Govor Reisu-l-uleme povodom lejletu-l-kadra

Draga braćo i sestre,

Koliko puta smo poželjeli da nam se otvori nebo, da nam se
otkrije tajna života i smrti, da nam se kaže odakle smo, ko smo, zašto smo i
dokad smo ovdje na Zemlji. Šta treba da činimo da budemo po mjeri naše duše i
tijela i šta treba da ne činimo da budemo po planu našeg Stvoritelja.

Nije da svako nema svoj odgovor i nije da nismo čuli od
lahko maštovitih pjesnika i teško umnih filozofa odgovore na rečena pitanja.
No, ni naši vlastiti ni odgovori pjesnika i filozofa ne zadovoljavaju nas, jer
što ih više mislimo sve su nam manje uvjerljivi i što ih više govorimo sve su
nam manje jasni.

Naša čežnja da čujemo govor u kojem nema sumnje i da saznamo
odgovor u kojem nema dileme je dokaz da govor postoji i da ima odgovor. Je li
voda dokaz da smo žedni, ili je naša žeð dokaz da postoji voda. I jedno i
drugu. Voda postoji da ugasi našu žeð, a naša žed dokazuje da nužno postoji voda.
Na isti način, naša radoznalost dokazuje da nužno postoji istina; naša želja da
čujemo dokazuje da nužno postoji jasan govor; naša zapitanost dokazuje da nužno
postoji odgovor.

Muhammed (a.s.) je vjerovao da će se nebo otvoriti, i da će
iz njega govor poteći, i da će se u njemu istina otkriti – ona Ademova, i
Nuhova, i Ibrahimova, i Muasaova i Isaova. On je znao da je Ademovo pokajanje
donijelo Allahov oprost i milost; osjećao je da je Nuhova vidovidost pokazala
put spasa; shvatao je da su odgovori jasni nakon Ibrahimovih pitanja; vidio je
da je Musaova skrušenost pred Bogom nadjačala Faraonovu oholost nad narodom; i
bio je uvjeren da je Isa sin Merjemin, samo Allahov poslanik, i Riječ Njegova i
Duh od Njega.

Našao je mjesto, pećinu Hira, gdje je čekao trenutak kada će
se nebo otvoriti i pogledao znak koji će označiti početak, odnosno nastavak,
jasnog govora u kojem je cijela istina o svemu što jest i što nije i o svemu
što je bilo o što će biti. Čekao je milost Allahovu u pokajanju Ademovu; tražio
je spas u vidovistosti Nuhovoj; razumio je odgovore na pitanja Ibrahimova;
nadao se pobjedi u skrušenosti Muasaovoj; i vjerovao u Duh Isaov kao Riječ
Allahovu.

I dočekao je Muhammed (a.s.) trenutak i vidio je znak.
Trenutak je nazvan Lejletu-l-kadr, a znak Džibrili Emin. Dakle, mjesto pećina
Hira, vrijeme Lejletu-l-kadra i znak Džibrili Emina ujedinili su nebo i Zemlju,
spasili čovjeka od zaborava i samoće, i označili mu pravac od prolaznosti do
vječnosti.

Muhammed (a.s.) je bio na mjestu, on je doživio trenutak ili
vrijeme, i on je vidio znak. Stoga nam savjetuje da u noći, Lejletu-l-kadra, ne
spavamo, već da i mi poput njega iskoristimo priliku i da tražimo Allahov
oprost i milost, da prepoznamo put spasa i da vidimo znak Allahova govora koji
nam se pokazuje u Kuran-i Azim-u Šanu. Jer Allahov govor je

rijeka, sa izvora Njegova rahmeta, što daje
našem govoru lijeka, da bude istina od početka do kraj. Jer, – Da su sva stabla
na Zemlji pisaljke i da je tinta more sa još sedam mora, ne bi se iscpile
Allahove riječi; Allah je uistinu silan i mudar (Kur’an, 29:27).

Lejletu-l-kadr je noć mjerenja, planiranja, odreðivanja i
dogaðanja. Rečeno je da je ta noć bolja od hiljadu mjeseci i da u njoj meleki i
Džibrili Emin, s Allahovom dozvolom, silaze na Zemlju radi svake stvari. U ovoj
noći se očituje posebna moć sigurnosti sve dok zora ne svane. Zato većeras
treba biti buden sve do zore, jer Allah (dž.š.) u ovoj noći oprašta grijehe i
snaži pouzdanje u život i mir meðu ljudima.

Večeras treba čitati i učiti u ime Gospodara koji je stvorio
čovjeka od ugruška. Treba čitati i učiti jer je Stvoritelj plemenit koji je
čovjeka naučio onome što nije znao. Treba čitati i učiti iz Knjige u kojoj nema
sumnje i kojoj imaju odgovori u kojima nema dileme. Ta knjiga je Kur'an, jedina
Božija knjiga koja je dostupna svim ljudima, koja se otvoreno objašnjava, iz
koje se ništa ne skriva, ništa ne mijenja, ništa ne uklanja, i ništa ne
izostavlja.

Kur'an je najljepša Knjiga u kojoj je sadržana vjećna Allahova
riječ, ona ista koja je sadržana u Zeburu, Tevratu, i Indžilu.

Ništa, ni vrijeme, ni ljudi, ni šejtan nisu mogli zatrti
Allahovu riječ. Mogli su ubijati poslanike i njihovo potomstvo, mogli su
ubijati khalife i sultane i njihovo potomstvo, mogli su ukidati khilafete i
mešikhate, kadiluke i muftiluke, ali nisu mogli i neće moći ukinuti Allahovu
istinu objavljenu u mubarek noć Lejletu-l-kadra.

Nisu mogli i neće moći ukinuti instituciju Kur'ana koju je
uspostavio Stvoritelj nebesa i Zemlje, i koju održavaju Njegovi meleki, i oko
koje se okupljaju ljudi koji vole Allaha i Njegova Poslanika, koji na dobro
upućuju a od zla odvraćaju, koji zlo ne misle, koji vjeruju i dobra djele čine.

Ako smo spremni da zavjet položimo da u šejtana ne
vjerujemo, a da u Allaha vjeruje, onda se držimo za najčvršću vezu koja se neće
prekinuti. – A Allah sve čuje i zna.

U ovoj noći mjerenja, planiranja, odreðivanja i dogaðanja,
pozivam muslimane, ma gdje bili, da ujedine svoja srca u vjeri u Jednoga i
Jedinog Boga. Meleki večeras silaze. Oni dolaze tamo gdje imaju kome doći. Zato
otvorimo naša srca i naše duše i ujedinimo se većeras s melekima u dovi
Svemogućem da primi pokajanja naša zbog naših malih i velikih grijeha.

Večeras treba da Allahu zavjet dadnemo da nećemo umrijeti
drugačije nego kao muslimani, da ćemo čuvati vjeru u našoj porodici, jedinstvo
u našem narodu, mir u našoj domovini i bratstvo u našem ummetu. Da ćemo se
meðusobno pomagati u dobru. Da ćemo jačati meðusobno povjerenje, a otklanjati
sumnje.

Da ćemo pomagati onima kojima je potrebna naša pomoć:
jetimima, muhadžirima, bolesnima, nemoćnima i starijima.

Posebno pozivam omladinu da večeras svojom dovom Allahu mole
za naš spas i sreću, jer njihova dova Allahu je najdraža.

Mi učimo dovu Allahu da vjera naše djece bude čvršća i
snažnija od naše vjere, da njihova budućost bude bolja od naše prošlosti, i da
svim dobrim ljudima Allah omili istinu, pravdu i mir.