Zaštićena zona

Okolina našeg grada Novog Pazara, uokvirena obroncima planina Golije,
Rogozne i sandžačkom ljepoticom Pešterskom visoravni, obiluje izdašnim
prirodnim ljepotama, kao i velikim brojem arheoloških nalazišta i
kulturno-istorijskih spomenika iz perioda srednjovjekovne Srbije i
Otomanske imperije.
Jedna takva atraktivna cjelina nalazi se zapadno od grada, obuhvata
samo izvorište rijeke Raške i proteže se u dužini od 6 km od manastira
Sopoćani do Pazarišta.

Značaj ovih spomenika prevazilazi naše okvire i kompleks koji čine manastir Sopoćani i tvrðava Ras sa predgraðem su dio svjetske kulturne baštine pod zaštitom UNESCO-a.
Pokušavajući da se otrgnu od svakodnevne dinamike života u urbanom naselju, mnogi Novopazarci su kupili zemljište na ovom potesu, sa namjerom da priušte sebi i svojoj porodici trenutke oduška i odmora od užurbane svakodnevnice.
Pored namjena lične prirode, neki ljudi, kao naprimjer Rasim Lukić sa sinovima, imaju ideju razvoja i izgradnje takozvanog etno-sela, turističke namjene, dekorisanog po ugledu na ureðene centre Zlatibora i vrela Bosne i Ilidže, a sve u skladu sa odgovarajućim uslovima, poštujući zaštitu životne sredine, kako bi graðanima Novog Pazara i turistima iz cijele zemlje i šire omogućili da osjete čari prelijepe prirode i ljepote rijeke Raške i Pešterske visoravni, sa svim pratećim sadržajima domaće kuhinje i hrane.
Iako su se obraćali nadležnima u Gradskoj upravi, nisu naišli na razumijevanje i upućivani su na Zavod za zaštitu spomenika u Kraljevo i Beograd, a ovi si ih opet upućivali na Gradsku upravu i tako u nedogled.
Na svoju inicijativu, Ismail Redžović je kupio zemljište do rijeke Raške udaljeno 3 km od Pazarišta i 3 km od manastira Sopoćani, sa idejom da napravi manji zoološki vrt. Za sprovoðenje svoje ideje nije žalio veliki novac koji je uložio u kultivaciju i ureðenje zemljišta, te kupovinu životinja, tako da trenutno ima preko sto raznih životinjskih vrsta, meðu kojima su lavovi, medvedi, vukovi, zebre, divokoze, nojevi i dr.
Iako je u realizaciji svoje ideje naišao na veliku podršku direktora Zoo-vrta u Beogradu gosp.Vuka Bojovića, koji je i donator velikog broja životinja, kao i na deklarativnu podršku ljudi iz Gradske uprave, Redžović do sada od „Elektrorasa“ nije mogao da dobije priključak za struju, čime je ugrožen i opstanak mnogih životinjskih vrsta.
Da bi mu dali priključak za struju, iz „Elektrorasa“ su uslovljavali postavljanje trafostanice koju je trebao platiti preko 20.000 eura, jer ona, navodno, nije u planu za izgradnju.
Obzirom da se radi o objektu od opšteg značaja za cijeli region, neshvatljivo je ponašanje nadležnih organa.
Treba naglasiti da su već sada na održavanju i ishrani životinja zaposlena četiri čovjeka iz sela Doljani i Zabrðe, koji nisu imali mogućnost zaposlenja, a koliko bi se još zaposlilo ljudi da ima razumijevanja od nadležnih.
Sam investitor kaže da je voljan sve objekte uraditi u skladu sa zaštitom okoline i otpadne materije odlagati kako ne bi zagaðivao riječni tok, zašta traži odgovarajuću dozvolu nadležnih gradskih organa.
Nedavno je u gradsku inspekciju stigla prijava od strane MUP-a, Odsjek za privredni kriminal (nejasno je otkad se privredni kriminal bavi nelegalnom gradnjom, zar nemaju posla u oblasti za koju su plaćeni – kriminalu) o nelegalnoj gradnji objekata i vikendica na ovom potesu.
U prijavi je navedeno 19 lica sa adresom i matičnim brojem koji su započeli ili napravili objekte i koji uglavnom nemaju struju. Interesantno je da nije naveden objekat koji je napravila i ukrovila ove godine žena iz Beograda u blizini manastira, za koji je dobila priključak za struju, a na koji način – nije poznato, kao ni novosagraðeni objekat do puta sa desne strane u Doljanima.
Da li je ovaj spisak sastavio isti onaj čovjek, koji je sa radnicima „Elektrorasa“ obilazio vikendice i objekte sa ciljem da se utvrde nelegalni priključci.
Umjesto da svoje sugraðane dočekaju sa pažnjom, jer će isti doprinijeti razvoju i uljepšanju ovoga kraja u turističkom i svakom drugom pogledu, pojedinci pokušavaju na razne načine opstruirati gradnju i razvoj ovog bisera novopazarskog kraja. 
Najmanje 50 ljudi, vlasnika parcela, koji imaju interes izgradnje vikendica za odmor i drugih objekata turističkog karaktera, tražit će prijem kod nadležnih u Gradskoj upravi kako bi riješili ovaj problem. Svoje zahtjeve usmjerit će i Republičkoj agenciji za prostorno planiranje u Beogradu, jer je u toku izrada prostornog plana kulturno-istorijske cjeline Stari Ras sa Sopoćanima.
Svi su saglasni da se sačuva kulturno-istorijsko dobro, zaštićena zona oko samih spomenika. U redu, to svi podržavamo, ali zabraniti život i izgradnju u prečniku od 10-15 kilometara je van svake pameti. Pa zar se od ljudi treba štititi na ovaj način.
Je li svrha „zaštićene zone“ zaštita od ljudskog faktora u smislu zamiranja života, otuðenja od ljudi, raseljavanja ljudi? Mislimo da nije tako, jer ljudi prave i „zaštićene zone“ i zakone, a sve u interesu života i ljudi.
Gospodo, manite se ćorava posla, jer raðanje, život i izgradnju, osim Svemogućeg Allaha dž.š., niko ne može zaustaviti.

Ispred grupe graðana, ing. Enver Æorović