Probuðene nade – iznevjerena očekivanja

Situacija u Sandžaku danas je zabrinjavajuća, posebno po pitanju
ostvarivanja prava koja su Bošnjacima i Bošnjakinjama zagarantovana
zakonom. Službena upotreba maternjeg jezika u opštini Prijepolje i
Priboj ne postoji, jer lokalni organi vlasti ne žele da donesu odluku o
upotrebi bosanskog jezika. Mišljenja sam da je Savjet bošnjačke
nacionalne manjine od osnivanja trebao aktivno da radi na realizaciji
ovog cilja, a ne da se povremeno, više protokolarno, bavi ovim itekako
važnim suštinskim pitanjem.

Takoðe je važno istaći i problem diskriminacije i nacionalne strukture zaposlenih u većini republičkih institucija. U opštinama gdje su Bošnjaci većina, procenat zaposlenih prema većinskom stanovništu Srbije je 20:80, a u lokalnim sredinama gdje su manjina, Bošnjaci prividno i jednocifreno participiraju u radu tih institucija. Činjenica je da Nacionalni savjet Bošnjaka nema u svom opisu rada i bavljenje problemom diskriminacije u strukturi zaposlenih. Da je bilo volje i želje moglo se jasnom strategijom aktivno raditi i na smanjenju ove granice. Ali, nažalost ništa!
Suštinska podloga za rješavanje problema Bošnjaka od osnivanja Nacionalnog savjeta do danas nije postojala. Savjet je od početka podlegao političkoj instrumentalizaciji i zloupotrebi jedne političke partije i sve aktivnosti služile su kao promocija jednog čovjeka i jedne ideje. Onog momenta kada se ovo desilo nije se mogao očekivati ni ozbiljniji rad, ni pravi rezultati. Činjenice radi, u vrijeme kada je pokušana podjela Islamske zajednice u Srbiji, Sulejman Ugaljnin je izjavio: „Mešihat više ne postoji, pitanje vjerske zajednice Bošnjaka je u nadležnosti Bošnjačkog nacionalnog vijeća.“ Iako vjerska pitanja ne pripadaju Nacionalnom savjetu, to je, nažalost, pokazalo šta se krije iza fasade Nacionalnog savjeta.
Poslije isteka prvog mandata Nacionalnog savjeta, u Sandžaku je počela da se vodi kampanja upisa elektora za Izbornu skupštinu Savjeta. Tadašnje Ministartsvo za ljudska i manjinska prava imalo je zadatak da realizuje ovu aktivnost, u saradnji sa Organizacijom za evropsku bezbjednost i saradnju, koja se, izmeðu ostalog, bavi i manjinskom politikom. Političke partije, nevladine organizacije i pojedinci aktivno su radili na mobilisanju i prikupljanju podrške. Negdje jula mjeseca 2007. godine Ministarstvo je zakazalo Izbornu skupštinu za septembar mjesec. Meðutim, nije došlo do održavanja iste jer se nisu stekli zakonski uslovi, novi Zakon o nacionalnim savjetima je u skupštinskoj proceduri i ista je odložena do donošenja zakona. Nacionalni savjet je ostao u istom sastavu. 
Od osnivanja Nacionalnog savjeta do danas život u Sandžaku je bio hirovit. Političke podjele izmeðu dvije političke partije Sulejmana Ugljanina i Rasima Ljajića svakim danom produbljivale su jaz izmeðu “Suljovih” i “Rasimovih”. Svaki izborni proces je predstavljao neizvjesnost i bure baruta koje je u nekoliko navrata eksplodiralo, pa je uz izborne rezultate i pobjede “naših” ili “njihovih” bilo i prebijenih, ubijenih, osakaćenih… U tom vremenu opšte izborne hajke i postizborne “tišine” Sandžak je tiho tonuo u siromaštvo, ekonomsku i socijalnu dubiozu.
U želji da se smire strasti i prestane sa podjelom i razdorom, Sandžak je postao svakodnevna destinacija diplomatskih predstavnika. Ali, posredovanje diplomata u pomiranju dva Bošnjaka, dvije politike i  dva podijeljena naroda urodilo je plodom kada je Turska jasno stavila do znanja da želi stabilan Sandžak. Posjeta ministra vanjskih poslova Turske Ahmeta Davutolua   doprinjela je “istorijskom rukovanju” Sulejmana Ugljanina i Rasima Ljajića i izjavi da oni nikada nisu bili u svaði već samo nisu saraðivali. Poslije ove posjete situacija u Sandžaku se mijenja.
No, da se vratimo aktuelnoj priči o Nacionalnom savjetu. Poslije usvajanja Zakona o nacionalnim savjetima pristupilo se upisu Bošnjaka u poseban birački spisak. Većina političkih partija, i “izmirenih” i ovih drugih, kao i nekih nevladinih organizacija, pristupila je  kampanji sa ciljem da upiše što veći broj Bošnjaka i Bošnjakinja kako bi se izbori održali neposrednim putem. Pojava jedne organizacije poremetila je cijeli proces kampanje. U decembru mjesecu u Novom Pazaru osnovana je i Bošnjačka kulturna zajednica, organizacija koja je podržana od strane Mešihata Islamske zajednice u Srbiji i Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru. Pojava ove organizacjje probudila je neočekivane nade mnogih. Ministarstvo je raspisalo izbore za Nacionalne savjete za 6. jun tekuće godine. Dvije najjače političke partije u Sandžaku već najavljuju moguću saradnju i izlazak sa zajedničkom i jedinstvenom listom. Bit će ovo zanimljiv i sigurno drugačiji izborni period od drugih, jer je vječita borba za očuvanje dvije strane sada oslabljena pojavom treće, ne politike, već ideje, jer svaka ideja počinje sa čovjekom, vodi se zbog njega, za njega i često protiv njega, ali je on taj koji je vodi.

Piše: Fahrudin Kladničanin
Glas islama br. 188.