Da se ne zaboravi

Nosilac liste Bošnjačke kulturne zajednice glavni muftija Muamer-ef.
Zukorlić posjetio je danas u Novopazarskoj banji Æamila Jukovića,
čovjeka koji je prije nekoliko godina ni kriv ni dužan ranjen i ostao u
invalidskim kolicima u oči izbora, kada su se sukobile pristalice SDA
Sulejmana Ugljanina i SDP-a Rasima Ljajića.

Spletom tragičnih okolnosti Juković je slučajno prolazio ulicom u kojoj je došlo do sukoba i pucnjave i pogodio ga je zalutali metak koji mu je povredio kičmu i prouzrokovao da ostane nepokretan. Od tada Juković se liječi u Zavodu u Novopazarskoj banji.
Glavni muftija je posjetio Æamila Jukovića u pratnji predsjednika BKZ-a dr. Mevluda Dudića i zamjenika predsjednika BKZ-a mr. Nusreta Nicevića. Posjeta je obavljena ispred vakufske Stare banje zbog toga što je upravnik Zavoda zabranio Æamilu Jukoviću da mu doðe Muftija sa predstavnicima medija u posjetu. Prilikom ovog susreta ogorčen ovakvim stavom upravnika Glavni muftija je rekao:
„Jako sam neprijatno iznenaðen ponašanjem rukovodstva Novopazarske banje prije svega direktora koji je , dali samovoljno ili po nalogu svojih mentora i političkih prijatelja iz Beograda onemogućio medijima da prate posjetu unutar ove ustanove. Ovo nije njegov privatni posjed. Ovo nije njegova privatna ustanova gdje on može suvereno odlučivati šta će raditi. Ovdje se ne radi o zatvorskoj jedinici, ovdje je u pitanju slobodan čovjek koji godinama preživljava tragediju. On je potpuno slobodan sa pravom da primi medije i da da izjavu kakvu hoće i da govori ono što hoće. Ovo je najdrastičniji primjer i ilustarcija našega opšteg stanja i na kolektivnom i na individualnom nivou. I ovo je pokazatelj koliko u našem društvenom sistemu, pogotovo u ustanova koje su pod neposrednim nadzorom Beograda, vrijedi čovjek. Čovjek koji boravi tu i svojim novcem plaća svoj boravak nema slobodu djelovanja, nema slobodu primanja gostiju, nema slobodu riječi i slobodu misli. Ukoliko Æamil bude imao bilo kakve neprijatnosti od rukovodstva banje neka računa na našu zaštitu i niko neće moći biti miran od naših reakcija. Ni ovi ovdje, a ni njihovi šefovi u Beogradu.“
Inače razgovor sa Æamilom je bio neobavezan, prijateljski i bratski, i u njemu je iskazano iskreno sa osjećanje sa onim što mu se dogodilo. Glavni muftija je iskazao svoju ljudsku i moralnu podršku i poželio je da se  ovakva tragedija nikada i nigdje više ne dogodi.
„Ovo je trenutak kada skrećemo pažnju na Æamilovu tragediju. Neki će pitati zašto baš pred izbore? Baš zato što se tada najbolje čuje. Naš cilj je da ukažemo da ovakve stvari se ne smiju zaboraviti. Mi mislimo da je važno dizanje glasa da bi se iz ovoga izvukla društvena pouka i poruka. Mi mislimo da je dizanje glasa kolektivna, nacionalna i društvena obaveza. Zato smo upravo danas ovdje. Da se više nikada Æamilova tragedija ne desi. da se više nikada ne desi da imamo Takve političke faktore na vlasti koji kada se svaðaju onda ljudi završavaju mrtvi ili u kolicima, a kada se mire ne znaju zbog čega su se svaðali. To je poruka sa kojom se ja neću nikada pomiriti. Ja se sa takvom porukom ne etičnosti i ne moralnosti ne mogu nikada pomiriti. naravno da nisam protiv mirenja, ali sam protiv nipodaštavanja žrtve na taj način. Bolje je što se miri bilo ko, ali se mora označiti odgovornost, kajanje, osjećaj griže savjesti za ono što se desilo. A ne da se kaže ne znamo zašto smo se svaðali i nismo se ni svaðali.“
Æamil je zahvalio na posjeti i toplim ljudskim riječima koje je čuo od Glavnog muftije i izmeðu ostalog je kazao:
„Istina je da sam stradao nevin, ali je isto tako istina da onaj koji je to učinio nije učinio namjerno. Ali poslije ranjavanja ja sam mnogo više ranjen time što su ti ljudi koji su bili posredni uzročnici moga stradanja zaboravili na mene. Odbacivali su me i ignorisali. Ja ima mišljenje da sam kojim slučajem bio Srbin, bez namjere da vrijeðam Srbe, da bi lokalna samouprava i „naši“ koji su u Beogradu da bi se dodvorili Beogradu, da bi ispali humanisti vjerovatno bi me poslali i u Kinu na liječenje i imao bih odgovarajući tretman. Ali ja sam bio ovdje u azilu bez prava na terapiju. Moj su svijet knjige i televizija. Jedino što me ohrabruje je to da ako sam izgubio zdravlje nisam izgubio obraz, nisam izgubio pamet, nisam izgubio karakter i ne stidim se ni svoje prošlosti ni svoje sadašnjosti.“
Nakon ovih Æamilovih riječi Glavni muftija je rekao:
„Neznam koji su mehanizmi. Ne znam koje su mogućnosti, ali od ovog trenutko ono što su naši resursi, i u smislu posredništva i u smislu direktne pomoći, u kapacitetu naših mogućnosti, možete računati na nas da ćemo Vam sve staviti na raspolaganju ako ima šanse za dalje liječenje, ako ima šanse za bolji tretman, ako ima šanse za bilo šta što će popraviti dalji tretman, eliminisati bolove ili doprinijeti nekom poboljšanju. Računajte na Mešihat i na mene lično.“

Nermin Gicić | Islamskazajednica.org