HomeAktuelnostiBajramske poruke 30. Septembra 2008. Aktuelnosti 2680 Povodom nastupajućih dana Bajrama, čestitke su uputili visokui vjerksi zvaničnici. pogledajte šta u svojim porukama poručuju. reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić -Draga braćo i sestre, Sutra je prvi ševval 1429. godine, odnosno prvi dan Ramazanskog bajrama na dan 30. septembra, 2008. godine po Miladu. Iza nas je mjesec ramazan u kojem smo postili sa željom da se učimo samodisciplini tijela i duše u pokornosti Allahu Uzvišenom. Ibadet posta uči čovjeka da on nije sam na svijetu, već da postoje ljudi i stvari oko njega koje treba da upozna. Post je uzvišeno stanje duše koja se odmara dok posmatra, koja se hrani dok razmišlja, koja se liječi dok razgovara. Ramazan nam je donio mnoštvo darova, koji nas obavezuju da i mi darujemo: naš život Stvoritelju, našu zahvalnost i poslušnost roditeljima, našu vjernost prijateljima, naš lijep primjer djeci, našu ljubav i vjernost bračnim drugovima, naš oprost protivnicima, našu pomoć slabim i nemoćnim, te naše ispunjenje emaneta. Bajram je dan radosni onima koji su se u ime Allaha mjesec dana odricali jela i pića, pa im je danas duša široka, i ruka darežljiva, i srce puno suosjećanja prema roditeljima, siročadima, siromasima, komšijama, bližim i daljnim roðacima, te svim ljudima dobre volje. Svima vam od srca želim sretan Bajram, moleći dragog Allaha (dž.š.) za vaše zdravlje i uspjeh u životu i radu. Posebno želim Bajram čestitati prognanim, bolesnim i nemoćnim sa dovom Stvoritelju Uzvišenom da im bude na pomoći! Sa osobitim željama Bajram čestitam našoj braći u Hrvatskoj, Sloveniji, Sandžaku, Kosovu, Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji, te bošnjačkoj dijaspori i svim muslimanima i muslimankama u svijetu. Bajram šerif mubarek olsun! muftija Nedžad Grabus Poštovana braćo i sestre! Danas je 1. ševval 1429. godine, po Hidžri, odnosno 30. septembar 2008. godine. Danas je prvi dan ramazanskog Bajrama. Ramazanski bajram je muslimanski mubarek, blagdan koji traje tri dana, a označava kraj mjeseca rahmeta (Božije milosti), magfireta (oprosta) i selameta (spasenja i mira). Ramazan je mjesec posta i časne Knjige Kur'ani-kerima. Muhammed, a.s., je rekao da su ramazanski i hadžijski bajrami muslimanski mubarek dani. To su dani koji unose u naše živote radost, toplinu, meðusobno poštovanje i razumijevanje. Bajrami su prilika da se prisjetimo nekih važnih i vječnih poruka koje nam je uputio Uzvišeni Stvoritelj i Njegov miljenik Muhammed, a.s. Uz ramazan smo se duhovno osnažili, meðusobno upoznavali i razgovarali, poticali jedni druge na činjenje dobra i bili svjesniji posljedica koje na čovjeka i širu društvenu zajednicu ostavljaju mahane kao što su: oholost, zavist, škrtost i samozaljubljenost. Uz ramazan smo uvijek svjesniji moralnih vrlina kao što su: čestitost, dobročinstvo, darežljivost, mudrost itd. Naša vjera dini-islam uči nas da su svi ljudi Božija Stvorenja. Uzvišeni Allah je stvorio nebesa i Zemlju. Stvorio je čovjeka kao svoga namjesnika na Zemlji. Na Zemlji se smjenjuju ljudi, vlasti, sistemi a religijske vrijednosti traju i oblikuju naš pogled na svijet i vjeru u Ahiret. Mi živimo u demokratskom društvu u kojem postoji sloboda izbora vjerovanja ili nevjerovanja. Mi smo izabrali vjerovanje. Niko nas nije prisilio da vjerujemo, jer vjera kao takva ne trpi silu. (La ikrahe fiddin.) No, ljudi često svojim interpretacijama dovode do toga da tjeraju značajan broj onih koji kucaju na vrata vjere. U ovoj bajramskoj hutbi želim s vama podijeliti značenje 199. ajeta iz sure El-Araf , Bedemi, u kojem se nalaze tri snažne poruke. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: „Ti praštaj!, i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!" (El-‘Araf, 199) Ti praštaj! Mi vjerujemo u Jednog Boga, Stvoritelja Nebasa i Zemlje, Koji je bespočetan i Koji je vječan. Njemu se molimo i od Njega pomoć tražimo. Uzvišeni Stvoritelj nas hrabri da mu upućujemo dove i svoje molbe. „A kad Te robovi Moji za Mene pitaju, Ja sam, doista, blizu! Odazivam se molbi molitelja kada Mene moli! Pa nek’ se i oni odazovu Meni, i nek’ vjeruju u Mene da bi upućeni bili." (Bekara, 186) U svojim dovama molimo Uzvišenog Allaha da oprosti nama, našim roditeljima, djeci, prijateljima i svim mu'minima. Uzvišeni prašta grijehe. Meðutim, opće je pravilo da mi izmeðu sebe moramo pronaći modus vivendi kako bi ljudsko društvo i zajednica funkcionirala. Neki ljudi vas ne pozdravljaju ili ne razgovaraju s drugima zato što su introvertni (zatvoreni u sebe), drugi ne mogu savladati svoju oholost, kibur, treći smatraju da je to nevažno, nisu odgojeni ili obrazovani. Ibn Kesir u svom tefsiru bilježi da je Poslanik, a.s., upitao Džibrili Emina za značenje ovog ajeta, a Džibrili Emin je odgovorio: „Allah Ti nareðuje da oprostiš onom ko ti nepravdu nanese, da daš onom ko tebi ne da i da odeš onom ko tebi ne dolazi." Poslanik je upozoravao da su tri dana period nakon kojeg se mora pokušati pronaći način za ponovnu uspostavu kontakta s bratom u vjeri. Zato je snažna poruka u ovom ajetu: Praštaj! To vrijedi, ostalo je samo ljudska slabost. Velikih ljudi se sjećamo, a male nastojimo što prije zaboraviti. Zato brate budi velik, halali svome bratu, prijatelju, smogni snage zatražiti halala. Bajram je odlična prilika za to. Nareðuj dobro: (Ve'mur bil urfi) Vjernici bi trebali ustrajati u činjenju dobra usprkos tome što postoji značajan broj ljudi s kojima razgovaramo ili se družimo koji ne vode računa niti o halalu niti o haramu. U suvremenom svijetu u kojem živimo postoji niz pitanja koja su općeg značaja za sve ljude. Problemi nepovjerenja, različitih ekstremizama, terorizam, nepoštivanje roditelja, potpuna relativizacija tradicionalnih vrijednosti na kojima se društvo temeljilo, relativiziranje braka, zaostalost u ekonomskom i kulturnom smislu u mnogim zemljama u svijetu itd., jesu pitanja koja zanimaju veliku većinu ljudi u suvremenom svijetu. Koncentarcija imetka i gomilanje zaliha hrane samo kod bogatih dovodi do siromaštva i gladi kod značajnog broja ljudi u nerazvijenim zemljama. Naša je obaveza kao sljedbenika Muhammeda, a.s., poticati dobro, afirmirati i artikulirati dobre ideje, a nastojati se suprotstaviti svakoj nepravdi koja ugnjetava ili nanosi štetu čovjeku i široj društvenoj zajednici. To je potrebno raditi mudro i lijepim savjetom. Dakle, dobro koje učinimo ostaje iza nas kao svjedok da smo i mi bili na dunjaluku. Zato poslušajmo Uzvišenog Boga: Nareðuj dobro! Budimo dio ummeta, zajednica koja afirmira dobro i bori se protiv nepravde! Kloni se džahila – neznalica! Uzvišeni Allah nas obavještava da je čovjek stvoren u najljepšem skladu, a može biti vraćen i na najnižu razinu. „Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem, zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti." (Et-Tin, 4-5) Zabilježeno je da je Isa, a.s., imao više mudžiza, nadnaravnih moći ili osobina. Bilježi se da je uz Božiju pomoć liječio slijepe, osobe koji su bolovale od zaraznih bolesti, čak mu je Uzvišeni pomogao da oživi mejjita, mrtvog insana, ali maloumnom i osobi koja je neznalica nije mogao pomoći. U Kur'anu se nalazi snažna kritika ljudi koji i pored svoga vida ne vide, pored svoga sluha ne čuju itd. Oni su usporeðeni s animalnim svijetom. Zato je i ova poruka snažna u ovom ajetu, kada vidite da čovjeku ne možete objasniti najjednostavnije stvari klonite ga se: Okreni se od džahila, neznalaice. Uzvišeni kaže: „Allaha se najviše boje učeni" i postavlja nam pitanje: „Jesu li jednaki oni koji znaju i oni koji ne znaju?" Kloni se neznalica i ne upuštaj se u raspravu sa njima! Potpuno je jasno da je naše djelovanje i vaše sudjelovanje u ibadetima, kao i ukupnom životu i radu Islamske zajednice u Sloveniji slobodno i dobrovoljno. Snagom našega uvjerenja u načela islama: vjere u Jednog Boga, meleke, objavljene knjige, Božije Poslanike, Dan Suda i Božije odreðenje, svi zajedno nastojimo učiniti što više dobrih djela za Islamsku zajednicu i društvo u cjelini u kojem živimo. Tako se potvrðujemo kao vjernici i članovi džemata kojem pripadamo. Musliman ima obaveze koje su individulane, porodične, džematske i društvene. Kada su sve komponente upotpunjene, možemo govoriti o odgovornoj osobi koja razumije ljudsko poslanje, čovjeka kao halife na Zemlji. Naše poslanje je da gradimo dobre meðuljudske odnose i razvijamo kulturu poštovanja i tolerancije meðu ljudima. Islamska zajednica je zajednica vjernika koji svjedoče vjeru u Uzvišenog Allaha i vjeru u Poslanika Muhammeda, a.s. Više puta smo vas do sada obavještavali da je Općina Ljubljana, 18. jula 2008. godine, objavila prodaju 11.364 kvadratnih metara zemlje na kojoj će se graditi Islamski vjerski i kulturni centar. Od 31. jula teče rok za kupovinu zemljišta. IZ-a je uplatila 10% sredstava što znači 456.832,80 eura. U meðuvremenu su pojedinci i firme donirale odreðena sredstva. Potrebno je još oko 3.600.000,00 eura za kupovinu zemljišta. Potpuno je jasno da je projekat Islamskog kulturnog centra, zbog problema u njegovoj realizaciji, za 40 godina poskupio više stotina puta. Mi nastojimo iskoristiti sve svoje potencijale kako bi kupili barem veći dio zemljišta iz svojih resursa. Tako ćemo Islamski kulturni centar u Ljubljani doživljavati kao svoj. Sada je prilika da svako u skladu sa svojim mogućnostima da svoj doprinos za izgradnju džamije u Ljubljani. I na prošlom Bajramu smo potencirali sljedeću rečenicu: Ne pitaj kad će biti džamija, već pitaj šta mogu učiniti da džamija bude u Ljubljani. Poslušajmo poruku Našega Stvoritelja i nadajmo se da nam umnoži naša dobra djela za donacije za džamiju: „Primjer onih koji dijele imetke svoje na putu Allahovu je kao primjer zrna iz kojeg iznikne sedam klasova, i u svakom klasu stotinu zrna! A Allah onome kome On hoće dodaje i više! Allah sve obuhvata i On zna sve. (Bekara, 261) Dakle, za dobro koje učinimo možemo očekivati višestruku nagradu. Ovo je prilika da ujedinimo svoje safove i odgovorimo izazovima pred kojima se nalazimo u kupovini zemljišta za džamiju u Ljubljani. Molim Uzvišenog Allaha da u kabul i sevap upiše svima koji su na bilo koji način pomogli izgradnju džamije u Ljubljani. Potrebno je ponovo naglasiti da osoba koja nema sredstava naravno nije ni obavezna dati, ali i potcrtati da onaj ko misli dati donaciju za džamiju i prigovarati za to bolje mu je neka ne daje, jer Uzvišeni kaže: „A lijepe riječi i praštanja bolji su od milostinje koju uvreda prati!" (El-Bekara, 263) Bajram je praznik mira i prijateljstva. Savjetujemo vam da bajramsku radost podijelite sa svojom porodicom, prijateljima i susjedima. Nek Bajram bude dan mira i prijateljstva. Molim Uzvišenog Allaha da podari zdravlje svima koji su bolesni. Molim Uzvišenog da naše najdraže koji su preselili na Bolji svijet nagradi svojom milošću, a nama živima da snage i mudrosti da budemo na ispravnom Putu. Svim muslimanima u Sloveniji i svijetu: Eid Mubarek. Bajram šerif mubarek olsun! Me fat Bajrami! Vesel in srečen Bajram! Ljubljana, 1.ševval 1429/30.09.2008. Nedžad Grabus, muftija muftija Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj Mustafa Klanco Draga braćo, Nakon što smo, izvršavajući jednu od svojih pet temeljnih islamskih dužnosti, ispostili mjesec Ramazan, i nakon što smo u Ramazanu i ove godine kao i mnogih predhodnih osjetili ljubav porodičnog života, blagodati iftara, snagu i milost džemata, ljepotu Kur'ana u ramazanskim mukabelama, nakon što smo se okupljali svaku večer na teravijama, nakon što smo osvjetljavali naše duše, domove i živote svjetlošću Kur'ana, nakon što smo naš post krunisali darovanjem sadakatul-fitra i izvršavanjem još jedne od pet temeljnih dužnosti, dužnosti davanja zekata i nakon što smo se u ramazanu klonuli mnogih grijeha i slabosti – mi muslimani u danima ramaznaksog bajrama i danima koji su pred nama imamo razloga da se radujemo i da se nadamo. Da se radujemo, jer uspjeli smo! Postigli smo veliki uspjeh: postigli smo veliku ramazansku pobjedu, uzdigli smo se na viši nivo života, opskrbili smo se najvećom snagom, vjerom i vjerskom smirenošću i opuštenošću. Da se nadamo, jer Allah nam je obećao svoj oprost i svoju milost: a Allahov oprost i Allahova milost u našim životima do smrti i poslije smrti su nam najpotrebniji. Draga braćo, u mjesecu Ramazanu mi smo zapravo svoj islamski identitet osnaživali kroz produbljivanje osjećanja odgovornosti i povjerenja koje nam je Bog ukazao i čiji smo nosioci. Želim to naglasiti: odgovornost i povjerenje. Jer, naša je odgovornost u povjerenju koje nam je ukazano. Svako ko je za nešto odgovoran, odgovoran je stoga što mu je nešto povjereno, što mu je nešto dano u amanet. Nema odgovornosti bez povjerenje i nema povjerenja bez odgovornosti. Naša islamska odgovornost koju smo posebno u Ramazanu kroz mnogobrojne sadržaje produbljivali dolazi do izraza u više vidova i područja našeg života. U ovoj prilici ukratko podsjećam na neke od tih vidova i neka od tih područja naše odgovornosti. Prije svega, mi smo nosioci odgovornosti i povjerenja kao ljudska bića. To je naša temeljna odgovornost. Ona se u Kur'anu opisuje kao veličanstveni čin čovjekovog slobodnog postajanja i postojanja, čin koji nadmašuje nebesa i zemlju, čin grandioznog povjerenja. Evo kur'anskih riječi u kojima se govori o toj odgovornosti čiji smo nosioci i povjerenju koje nam je ukazano: „Inna aredne-l-emanete alessemavati wel-erdi…" „Mi smo doista polog (emanet) ponudili nebesima i Zemlji i planinama, pa su odbili da ga ponesu i od njega se sustegli bijahu, a čovjek Polog ponese, dosita je čovjek nepravedan naspram sebe i neznanlica velika." ( el-Ahzab 72) U najkraćem, naša temeljna odgovornost povezana je s našom ljudskom naravi, s time što nas je Bog stvorio kao ljude, s ljudskim licem, što nam je podario razum i slobodu. Naša se temeljna i prva odgovornost, odgovornost koja je temelj za sve druge odgovornosti sastoji u tome da opravdamo ljudsko lice koje nam je darovano. O tom je riječ u kur'anskim ajetima iz sure Tin koju mnogi od nas znaju: „Wet-tini wez-zejtuni……" „Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i ovoga grada sigurnoga – Mi čovjeka stvaramo u najljepšem skladu, a zatim ćemo ga vratiti na najnižu razinu, ne i one koji vjeruju i dobra djela čine, njima pripada nagrada neprekidna. Pa, šta te navodi da poričeš Svijet onaj, zar nije Allah najpravedniji sudija." (Et-Tin: 1-8.) Druga naša odgovornost sastoji se u tome da nas je Bog učinio pripadnicima Ummeta Muhammedovog, alejhisselam, sljedbenicima posljednje Allahove objave Kur'ana. Riječ je o odgovornosti koju nosimo kao muslimani. To je velika, komleksna i zahtjevna odgovornost. Ona se sastoji u tome da nam je ukazano povjerenje da pred čovječanstvom, pred cijelim svjetom svjedočimo istinu, živimo islam i pokazujemo njegove vrijednosti i ljepote. O toj odgovornosti riječ je u sljedećem kur'anskom ajetu: „We kezalike džealnakum ummeten wesetan…" „I mi smo tako vas učinili zajednicom središnjom, da biste svjedoci protiv svjeta bili, i da poslanik bude protiv vas svjedok"… ( El-Beqare, 143.) Posebo danas kada neprijatelji islama i muslimana medijski šire lošu sliku o islamu i muslimanima, naša odgovornost, odgovornost nas koji živimo u zapadnim zemljama i gradovima dobiva na enormonom značaju. Mu smo dužni da u svjetskoj sudbini islama i muslimana učestvujemo tako što ćemo svjedočiti parvo lice islama, što ćemo obesnaživati onu sliku islama u kojoj se on prikazuje kao opasnost. Naša je dakle odgovornost u tome da u svojim životnim sredinama, na poslu, u prodavnici, u školi, na ulici, parku, svugdje tamo gdje se susrećemo s drudim ljudima svojim osmjehom, ljubaznošću, milošću, dobrotom, radom, čistoćom, znanjem pokažemo, posvjedočimo ono pravo lice islama. Treća naša odgovornost sastoji se našem društvenoj, džematskoj i generacijskoj pripadnosti. U toj odgovornosti dolazi do izraza ono geslo da treba misliti globalno a djelovati lokalno. Drugim riječima, mi pripadamo čovječanstvu, islamskom ummetu, bošnjačkom, albanskom ili nekom drugom narodu i treba da njegujemo sva ta univerzalna osjećanja pripadanja, ali mi živimo ovdje i sada, u ovoj zemlji i u ovom gradu, u ovom džematu, a to dalje znači da kao muslimani snosimo dogovornost prije svega za našu generaciju i našu djecu, za naš džemat i njegovu budućnost u ovom gradu i u ovom društvu. To je odgovornst u kojoj do izraza treba da dolazi duboki osjećaj za mjesto i vrijeme. O tome se govori u sljedećem kur'anskom ajetu: „Tilke ummetun kad halet. Leha ma kesebet ve lekum ma kesebtum…" „Taj je narod (zajednica/generacija) bio i nestao! Njemu njegova stečevina, a vama vaša stečevina. Vi nećete biti pitani za ono što su oni radili." (El-Beqare 134. kao i 141.) Taj osjećaj za mjesto i vrijeme od presudne je važnosti za rad i djelovanje naših džemata i naše zajednice ovdje u Njemačkoj. U tom pogledu, uvijek moramo uzimati u obzir i poštivati sljedeće činjenice: kao muslimani dužni smo biti lojalni ovom društvenom, pravnom i političkom poretku sve dokle u tom poretku uživamo naša ljudska, graðanska, vjerska i sva druga prava i slobode. Kao muslimani dužni smo aktivno, kreativno i pozitivno sudjelovati u društvenim tokovima zajednice u kojoj živimo i radimo. Naša prioritetna briga u ovoj zemlji, u našim džematima i u našim porodicama treba da budu naša djeca, koja su ovdje roðena, koja ovdje idu u škole i na fakultete, koja ovdje rade i grade, koja će ovdje raðati svoju djecu. U tom pogledu još uvijek nam ne dostaje dovoljno onog osjećaja za mjesto i vrijeme koji se naglašava u već navedenom kur'anskom ajetu. Kao muslimani, u svojim porodicama, u svojim džeamtima i u našoj Islamsko zajednici u Njemačkoj morat ćemo učiniti mnogo više da koncept i strategiju našeg djelovanja i rada s djecom i mladima pilagodimo izazovima i zahtjevima pred kojima se oni nalaze. I naša četvrta odgovornost koju u ovoj prilici želim naglasiti tiče se našeg porodičnog života. Brak i porodica su najveće islamske vrijednosti. To je bogatstvo koje je u modernom svijetu i suludoj trci za imetkom ugroženo. Brak i porodica predstavljau gnijezda ljubavi, milosti, topline. Ima nešto zajedničko, nešto istovrsno u roditeljskom odnosu prema djetetu i Stvoriteljevom odnosu prema svojim stvorenjima: u prvom redu to je ljubav koja nema temelja, jer ona je svemu temelj. Pa ipak, čovjek za svoj život, stoga što je Božije stvorenje, ne duguje zahvalnost roditeljima. Njima duguje veliku zahvalnost za svoje podizanje i odgoj. Kur'ansko ukazivanje na čovjekovu zahvalnost koju duguje roditeljima je veličanstveno: „Gospodar tvoj da samu Njemu robujete nareðuje i da roditeljima dobročinstvo činite! Akoli i jedno od njih kod tebe starost doživi, ili pak oboje njih, ti im ni ‘uh’ ne reci i na njih ne podvikni, i plemenitom rječju im zbori! I krilo poniznosti i samilosti im rasprostri i reci: ‘Gospodaru moj, Ti im se smiluj baš kao što su i oni mene njegovali kad sam bio mali." (Sura Isra: ajeti 23.-24.) Brak i obitelj predstavljaju duševnu i tjelesnu, duhovnu i socijalnu epifaniju Boga u više njegovih lijepih božanskih imena. Stvoritelj (Haliq), Stvoritelj (Fatir), Uzdržavatelj (Rabb), Milostivi (Rahamn), Samilosni (Rahim), Onaj koji voli (Wedud) očituje se u bračnom odnosu i vezi muškarca i žene. Brak kao najuzvišeniji izraz kosmičkog principa božanskog stvaranja, prema kojem, kako se u Kur'anu kaže, Bog sve u parovima stvara, predsvalja ajet, znak koji ukazuje na Boga. Evo za to kur'anskih potvrda: „I od Njegovih Znakova i to je da On za vas, od samih vas žene stvara, da se uz njih smirite i meðu vas ljubav i samilost dao je. U tome, zbilja, ima Znakova za ljude koji razmišljaju." (Sura Rum: 21. ajet) „Mi čovjeka od suštine zemlje stvaramo, potom ga kao sjemena kaplju na mjesto sigurno stavljamo, sjemena kaplju zametkom potom učinimo, pa zametak grudom mesa učinimo, grudu mesa kostima potom učinimo, pa kosti mesom zaodjenemo, a potom ga kao stvorenje drugo oživimo, pa nek je slavljen Allah, stvoritelj najljepši." (Sura El-Mu'minun, ajeti: 12.-14.) Islamski koncept bračnog i obiteljskog života u antroploškom i etičkom pogledu odreðen je, u prvom redu, stavom o dostojanstvu, svetosti, ljepoti i vrijednosti života. Bog na više mjesta u Kur'anu govori o tome kako u čovjeka udahnjuje svoj duh (wa idha sawwaytuhu wa nafahtu fihi min ruhi – sura Hidžr, 29. ajet); Bog u Kur'anu kaže da čovjeka stvara u najljepšem skladu (laqad halaqna-l-insana fi ahsani taqwim). Kur'an s drugim objavljenim knjigama dijeli princip vrijednosti i svetosti života u znamenitom izričaju koji glasi: „Ko ubije nekog ko ubio nije kao da je ljude poubijao sve. A ko bude uzrokom da se sačuva život nečiji, kao da je sačuvao živote svih ljudi." (Sura El-Maida, 32. ajet). Na drugom mjestu u Kur'anu Bog kaže: „I ne ubijajte svoju djecu bojeći se neimaštine. Pa mi opskrbljujemo i njih i vas. Doista je ubijanje djece grijeh golemi." (Sura Isra, 31. ajet). Iz tog osnovnog stava dalje proizlazi da je ljudski život neraspoloživ, svet i nepovrediv od početka do kraja, a to znači od embrionalnog stadija do smrti. Brak predstavlja jedinu moralno i socijalno legitimnu vezu i zajednicu u kojoj se začinje, nosi i raða ljudski život. Braćo i sestre, čestitam vam ramaznaski bajram: Bajram šerif mubarek olsun! Čuvajmo naše ljudsko lice, našu vjeru, naše džemate i porodice da bismo se mogli radovati u životu i nadati Božijoj milosti na ovom i onom svijetu.
