HomeAktuelnostiTrijumf slobode 19. Jula 2008. Aktuelnosti 290 Sloboda je svojstvo svakog čovjeka od roðenja i za nju se ne treba boriti i truditi kako bi se stekla, ali se ponekad mora braniti i štiti Sloboda je univerzalna vrijednost koja je po prirodi čovjeka pozitivna, prihvatljiva i njoj teži ljudsko biće. Sloboda je svojstvo svakog čovjeka od roðenja i za nju se ne treba boriti i truditi kako bi se stekla, ali se ponekad mora braniti i štiti. Sloboda je neotuðivo pravo svakog čovjeka u društvu. Svako njeno ograničavanje, uzurpacija i ograničavanje izaziva nesagledive posljedice. Čovječanstvo je oprobalo robovlasničko društvo i danas se osjećaju posljedice surovosti, bijesa i antagonizma koje je ono proizvelo meðu ljudima različitih etničkih, nacionalnih i rasnih pripadnosti. Islam se na prefinjen način suprotstavio toj, u osnovi, ružnoj pojavi. Skoro da nije bilo prijestupa, a da islam za njegov otkup ne zahtijeva oslobaðanje robova. Dakle, muslimani su posebno osjetljivi na ovakav vid kršenja ljudskih prava i sloboda. Većina crnačkih robova deportovanih u Ameriku i druga područja bili su muslimani. Surovost robovlasnika prelazila je sve granice tako da je hladan osjećaj i na svaku pomisao na ropstvo i dan-danas vrlo neugodan za muslimane. Ono što je indikativno i što nas jako boli kada se spominje sloboda, jeste to što se ona često krši, narušava i skrnavi, upravo od onih koji o njoj najviše pričaju. Savremeni čovjek je danas uvidio koliko je opasno ugrožavati drugima slobodu, pa se zato iznalaze načini, metode i modeli kako da se ona očuva. Sloboda se danas u ureðenom društvu naziva i demokratija. Sve države svijeta nastoje da se okite takozvanom demokracijom kao skladnim ureðenjem u kome se na solidan način manifestuje sloboda. Ono što iznenaðuje jeste da se pod plaštom demokratije krše često i najosnovnije slobode i prava. Muslimane u Srbiji i drugim zemljama Balkana zadesio je, da ne kažemo, iznenadio izliv netrpeljivosti, neprijateljstva i tendencioznosti od strane drugih. Naravno, namjerno ne kažemo naroda zato što su narodi i obični ljudi meðu njima imali mnogo više razumijevanja, tolerancije i pažnje prema muslimanima od njihove političke, pa i vjerske elite. Uvijek kada su se stvari svodile na obične ljude oni su se sporazumijevali, dogovarali i uvažavali. Nikada nije nastajalo sukoba, netrpeljivosti i konflikata kod običnih ljudi, seljaka, radnika i drugih. Skoro uvijek je takozvana elita, radi nekih „viših“, samo njima znanih, ciljeva proizvodila sukobe koji su na najsuroviji način ugrožavali kako slobodu tako i pravo na život, imetak, čast i dostojanstvo. Muslimani su na Balkanu kroz svoju istoriju pokazali da su izuzetno komunikativni, kompatibilni i tolerantni. Ova svojstva su nekad prelazila i granice naivnosti, nedosljednosti vjeri i naciji, ali prosto – oni su takvi. To se posebno manifestovalo kod bosansko-hercegovačkih muslimana koji su mimo svoje vjere i običaja tu svoju privrženost drugima izražavali i kroz mješovite brakove i druge vidove povezivanja, pa i asimilacije. Vrijeme je odmicalo i elita, instituti, akademije nauka i razne službe uvijek su kovale nekakve crne planove, platforme i deklaracije. Muslimanima se nije pisalo dobro. Dvadeseti vijek je zabilježio mnoge vidove ugrožavanja slobode muslimanima. Često su bili predmet progona, genocida i izolacije. Ovakav tretman je doprinio da ih u egzilu ima mnogo više nego u matici. Njihove slobode se iz godine u godinu krše i ograničavaju. Kako se čovječanstvo „razvija“ i „civilizira“, njihovo stanje nazaduje i biva sve teže. Skoro da ne proðe trideset godina a da se na njih ne sruči po neki progon, genocid ili rat. Mnogo je gradova u kojima nema više džamija, minara i ezana, ali, tu i tamo, ipak ih bude. U Sandžaku se o slobodi moglo samo sanjati. Komunizam je uzeo diobu slobode u svoje ruke, pa je po njihovom aršinu sloboda značila i zabranu vjere u ime bratstva i jedinstva. Sandžaklije su, kao i svi Bošnjaci, iskreno i potpuno, pa nekad i naivno, prihvatili i vjerovali u te ideje. Vjera je zapostavljena, potlačena, a sa njom i sloboda. Podobni su i poželjni bili oni koji su prema vjeri najsurovije postupali. Permanentno kršenje prava i gušenje sloboda proizvelo je generacije bez životnog cilja, materijalizovane mašte. Iako je komunizam prema svim vjerama bio nemilosrdan, islam je i taj danak najviše platio. Meðutim, kraj komunizma za muslimane je značio početak novih progona, ubijanja i genocida, pa bi neko pomislio. „Eh, divno li je vrijeme komunizma bilo.“ Sloboda i život su i ovoga puta bili ugroženi. U tom periodu desila se i Srebrenica, Višegrad, Sarajevo, Štrpci i mnoga znana i neznana stratišta muslimana u ime demokratije. Zanimljivo je da je u svim teškim trenucima na posebnom udaru bila Islamska zajednica. Muslimani su, kada im je najteže bivalo, u njoj tražili utočište i spas. Islamska zajednica je zadnje našta se smjelo napasti i udariti. To je bila granica čiji prelazak muslimani nisu nijemo posmatrali. I zato su nad Islamskom zajednicom primjenjivane najperfidnije metode napada. Islamsku zajednicu su nagrizale mnoge instalirane afere, potkupljivi pojedinci, doušnici raznih službi. Ona je uvijek bila na meti. Od devedesetih godina Islamska zajednica u Sandžaku kreće drugim putem, zauzima drugi stav i počinje se boriti za svoju slobodu. Naravno, tada i nije izgledala opasnom za one koji inače ništa ne prepuštaju slučaju, ali vremenom je narasla i ojačala. Islamska zajednica vraća svoj ugled i zauzima svoje mjesto kod muslimana. Nije više samo pokopno društvo sa nekoliko neukih imama. Sada je Islamska zajednica sistem koji znači islam, a islam je i obrazovanje, rad, organizovanje i mnogo štošta drugo. Pošto je ojačala Islamska zajednica, iako demokratska, po volji vjernika, kao faktor stabilnosti, ona ipak smeta. Iako smeta, na nju nije lako udariti, jer posljedice bi bile fatalne. Objedinjenjem, Islamska zajednica je ipak postala za zle duše i mračne krugove opasnost. To da muslimani imaju svog vjerskog voðu, da budu u jednom safu, da komuniciraju i druže se, a različitih su nacija, to je već previše – razmišljali su oni. Sloboda je i ovog puta bila na ispitu. Neki kažu da čovjek slobodu, pa i sve ostalo, može imati samo ako je svjestan nje i ako je spreman da se za nju bori i brani je. Pokušali su zaustaviti razvoj Islamske zajednice sa grupicom imama, ranijih doušnika, političarima i svojim službama. Sloboda vjere i autonomnost Zajednice je u velikoj mjeri narušena. Meðutim, muslimani su i ovoga puta pokazali da imaju sinove koji su svjesni, narod koji je spreman da očuva vjeru, čast i dostojanstvo. Punih devet mjeseci muslimani u Srbiji su podvrgnuti medijskoj, policijskoj i svakoj drugoj manipulaciji i torturi, ali nisu se odrekli prava na slobodu, prije svega na slobodu mišljenja, vjere i izbora. Ovaj narod je pokazao da zaslužuje kontinuitet i opstanak. Sloboda je kod njih doživjela trijumf, jer sami o sebi odlučuju.
