Kaharni skup

Svakog 27. februara u Prijepolju se održava kaharan skup. Zovu ga
komemoracijom u povodu sjećanja na Bošnjake koje su srpski fašisti oteli
iz voza u Štrpcima i potom ih zvjerski ubili. Nakon tog kaharnog ali
dostojanstvenog skupa, kroz grad proðe povorka sjećanja a sve se završi
kod spomenika, nedavno podignutog, ubijenim Bošnjacima.

I kaharni skup i povorka sjećanja izraz su pieteta, poštovanja prema nevinim Bošnjacima koji su smrću kažnjeni samo zato što su imali bošnjačko ime i prezime, odnosno samo zato što su muslimani. Baš zbog toga cijela komemoracija pripremi se i održi pod pokroviteljstvom Islamske Zajednice u Srbiji. Na čelu kolone sjećanja uvijek je bošnjačka ulema, bošnjački imami. Zbog toga što riječ imam znači voða ali voða u svakoj prilici a ne samo na namazu. Voða i u dobru i u nevolji. Voða i u miru i odbrani od onoga ko te želi uništiti.
Bošnjačka kolona sjećanja, neki je zovu spomen šetnjom, šetnjom tuge, bola, čemera, kahara…., u stvari je izraz bošnjačkog prkosa svakom zlu pa i tom koje su učinjeli fašisti koje četnicima zovu. Bošnjačka kolona sjećanja istovremeno je krik za pravdom koja treba „doći“ od državnih vlasti. A ta vlast šuti. Šuti godinama pa je svakome jasno šta ta šutnja znači. Ta šutnja nosi strah. Ta šutnja znači da se i dalje aplaudira zločincima. Ta šutnja znači da su zločinci i dalje nacionalni, srpski heroji. Ta šutnja, u stvari znači, da će se ponoviti isto pa još i gore samo kad se pruži prilika za to. Ta šutnja znači da se ta prilika čeka.
Da nije tako ne bi se cijelih petn'est godina borhalo sa srpskim vlastodržcima da se smiluju i odobre postavljenje najskromnijeg spomen obilježja. Da nije tako kolonu sjećanja bi oraginizovala zvanična vlast i bila na njenom čelu. Tada ne bi bilo potreba da na njenom čelu budu bošnjački imami. Da nije tako u koloni sjećanja bi bili svi, u prvom redu prijepoljjski Srbi.
Doduše i zvanična vlast u Prijepolju obilježava 27. februar. Po gradu se izlijepe plakati kojim se graðanstvo obavještava da će se u to i to vrijeme položiti „cveće“ na spomen obilježje, održati govor i „minut ćutanja“. A na plakatima, odštampanim ćerilicom, ističe se još i to kako je sve to, u stvari, „pomen“. Je li moguće da ta vlast „ne zna“ da bi Bošnjaci koji su, makar i ko bajagi, dio državne vlasti trebali pripremiti obilježavanje godišnjice zločina nad njihovim sunarodnicima. Tada bi se plakati odštampali jezikom bosanskim, tada ne bi bilo ni „pomena“, ni…. Jest, tako bi bilo da nije diskriminacije. Tako bi bilo da se ne želi sve posrbiti pa čak i na ovaj način. U stvari tako bi bilo da vlast uvijek meðu Bošnjacima ne pronaðe potrone koji će, čak i javno, kažu:
– Maaaa, ta „šetnja“ nema smisla. ako vam se šeta onda šetajte noću…
A ovom hudniku bošnjačkom u Štrpcima je ubijen roðeni brat. Nevjerovatno!
Prvo, po njemu, sjećati se i ne zaboraviti zlo koje ti je učinjeno „nema smisla“. Drugo, oni koji ne žele zaboraviti zlo zbog toga da im se ono ponovo nebi desilo, neka onda kolonu sjećanja orgnizuju noću. SubhanAlah! Noću, nego šta. Jer, kako to da kolonom sjećanja, koja, eto, čak i po dana proðe gradom, „komšije“ podsjećamo na zlo učinjeno Bošnjacima. Na zlo koje „komšije“, svojom šutnjom i dalje smatraju „junačkim dijelom“. Na zlo za koje se ni do danas nije sudilo organizatorima, izvršiocima…. Zbog toga poruka ovog hudnika bošnjačkog da se „šeta noću“ nije ništa drugo do poruka u smislu: Komšija, zakolji me ponovo jer iz svih dosadašnjih klanja ništa još naučio nisam.
U stvari, ovom hudniku bošnjačkom vlasti su smišljeno plodarile nekakvu bijednu „foteljicu“, tj. mjesto nekakvog direktorčića u državnoj firmi. Tu bijednu stoličicu on im sad, svojim poltronisanjem, plaća ničim drugim do neznanim mezarom i kostima svojeg rahmetli brata. Allahu Dragi! Pa ima li kraja našem poltronstvu bošnjačkom?
Nisam mogao izdržati a da ovom hudniku bošnjačkom ne pošaljem e-mail poruku u kojoj sam mu, izmeðu ostalog napisao i ovo: „…Ne zaboravi da čelu dostojanstvene spomen kolone trebaš biti ti. Samo tako će nesahranjene kosti tvojeg rahmetli brata imati kakav takav mir. Samo tako ćeš dušmanima koji ubijaju radi imena i prezimena, dušmanima koji aplaudiraju ubicama pokazati da pripadaš narodu koji zna oprostiti ali onda kad se oprost, ali iskreni i dijelom iskazan, od njega i zatraži.

Ferko Šantić
Sandzaknews.info