavi. Takvi bi sve ovo pomenuto
uklonili, dodvoravali se Poslaniku, sa njim najljepše razgovarali, ali
čim bi Poslanik s.a.v.s., otišao nastavili bi da žive po starom.
Primjer ovih ljudi Allah spominje u Kur’anu te kaže:
“A kada ti munafici doðu govore mi svjedočimo da si ti doista Allahov
Poslanik, Allah najbolje zna da si ti uistinu Njegov Poslanik, Allah
svjedoči da su munafici pravi lažljivci.” (El-Munafikun, 1)
Mi možda ne možemo ni da shvatimo šta znači imati Poslanika pored sebe,
jer nismo sa njim živjeli, ali su nam zato oni koji su živjeli sa
Poslanikom to najbolje pokazali. Poslanik je bio uzor koji se slijedi,
u svemu što čini i radi. Jedne prilike je Poslanik s.a.v.s., dok je
klanjao izuo svoju nanulu, te su svi ostali ashabi to isto uradili
misleći da se tako mora učiniti. Poslije namaza Poslanik s.a.v.s., im
je objasnio da mu je došao melek Džibril i obavijestio ga da je njegova
nanula nečista. Vallahi, mene bi bilo strah da bilo sta učinim u
prisustvu Poslanika. Bojao bih se za svoje postupke, za svoje riječi,
za svoje misli. Zašto??? Zato što je Poslanik s.a.v.s., taj koji uvodi
u Džennet, a izvodi iz Džehennema. Zamisli da uvrijediš Poslanika
s.a.v.s. Zamisli da se Poslanik s.a.v.s., na tebe naljuti.
Ja Rabb, kako ne osjećamo da se Poslanik doista na neke razljutio, jer
ga nisu kako treba prihvatili u svojoj kući. U tim kućama se ne čuju
Allahove riječi, niti riječi Poslanika. Ne čuje se: Kalellahu ve kale
resulullah-rekao je Allah i rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s. Ali se
zato čuje: Rekao je Huso i Haso, rekla je Fata i Zlata. U tim kućama
ima mjesta za sve drugo ali nema mjesta za Poslanika. Poslanika
s.a.v.s., ne možemo ugostiti kao živu ličnost, ali ga možemo svaki dan
u svojoj kući imati. Oni koji žive i rade onako kako je Poslanik živio
i radio oni su ugostili Poslanika na najljepši mogući način, a oni koji
ga ne slijede oni odbijaju da im Poslanik s.a.v.s., bude gost.
Ja Rabb, Ti nas učini od onih koji slijede Poslanika, koji rade ono sto
je najljepše i koji se vesele susretu sa njim u džennetskim basčama.
Amin.
Bilal ef. Hodžić

www.preporod.com