Regionalizacija Srbije i Sandžačko pitanje

Cijenjeno Predsjedništvo, dame i gospodo, koleginice i
kolege, dozvolite da vas sve selamim u ime Matice Bošnjaka Sandžaka, kao i
ispred intelektualaca iz Južnog djela Sandžaka. Organizatoru se najljepše
zahvaljujem na ljubaznom pozivu i ujedno izražavam zahvalnost što mi se pružila
prilika da prvi govorim na današnjem skupu, kao i da ukažem na ključne probleme
i dam preporuke u vezi ključnih pitanja koja je cijenjeni Glavni muftija dao u
pozivu ovog skupa. 

REGIONALIZACIJA SRBIJE I SANDŽAČKO PITANJE

Piše: Prof. Dr Šefket KRCIÆ

Pristup

Cijenjeno Predsjedništvo, dame i gospodo, koleginice i
kolege, dozvolite da vas sve selamim u ime Matice Bošnjaka Sandžaka, kao i
ispred intelektualaca iz Južnog djela Sandžaka. Organizatoru se najljepše
zahvaljujem na ljubaznom pozivu i ujedno izražavam zahvalnost što mi se pružila
prilika da prvi govorim na današnjem skupu, kao i da ukažem na ključne probleme
i dam preporuke u vezi ključnih pitanja koja je cijenjeni Glavni muftija dao u
pozivu ovog skupa. Jasno sam vaš masovni odziv govori da ste ovo pitanje vrlo
ozbiljno shvatili, koje prema mom dubokom uvjerenju izuzetna prilika našeg
budućeg jedinstvenog djelovanja i stvaranja elitnog intelektualnog potencijala
Sandžaka.

Suočavamo se sa najvećim izazovima ovog vremena, tj.
Nalazimo se pred traženjem odgovora za državni pokušaj diskreditacije Regije
Sandžak i Bošnjačkog naroda u cjelini. Samo informativno da kažem, više od
dvije i pol decenije se bavim intenzivno Sandžačkim pitanjem, kao i
Enciklopedijom bošnjačke kulture Sandžaka. U poslednjih mjesec dana sam objavio
više priloga u domaćoj i inozemnoj štampi o kontraverznom prijedlogu Zakona o
regionalizaciji, sa čijim sadržajima vas ne bih u ovom trenutku opterećivao, nadam
ste da ste većina vas sa tim upoznati preko medija. Žalom što se ovim problemom
mali broj ljudi bavi, žalim što je otupjela oštrica naših oficijalnih predstavnika
u Vladi R.Srbije i Parlamentu R.Srbije, upravo kad je u pitanju status i
diskriminacija Bošnjaka kao manjinskog naroda u Srbiji i Crnoj Gori, kao i sve
učestalije zaboravljanje sandžačkog pitanja, kao kamena temeljca egzistencije i
uopšte opstanka našeg naroda na ovim surovim balkanskim prostorima.

Pitam se, zašto je od pada Miloševićevog diktatorskog režima
(5.oktobar 2000. g.), neočekivano došlo do bujanja konformizma i podaničke
svijesti meðu političkim predstavnicima Sandžaka. Graðani Sandžaka ničim nijesu
zaslužili da se njihovi glasovi na parlamentarnim izborima, izborima za
predsednika države i za Ustav države, okreću protiv njih samih. Dakle, došlo je
do obrta u javnosti da oni koji su obećavali Regiju Sandžak i rješenje statusa
naroda Bošnjacima, danas su se poistovetili sa njihovim progoniteljima. Brojne
su činjenice o diskriminaciji prema Bošnjacima u svim strukturama vlasti, počev
od pravosuða do izvršne vlasti. Na taj način Bošnjaci ničim nisu zaslužili
ovakvu izolaciju.

Kao osvjedočeni integralist, koji se javno založio, prilikom
referendumske kampanje u C.Gori 2006. godine za jedinstveni Sandžak i Državnu
zajednicu Srbija i Crna Gora, namjera mi je da u ovom kraćem analitičkom
diskursu skrenem pažnju na nekoliko pitanja, koje se tiče direktnog
kontinuioteta diskriminacije i legalizacije genocida nad Bošnjacima u Srbiji i
Crnoj Gori. U pitanju je djelovanje države prema manjinskim narodima i njihova
diskriminacija, izuzev za one koji su Srbi i Crnogorci. Dalje, da bi ukazao na
neke segmente svoje pozicije na kraju ću biti slobodan da iznesem nekoliko
svojih prijedloga i preporuka koje bi mogle ući kao ideje koncepta za moguću
rezoluciju ili deklaraciju sa ovog skupa koja bi bila upućena prema najvećim državnim
organima i javnosti u cjelini.

Konzervativnost države

Svim trezvenim i racionalnim ljudima, a posebno kritičkim
analitičarima je poznato, da država stoji iza diskriminacije Bošnjaka na ovim
prostorima. Naime, država želi zakonima da pokrije novi izolacionizam Sandžaka,
njegovo izdvajanje, odvajanje, cijepanje na više djelova, u više regiona kako
bi graðani, posebno Bošnjaci izgubili svaki smisao da žive na svojim vjekovnim
ognjištima. Takav izolacionizam na djelu je neprimjeran i jedinstven u Evropi. To
je još jedan u nizu pokazatelja da je Sandžak postao izolovano i pocijepano
ostrvo izmeću Srbije i Crne Gore. To je doista neprimjeran odnos voðenja jedne
antidemokratske politike Beograda i Podgorice prema Bošnjacima u cjelini.
Bošnjaci koji su se etabilirali u strukture vlasti Beograda i Podgorice,
očigledno okrenuli su leða Sandžaku i svom narodu. Takvo stanje Bošnjaci nisu
zaslužili da budu marginalizirani od strane države. Poznata je činjenica da su
Bosnjaci najlojalniji narod u ovoj zemlji pa se pitamo zašto im je država
okrenula leða!?

Zato, slobodan sam postaviti pitanje, zašto država ne štiti
svoje graðane, nego ih porobljva!? Država je u biti fundamentalni i najvažniji
oblik političkog organiziranja svakog društva. Kao takva , država je
historijska kategorija i tvorevina o čijem nastanku i smislu egzistiranja nije
mi cilj ovde govoriti, jer je to svakom učenom čovjeku poznato, a vama ovdje
posebno.

Meðutim, ukazaću na smo jedno značenje, što znači ovaj pojam
sa stanovišta beogradskog diktatorskog režima. U jeziku Slavjanskom, bolje reći
Serbskom -pojam država, dolazi od staroslavjanskog izraza, „držati“, što
ukazuje na patrimonijalnuo poimanje u porijeklu samog naziva: dakle, država je
ona teritorija sa svojim stanovništvom, koju vladar drži pod svojom vlašću kao
svoj privatni posed, kao baštinu. U ovom smislu pojam država se upotrebljava u
Dušanovom zakoniku od prije šest i pol stoljeća, a isto značenje ima i danas u
diktatorskom Beogradskom i Podgoričkom režimu, koji su maćehinski nastrojeni
prema svim narodima koji nisu Srbi i Crnogorci. S druge strane, Bošnjake prati
jedna još teža sudbina od drugih manjinskih naroda, zato što plaćaju tursku
„krivicu“. Zbog sve učestalijeg marginaliziranja i kršenja ljudskih prava, dolazi
do masovnog raseljavanja stanovništva ove regije, posebno u zapadne zemlje,
Ameriku i Australiju! Zašto niko iz Evropske unije i Evropske zajednice ne
postavi pitanje, zašto se Bošnjaci pod pritiskom Ðukanovićevog i Tadićevog
režima iseljavaju i time se prazne čitavi gradovi i sela? Gradovi u kojima žive
Bošnjaci su pusta ostrva, jer im je režim prodao i uništio firme u kojima su
radili. Na taj način gotovo da nema razlike izmeðu Srpske države u srednjem
vijeku i srpske i crnogorske države danas. Zato dozvolite da prvo zauzmemo stav
o državi u kojoj živimo. Šta ona pruža nama, a šta mi dajemo njoj.

Zarto Bošnjaci Sandžaka trebaju poštovati Crnu Goru i
Srbiju, toliko koliko ove dvije zemlje poštuju njih.

Svi sandžački gradovi u jednom regionu

Ovim skupom trebamo da istaknemo jasnu našu poziciju. Ako je
Vlada Srbije prećutno dala podršku da Južni Sandžak se umrtvi u Izolacionoj
politici Crne Gore što je rezulteta referenduma iz 2006. Hegelovski rečeno :
takav rezultat predstavlja goli leš. Zato postoji opasnost da i mi koji danas
ovdje raspravljamo o izolacionoj politici Srbije postanemo goli leševi. Zato je
važna angažiranost svakog intelektualca, ne samo u ličnom djelovanju, već
satrovski rečeno, u posticanju drugih da djeluju kritički u podsticanju drugih
da djeluju kritički u sagledavanju dogaðaja i relevantnih potreba. U ovom
konkretnom slučaju naša stalna angažiranost i institucionalna angažiranost,
biče od posebnog značaja u diktatorskim režimima Beograda i Podgorice.
Očigledno Evropa yatvara oči pred očiglednom diskriminacijom koje prave ove
dvije zemlje prema manjinama. Evropska zajednica previše tolerira Srbiji i
Crnoj Gori, koje se osiono ponašaju prema dogaðajima gde su Bošnjaci doživeli
velike tragedije, kao što su Srebrenica, Štrpci, Bukovica itd. Najzad, srpski i
crnogorski parlament nikad nisu raspravljali o danu tragičnog sjećanja 11.jul,
upravo što većina njihovih medija širi mržnju prema Bošnjacima i muslimanima.

Upravo iz tih razloga treba odbaciti svaki Vladin predlog
cijepanja Sandžaka na dijo koji pripada Šumadinskom i dio koji pripada zapadnom
regionu. Zamislite samo činjenicu da običan graðanin mora da zbog sitnica u
vezi dokumentacije putuje za Kragujevac ili Šabac. Ovim se nameće pitanje zar
nije odsustvo komunikacije upravo čin izolacije. To znači, ako neko hoće da
izbriše čitavu povjest Sandžaka, onda će sandžački region da isključi iz
memorije ljudi ovih krajeva. Takve represalijhe nisu napravili ni orginalni
fašistički režimi. Naprotiv njegovali su, prirodnu, etničku povezanost. S druge
strane, i za graðane Zapadnog i Šumadinskog regiopna biće opterećenje da usljed
nemogućnosti udovoljavanja zahtjeva iz Tutina ili Sjenice, da pravdaju svoju
krivicu ili nemoć!

Bez dileme, sandžački gradovi u Srbiji: Novi Pazar, Tutin,
Sjenica, Prijepolje, Priboj i Nova Varoš, koji imaju svoju istorijsku
povezanost, treba da ostanu u istom regionu i taj region treba da se zove
Sandžački region, sa sedištem u Novom Pazaru, koji ima status grada u kojem
djeluju dva veoma kvalitetna univerziteta. Poznata je činjenica, da je Novi
Pazar prije pola milenijuma bio veći centar negoi što je London, a danas se ne
možemo ni pitati gde je London, a gdje je ostao Pazar? Pazar je ostao onamo
gdje su željele i sanjale ostrašćene srpske i crnogorske elite.

Gledano sa ekonomskog stanovišta, Sandžačke institucije i
značajni pojedinci treba da naprave jedan strateški čin jedinstvakao štita za
dalje rastakanje Sandžaka i da jasno odgovore na besmisao statističkih regiona
gde se gumicom briše Sand+ak. Ako se ovakav prijedlog zakona prihvati, Bošnjaci
iz Sandžaka će biti označeni kao statistička greška. Zašto srpski pa i bošnjački
političari nemaju hrabrosti da ovo pitanje pojasne.

U svakom slučaju, pojačan je intzeres javnosti za razloge
cijepanja regije Sandžaka, jeste pojava diskriminatorskog prijedloga Zakona o
regionalizaciji i ravnomjernom razvoju Srbije. Pitamo se zašto je to trebalo
Srbiji da izvrši diskriminaciju regije Sandžaka i Bošnjaka, ako se zna da
Evropa traži integraciju, i humaniziranje odnosa meðu narodima. U ovom
konkretnom slučaju, da ponovim Bošnjaci se javljaju kao statistička greška.
Zašto se onda marginalizuje pitanje Sandžaka, koje je bilo izuzetno aktualno u
poslednjoj deceniji dvadesetog stoljeća kao i ranije od Berlinskog kongresa pa
do Drugog sv. Rata, kada je predloženo na AVNOJ u, da bude federalna jedinica.

Zbog bavljenja Sandžačkim pitanjem, kao što znate, lično sam
imao velike sudske procese, a  otvoreni
su i drugi montirani procesi u Novom Pazaru i Bijelom Polju, koji do dan danas
nijesu riješeni. Zatim, Vlad Srbije i brojne njene institucije zavrću ventil na
svaku potražnju sredstava za projekte iz Sandžaka. Zato sandžački narod
zaslužuje, agilnije, obrazovanije i sposobnije ličnosti koje će ih
predstavljati u cilju osmišljavanja ekonomskog preporoda Sandžaka.

Završne preporuke

Samo agilna i trezvena elita može da spriječi dalje nasilje nad
Sandžakom, zatim dalju denacionalizaciju Bošnjaka, dalju asimilaciju Bošnjaka u
Srbiji i Crnoj Gori  (podsjetio bih samo
na činjenicu da je prije neki dan održan skup u Islamskoj zajednici u Baru,
gdje su predstavljeni Crnogorci sve tri vjere, meðu kojima su bili i oficijalni
predstavnici našeg naroda koji nisu reagirali na ovu blasfemiju i uvredu. U
svakom slučaju, ovaj i drugi primeri daju povoda da moramo podrobnioje
razmišljati o svim problemima sa kojima se sučeljavamo.

Zacijelo, ne možemo tolerirati da budemo statistička greška,
kao ipristajanje na razne statističke regione koji potiru historijsku dimenziju
postojanja na ovim prostorima.

Žalimo što su nekim bosanskim funkcionerima važnije funkcije
od statusa naroda kojem pripadaju. Gledano u cjelini bošnjački narod je u Crnoj
Gori izložen velikom ponižavanju i osporavanju. Zato sadašnja vlast Srbije i
Crne Gore treba da preuzme na sebi odgovornost za buduću apstinenciju na
izborima, kao i neposlušnost grasðana prema režimu. U svakom slučaju sandžačko
pitanje će uvek biti za nas veliki izazov i otvoreni projekat. Zato je potrebno
da dignemo glas rezolucijom ili deklaracijom, da afirmišemo naše vrijednosti,
da ukažemo na naše specifičnosti zajedničkog života na ovim prostorima, da
ukažemo na našu još jednom, kooperativnost u cilju približavanja Srbije i Crne
Gore Europi. Ukoliko ove dvije zemlje nemaju sluha za specifičnost naših
realnih zahtjeva onda se moramo obratiti relevantnim adresama u Meðunarodnoj
zajednici.