Paravjerska tvorevina sa elementima sektašenja

„Znam da se želi prikazati kako smo mi rušitelji Islamske zajednice. Molim Allaha dž.š da uništi onoga ko ruši Islamsku zajednicu. Mi ne rušimo Islamsku zajednicu, već je oslobaðamo iz kandži kriminalno-mafijaškog klana…“ – kaže Zilkić na „donatorskoj večeri“ za svoju paravjersku tvorevinu, koju je održao u restoranu „Saz“, 19.09.2008. godine

Razmišljajući o pozadini nastanka paravjerske tvorevine, baš u ovom istorijskom trenutku kada muslimani Bošnjaci Sandžaka, po prvi put, dolaze u poziciju da grade svoje vitalne vjerske i nacionalne institucije, sjetili smo se istorijskih činjenica, ne tako davnih, u vezi sa nastankom i djelovanjem sektaškog pokreta Ahmedije.Kako bi razumjeli odreðenu podudarnost izmeðu ova “dva pokreta”, najbolja metoda je da poslije prvog iščitavanja ovog teksta, na mjestima gdje stoji Mirza Gulam Ahmed stavite Adem Zilkić,  umjesto Kadijan – Tutin,  umjesto Englezi – Milan Radulović i umjesto London – Beograd. Sve drugo se poklapa, izuzev što Zilkić za sebe još ne tvrdi da je “mesija i poslanik” i što su Englezi osnivanjem Ahmedija željeli ubrzati propadanje muslimana, a ovi drugi, nama bliži, spriječiti ponovno buðenje muslimana iz stogodišnjeg ponora i povratak na društvenu scenu u poziciji subjekta u pitanjima koja ih se tiču.
Britanski korijeni Ahmedija
Nastanak ovog, prema islamu neprijateljskog, pokreta vezuje se za ličnost Mirze Gulama Ahmeda. On je roðen u mjestu Kadijan u Indiji te, prema tome, ovaj pokret nosi ime Kadijanije. Dakle, ime ovog pokreta se odreðuje prema mjestu njegovog roðenja. Zovu se još i Ahmedije po tome što se osnivač zvao Ahmed. Ova sekta je nastala na tlu indijskog potkontinenta u vrijeme slabljenja i raspada Islamske države koja je bila pod upravom Osmanlija. To je i vrijeme engleske najezde i kolonizacije nekih dijelova islamskog svijeta. Ideja o osnivanju ove sekte je roðena u Londonu, kada su se sastali idejni lideri engleskog kolonijalizma da razmatraju mogućnosti okupacije islamskih teritorija. Bili su svjesni moći islama. Glavni ključ moći islama leži u jedinstvu njegovih sljedbenika. Kada su ujedinjeni na temeljima učenja koje im je ostalo od Poslanika Muhammeda a.s. muslimani su najjači. Oni su istraživali faktore kojima bi postigli razbijanje muslimanskog jedinstva i donijeli su zaključak da se osnuje sekta koja bi se svojom vanjštinom i javnim proglasima deklarisala kao muslimanska, a u svojoj biti bi bila antiislamska. Donijeti su zaključci i izraðeni planovi. Posebne ekspedicije, koje su sačinjavali profesionalno stručni ljudi, upućene su u dijelove islamskog svijeta koji je bio zacrtan da se okupira i kolonizira. Tako je za područje indijskog potkontinenta predviðena osoba Mirza Gulam Ahmed el-Kadijani.
On je roðen u porodici koja je radila za engleskog kolonizatora. Otac mu je bio izdajnik i špijun u korist Engleza, a na štetu muslimana. Čak i sam Mirza Gulam navodi nešto od tih podataka u svom djelu Tuhfetul Kajsarije. Napisao je: “Moj otac Gulam Murteda bio je u prisnim vezama sa engleskom vladom, čak je imao visoko mjesto kod engleske vlasti kada je bio pokušaj revolucije 1851. god.” (revolucija je bila usmjerena protiv Engleza, a njegov otac je bio sa Englezima, op. pr.).
Englezi su mu nabili na glavu tadž poslanstva i on je uspješno odraðivao svoj zadatak. Jedne prilike je rekao: “Vidio sam meleka u liku mladog Engleza, koji je u dvadesetoj godini svog života. Sjedio je na stolici i ja sam mu rekao: ‘Ti si uistinu oličenje ljepote.’ Odgovorio mi je: ‘Da.’”1
Kletve Zilkića i Gulama
„Znam da se želi prikazati kako smo mi rušitelji Islamske zajednice. Molim Allaha dž.š da uništi onoga ko ruši Islamsku zajednicu. Mi ne rušimo Islamsku zajednicu, već je oslobaðamo iz kandži kriminalno-mafijaškog klana…“2 – kaže Zilkić na „donatorskoj večeri“ za svoju paravjersku tvorevinu, koju je održao u restoranu „Saz“, 19.09.2008. godine.
Prva asocijacija na ove riječi je pismo koje je Mirza Gulam Ahmed uputio Šejhu Senaullahu.
Naime, nakon mnogobrojnih pokušaja od strane islamskih učenjaka, koji su živjeli i djelovali u vrijeme toga lašca, da ga odvrate od laži koje je iznosio na Allaha i Poslanika a.s. i njegovog samoproglašavanja u obećanog mesiju-reformatora, koji treba da spasi čovječanstvo, nije bilo uspjeha. Kao najjači argument koji je imao i potezao ga kao zadnju kartu bilo je čak javno pozivanje na sebe Allahovog prokletstva i prokletstva Njegovih meleka i Poslanika, ako ne govori istinu.
Zabilježena je i publikovana jedna rasprava koja je tekla izmeðu njega i velikog islamskog učenjaka, koji je pokrivao područje indijskog potkontinenta, Šejha Senaullaha. Meðu njima je bilo nekoliko usmenih i pisanih rasprava, koje su uvijek završavale pobjedom učenjaka Šejha Senaullaha.
Dana 15. aprila 1907. god. Mirza Gulam je napisao pismo Šejhu Senaullahu i ono je objavljeno u nekoliko tadašnjih listova. Radi važnosti njegovog sadržaja i onoga što se desilo kasnije, u cijelosti prezentiramo to pismo:

Bismillahirrahmanirrahim
“Njega hvalimo i donosimo blagoslove na Njegovog Poslanika. Pitaju te da li je On istina, tako mi Gospodara moga, On je zaista istina.” (ajet)
Učenjaku, profesoru Senaullahu. Spas neka je na one koji slijede uputu (ovaj pozdrav je Muhammed a.s. upućivao nevjerničkim vladarima, op. pr.) 
Dugo vremena se već prozivam u vašem listu imenima: lažac, grješnik, nevjernik i sl. Stalno me nazivate Dedžalom, pokvarenjakom, smutljivcem i dajete do znanja ljudima sve to. Negirate moju mesijsku ulogu. Ja sam mnogo pogoðen takvim tvojim stavovima. Ali pošto vidim sebe zaduženog da širim istinu, a ti je želiš spriječiti da doðe do ljudi, ja proričem i izjavljujem: ako sam lažac i smutljivac, kako me ti nazivaš u svome listu Ehlul-hadis, neka me Allah uništi u toku tvog života, jer ja znam da je vijek lašca kratak i ne traje dugo. Lašci umiru sa velikim poniženjem i osramoćeni. I u njihovoj smrti je velika korist Allahovim robovima, koje On ne ostavlja u zabludi. A ako ne budem lažac i smutljivac, nego budem častan, iskren i počašćen razgovorom sa Allahom i budem obećani Mesija, molim i dozivam da ti ne budeš spašen od kazne koja će pasti na lašce, u skladu sa Allahovim zakonom. Proričem, ako ti ne umreš za vrijeme mog života kažnjen Božjom kaznom, koja dolazi samo od Allaha, kao npr. da umreš od kolere ili kuge, onda ja nisam poslan od Allaha. Bože, ako sam ja lažac, kazni mene i neka se raduju sljedbenici Šejha Senaullaha, a ako je on lažac, a ja iskreni Tvoj poslanik, onda kazni njega kolerom da umre još za vrijeme mog života. O Allahu, koji Si Najmilostiviji i koji Si Svemoćan, presudi meðu nama pravednom Svojom presudom. I na kraju, molim Šejha Senaullaha da objavi ovo pismo u svom listu i neka odgovori na njega šta god hoće. Allahova odredba je sada u Njegovoj ruci.3
Gulam Ahmed. El-Mesih – Obećani Mesija, Allah ga podržao i pomogao!
Slijedi njegov potpis.
Objavljeno 15. aprila 1908. god.
Jasno se vidi iz navedenog pisma da je Mirza tražio od Allaha smrt za onoga koji od njih dvojice nije u pravu. Još se kasnije pozvao da je čak bio nadahnut objavom kada je pisao ovo pismo i da je to sve napisao po Božjem diktatu, tako da njegovi sljedbenici nisu nimalo sumnjali da će biti uništen učenjak Senaullah.
I zaista, Allah dž.š. je presudio i pokazao čovječanstvu ko je lažac. Tačno trinaest mjeseci i deset dana od dana objavljivanja gornjeg pisma, Božja odredba je stigla. Mirza je pogoðen zarazom kolere. Nekoliko dana je bolovao od ove bolesti. Sav se bio usmrdio. Iz usta mu je curila smrdljiva tekućina. Svoju prljavu dušu ispustio je u nužniku. Njegova smrt je bila ujutro 26. maja 1908. god.4
Ostalo je još da spomenemo da je Šejh Senaullah, neka je Allah s njim zadovoljan, poslije toga živio još punih 40 godina, tako da je, zahvaljujući njemu i drugim učenjacima, kao što je pjesnik Muhammed Ikbal, Ebu Hasan En-Nedevi, Ebu Ala El-Mevdudi i drugi, raskrinkano lažno učenje Mirze Gulama. Ovi učenjaci su se snažno suprotstavili ovoj sekti da Ahmedije nisu imali skoro nikakve šanse da uzmu jačeg maha u svom širenju.
Jedino su i dalje najjači ostali oni sa sjedištem u Londonu, u blizini Downing Street-a. 
Na kraju nam ostaje da poručimo Zilkiću ono što bi kazao naš narod: “Ja Rabi ti se dova ukabulila brzih dana!”
1 http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=19071
2http://www.sandzaknews.com/20,09.2008,
3 http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=19071
4 Ibid.