Bajramski dani Bošnjačke kulture

Odbor Medžlisa
Prijepolje i Islamski kulturni centar i ove godine u povodu ramazanskog Bajrama
organizovali su „Bajramske dane Bošnjačke kulture“  manifestaciju
koja je već zauzela vidno mjesto u kulturnoj baštini Bošnjaka Sandžaka. 

Cilj održavanja  ovakve manifestacije je da se promoviše  naše kulturno naslijeðe kao i nauka, kultura i umjetnost Bošnjaka sa željom da  i svoje znanje i umjeće u svim kulturnim
oblastima iskažu mladi talentovani Bošnjaci. Da zauzmu mjesto pored
poznatih  naučnika, umjetnika,
književnika, muzičara, glumaca..Možemo slobodno reći da  je ova
manifestacija postala tradicionalna i da na njenim programima učestvuje veliki
broj kulturnih stvaralaca. U povodu ovogodišnje manifestacije  prireðena je izzložba slika Nehata Bećirija
slikara iz Makedonije . Na otvaranju manifestacije „Bajramski dani Bošnjačke kulture“ velikom broju  poštovalaca likovne umjetnosti obratio se u
ime Islamskog kulturnog centra  Meša
Brničanin odgovorni urednik ovog značajnog  kulturnog projekta,
poselamivši  veliki broj visokih zvanica
iz Sandžaka i Bosne, naglasivši da će Bošnjaci sagraditi jedan veliki dvorac a
u njemu veliku riznicu za čuvanje kulturnog blaga kojim se Bošnjaci vjekovima
ponose. Na vratima te riznice će pisati Kulturna zajednica Bošnjaka i biće
otvorena za sve druge kulturne različitosti. Večeras  imamo čast i zadovoljstvo da u povodu našeg
najvećeg praznika pokažemo samo jedan dragulj našeg kulturnog stvaralaštvo kroz
umjetnička dijela svjetskog slikara Nehata Bećirija kome su sve svjetske
galerije širom otvorile vrata.Sa nama je jedna likovna veličina smještena u
figuri slikara , vajara, grafičara, ilustratora, profesora na Internacionalnom
univerzitetu u Novom Pazaru  magistra
likovnih umjetnosti . Ta  ličnost  je umjetnik Nehat Bećiri. Pozivam  glavnog krivca za uspješno uspostavljanje i
čvrsto , bratsko povezivanje sa kulturnim bošnjačkim ustanovama pojedincima,
umjetnicima naučnim radnicima… kriv je što premošćujemo državne granice
gradeći ćuprije preko koji će prohoditi svo svjetsko kulturno blago. Molim da
izložbu otvori prof.dr. Fehim Husković dekan na fakultetu umjetnosti pri
Internacionalnom univerzitetu  u Novom
Pazaru. Profesor Husković  je onako kao
svjetski priznati umjetnik govorio o umjetničkom opusu svog kolege Bećirija svrstavaju
ći ga u vrhunske umjetnike svijeta i da se i on ponosi  svojim kolegom a i Bošnjaci  treba da znaju kaku  umjetničku veličinu imamo u ovom  običnom čovjeku  s osmjehom na licu… Uvaženi gosti  aplauzom su pozdravili prof. Huskovića i
čestitke uputili  Nehatu Bećiriju.

Velika sala
Prijepoljske kuće kulture bila je dupke puna još na sahat prije početka svečane
akademije pa i  učesnici gosti nisu imali
kad ni probu valjano  odraditi…Podigla
se zavjesa  , nasta muk hiljadu duša  u uho se pretvori, zeleni reflektor  baci svjetlost na  Mešu Brničanina koji izgovori stihove
TEUBEI-NSUH jednog od najvećih bosanskih pjesnika MM.Æatioća…“Bože, evo na
sedždu ti padam…Azemina Fetahović  sa
Mešom   najavljuje i selami  veliki broj ličnosti iz svih gradova Sandžaka…U ime  Odbora Medžlisa Prijepolje Bajramsku
čestitku  je  prisutnima uputio  predsjednik Samir ef. Tandir naglasivši da smo ovakvim priredbama ustali protiv   zla koje se nadvija nad našim kulturnim
identitetom i da ćemo  uspjeti  i ovu bitku dobiti  znanjem i saburom. Mladi imam  ef. Tandir uživa veliko povjerenje kod  svih prijepoljskih džematlija jer sve što
radi i ostvaruje radi u interesu islama i naroda kome pripada. U nastavku programa ovom velikom dvoranom prolamao se aplauz upućen mladom a veoma
popularnom horu ilahija i kasida „Selsebil“ iz Priboja te   mladim glumcima sa akademije  u Novom Pazaru  što uče glumu kod glumačkog barda Envera Petrovcija da postanu velika glumačka
imena a za Emira Plojovića,Zehru Aybar i Semira Gicića će se tek čuti.
Zapjevala se i sevdalinka  što je
zapjevaše  Anes Rovčanin  Æazim Tandir i Idriz Bilalović, Pjeva hor
pjeva hiljadu duša…Dlanovi bride.Hiljadu Bošnjaka ustade da pozdravi
tako  svog muftiju Muamera ef Zukorlića
koji držeči desnu ruku na srcu svome uputi iskrene selame i najiskrenije
želje  za radost , sreću  berićet svim Bošnjacima. ..Sve se pretvorilo u oko i uho, kao hipnotisano
sluša,  iskrene riječe, i prijekore i
želje što him upućuje čovjek koji ih nije niti će ih ikad prevariti. Svojim
nadahnutim  govorom  iskrenim bratskim prijateljskim poziva muftija na spas i očuvanje kulturnog
identiteta , da se mi nemamo čega stidjeti, glavu gore jer mi smo narod koji
ima svoju kulturu koju sav dunjaiuk pručava ama na svim univerzitetima svijeta.Imamo
Univerzitet sve fakultet, tu se stiču znanja zvanja, bogomi i titule… Braćo i
sestre naša djeca imaju  dva puta, za
jedan se moraju opredijeliti, a to su džamija ili droga.  Naša džamija je i naš univerzitet tamo se izgraðuje ličnost, i školuju se kadrovi
koji su potrebni da se znanjem borimo protiv šejtana. Ja sam i prije dvije
godine ovdje reko da će Prijepolje biti centar Bošnjačke i svake druge kulture i ja vas uvjeravam da hoće akobogda
uskor, več smo zakoračili po tom putu…. Ja gledam s pozornice u lica
mojih  sugraðana, i samo što glasno ne
kažem, Muamere pa oni tebi vjeruju, ne moraš obećavati, svi mi to znamo i još
nas desetak  puta više nego što je ovdje
,znamo da nas nećeš iznevjeriti…Ispratiše moji Prijepoljci  i svog muftiju i musafire…

…penjemo se uz
Bosanska brda i vrleti nekim uskim asfaltnim drumom a iza našeg autobusa što njime šoferira moj jaran Pazarac Džemo osta ona što je zovu
zlokobnica Drina..Jes, sad si bistra, a kad si bila podobro i crvena..E posestrimo Drino moraćeš oplakivati sve naše
suze… Sve mi prolazi kroz ovu moju umornu glavu i slušam kako grmi. Jali grmi
jal se zemlja trese…Pa svjetlice mi prolijeću ispred očiju a napolju
ugrijalo  Sunce što onako  postiðeno proviruje kroz borovinu  i
podmalðene breze. Vidim tablju  sa
mrtvačkom glavom  i ugrabih  da pročitam .minirano-. Dragi Bože zar još
ima. Zar nisu svi  pronaðeni i povaðeni…
Moji mladi drugari iz „Selsebila“pjevuše ilahije  a neki tanani glasić prolazi Bosnom kroz
gradove. Naginje Džemo autobus na krivinama i neda mi vidjet , kuda li su  prostrte kosti mojih Bošnjaka…. Ulazimo u
čaršiju, kuće do džade ali nešto fali …Ne vidim skoro nikoga po avliji ili u
ono malo baščice.. Stade Džemo  na
raskrsnici .Mašalah, ote mi se kad vidjeh munaru  bijelu vitku  do plavetnila dotakla.. Neko reče – stigosmo.
Ja ne znam jesam li to i ja stigo tu gdje sam odavno želio. Nisam ranije bio.
Ovo je Dom kulture , dobro došli reče jedna gospoða, i predstavi se da je direktorka.
Ja tek  s hvatih da nisam vidio  šehidsko mezarje, da nisam vidio Potočare.
Fehime , ja ću se ogriješiti ako ne odem fatihu da proučim,. I ja moram,- malo
nervozno uspalhireno  odgovori
Fehim…Gledam , nema skoro nigdje ni kog, neki mir  neka čudna tišina, pa ni ovi moji ne galeme,
sve se utišalo. Dobro nam došli i Bajram čestita naša Munira i snjom naše
sestre što su ljetos bile kod nas … Hajte djeco da nešto prezalogajite prvo
pa ce se ostalo stići… Spremili mašala svega. Imal Bajrama  kod vas,- ljetos sam pito efendiju Peštalića.
Ima ali onako znaš, veli efendija. Samir i ja zavikasmo u isti glas BIÆE GA
onako kakav je i ovdje…

Spremamo scenu , jer
nema se kad , malo kasnimo…Dobro je mislim ali me neka nervoza malo ufatila nešto   me steže. Na brzinu obiðoh ovo kulturno
zdanje. Lijepo uredjeno, sa svim odgovarajućim prostorijama. Pozornica velika.
Samo recite , sve vam je na usluzi i Dom i osoblje da pomogne. Pomaže Miroslav
, Dragan  nosi ozvučenje, šteluje.  Kako ću čestitati Bajram, imam li snage..Polahko,
nešto mi govori… Začu se ašare, diže se zavjesa ona svečana, pozorišna. Biju
reflektori u oči ali ja vidim  svako lice.Vidim
svaku mahramu.Dragi Bože ima li ko da nije zabraðen. Ima , dobro je pomislih,
ima i mladosti..Počnem govorite iste stihove ko sinoć ali nešto  iz mene izlazi
drugačiji glas, snažniji ko da iz mene govori hiljadu glasova..“Bože , evo na
sedždu ti padam“.. Znam da vam srce krvari da za njega nema lijeka ali ćemo ga
bar malo zaliječiti, Bajram šerif mubarek olsun- iz mene  provali. Plavom amfiteatarskom dvoranom
prolomi se aplauz ko gromovi da ovu posrbrenu zemlju opet riju.. ..Zaleprša
ilahija mojih mladih drugara iz „Selsebila“ .Preko puta  hor od nekolko stotina  duša Allahu,Allahu Allahu… Gledam  i vidim jednu nenu jednu staricu što
mahramom  briše posrebrenu radosnicu što
je dočekala da vidi i da čuje da joj se bar malo duša smiri. Zapjevali smo  , zapjevali su i posrebrene majke … Jedna
mlada žena ušutkuje dijete da ne plače, hoću da viknem , nekaka, biće jači.
Dijete ušuće  kad  začu još jednu ilahiju i gledam ga kako nam
maše ručicama, i ja njemu poljubac poslah. Nisam izdržao  i moro sam im reći s pozornice,- želja mi se
ispunila da  vam ovakav bajramluk
darujemo. Doći ćemo opet , tu smo samo iz brda. Na kraju zapjevasmo svi . I ona
nena sa  posrebrenim suzama stoji  i čujem je kako se moli i govori amin, amin
amin… Jesmo li ovo u Srebrtenici , jesmo. Nadobro vam se samo
dolazilo…Zaigra kolo, zaigraše Srebreničani…Napolju  nas čeka velika grupa sestara i Munira..Tananhna
munara  osvjetljena  kandiljima pa svojim zelenim nurom  obasjala
rekoše do Potočara i dalje  preko Bosne
cijele.  Ne znam ko kome se zahvaljuje a
nije potrebno. Mi smo isti. Popismo još po kahvu i stigosmo  u šeidske Potočare. Otvoriše nam kapiju iako
je bilo deset sati Proučismo El Fatihu….Fala him. Niko ništa ne govori, ni
ova djeca koja  i ne znaju šta se
desilo…. Šute a ispruženim rukama prema bijelim nišankama što svaka ima svoju
priču neispričanu, pjesmu ne dopjevanu. Fehim ne izdrža, prolomi onako , kao
babo što bi za sinom, brat  za bratom.
Ovdje kamen plače, ovdje zemlja ječi. Ovdje je ubijen čovjek. Ubijen Bošnjak. Hajmo
Džemo majstore, hajmo polahko Sandžaku da opet akobogda doðemo.I poðosmo kući
da bar  mi ispričamo jednu  posrebrenu bajramsku priču..Jedni odoše u Priboj, jedni u  Pazar jedni u Prijepolje da se opet sretnu.
Uskoro . Na Kurban Bajram. Ma prije na kahvu, da se dogovore.

Kao urednik ove
manifestacije izražavam svu zahvalnost na gostoprimstvu koje ste nam ukazali
sestre i majke Srebreničke. Uvijek smo bili uz vas i bićemo. U ime Islamskog
kulturno centra zahvaljujem se na velikoj pomoći i podršci gl. muftiji Muameru
ef. Zukorliću , Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru bez čije pomoći
ovaj  kulturni centar ne bi mogao
realizovati svoje zacrtane programe kojima opravdavamo postojanost  kulturnog identiteta Bošnjakaa sa željom da
svo naše kulturno blago bude  u onoj
riznici  a pod jednim krovom koji će se
zvati Kulturna zajednica Bošnjaka

Meša Brničanin