Trijumf slobode

Glas islama | Broj 192
| Piše: Omer Ðondić |
Šesti jun je u istoriji Bošnjaka nova ispisana stranica, koja na sebi nosi veliki i ohrabrujući naslov SLOBODA.
Policija, vojska, služba i družba, sve je navalilo na Bošnjake da im zabrani pravo glasa i slobode, ali uzalud – narod je pobijedio

Kada smo rekli da će izbori za Nacionalni savjet Bošnjaka predstavljati referendum izmeðu Beograda i Sandžaka, mnogi su bili jako začuðeni. Neki su bili skeptični, neki su se čudili, neki nas čak i napadali.
No, većina Bošnjaka u Sandžaku i Srbiji nam je vjerovala prepoznajući važnost tek minulih izbora kao referendumsko pitanje.
Izbori za Nacionalni savjet Bošnjaka su bili referendum izmeðu poltronstva i slobode, diskriminacije i prava, referendum izmeðu laži i istine.
Bošnjaci su u posljednjih 20 godina bili robovi politike dvojca koji je prodao njihove interese, a Beograd ih predstavljao prema inostranstvu kao zaštitnike bošnjačkih prava.  Meðutim, došlo je vrijeme za rez. Bošnjaci su odlučili da zbace okove i jednom zauvijek dva srpska ministra iz Sandžaka kazne za nerad i zlodjela koja počiniše protiv svog naroda.
Sada, poslije dosta godina, istina je ogrijala svakog Bošnjaka. Svakog koji hoće da skine teške okove laži i ropstva, iako su se rane duboko urezale u bošnjačko tkivo.
Skoro da se navikao Bošnjak na teško breme lanaca, ali kada je došao dah slobode u liku muftije Zukorlića, tek je tad saznao koliko su, zapravo, bili teški i neizdrživi okovi propalih ministara iz Sandžaka.

Sloboda

Šesti jun je u istoriji Bošnjaka nova ispisana stranica, koja na sebi nosi veliki i ohrabrujući naslov  SLOBODA.
Sloboda od okova, laži i prevara, sloboda od poltronstva i kršenja ljudskih i vjerskih prava, sloboda za naše umove i duše. Sloboda od onih koji su izjednačili žrtve sa dželatima, partizane sa četnicima, ponizili Srebrenicu i njene stradalnike nazivajući najgnusniji genocid u Evropi poslije Holokausta samo zločinom. Tjerajući Sandžak u Šumadiju kao da je to njihova prćija i ništa drugo.
Poslije ovako teškog poraza i teškog udarca za njihove partije i politiku, nije im ostalo ništa drugo nego da ostanu dole u Beogradu i da završe svoju misiju koja će se, nadamo se, okončati na način kako i zaslužuju. Ovo je, ustvari, početak njihovog kraja koji je sve izvjesniji. Da imaju imalo morala odmah bi podnijeli ostavke, ne samo na ministarske pozicije, već i na lokalnim nivoima u sandžačkim gradovima u kojima drže vlast. Oni više nemaju legitimiteta da predstavljaju Bošnjake ni na jednom nivou vlasti. Bošnjaci su im rekli: „Dosta je!“
Budući da im je cijena pala jer beogradski režim uviða nesposobnost traljavog dvojca, ostaje im da mole da bude što češće akcija „Čišćenje Srbije“, jer se na takav način mogu predstaviti javnosti, kao čistači otpadaka, jer samo na taj način pokazuju da nešto rade i čine.
Kako su im ruže počele cvjetati, ne bi nas začudilo da ih režim, koji ih je kreirao, sada kada ništa ne vrijede, u nekoj sličnoj akciji, počisti i baci sa svim ostalim prljavštinama.

Bošnjaci su po ko zna koji put imali pred sobom težak ispit, ali su ga veoma uspješno položili. Šesti jun je bio prijemni ispit za sve Bošnjake koji su htjeli da budu dio bošnjačke istorije. Ogromna većina  ga je sa zadovoljstvom obavila.  Mnogi su upoznali državu tek sada, kada su bili izbrisani sa spiskova za glasanje, ali i oni bivaju dio istorije. Oni su svjedoci diskriminacije zato što im je u 21. vijeku država, preko Ministarstva za ljudska i manjinska prava i lokalnih samouprava, onemogućila, bolje reći zabranila, da obave graðansko pravo glasanja na izborima. Dok se u demokratskom zapadnom svijetu graðani novčano kažnjavaju ukoliko ne izaðu na izbore, dotle se u zemlji Srbiji graðani masovno brišu iz biračkh spiskova da ne bi glasali protiv tiranije, ugnjetavanja i diktature.
Svaki Bošnjak je sada upoznao pravo lice države Srbije, koja je svim raspoloživim sredstvima pokušala pomoći svojim ljubimcima-ministrima, Sulju i Rasimu, da na bilo koji način odbrane legitimitet i podršku bošnjačkog naroda. Policija, vojska, služba i družba, sve je navalilo na Bošnjake da im zabrani pravo glasa i slobode, ali uzalud – narod je pobijedio.
Ovaj trijumf istine mora biti dokaz i znak državi da smo mi slobodan narod koji će biti ravnopravan partner, ali i strana u pregovorima do kojih mora veoma brzo doći. Ovo je dokaz državi ko, ustvari, doista uživa autoritet kod bošnjačkog naroda, ko je legitiman predstavnik Bošnjaka i na čiju adresu mora zakucati ako želi blagostanje na jugozapadu svoje teritorije čije je ime SANDŽAK.
Bošnjački nacionalni savjet će, ako Bog da, od sada biti servis svih Bošnjaka, pa i onih koji su bili na drugim listama i imali drugačije mišljenje. Bošnjački nacionalni savjet je  reprezentacija bošnjačkog naroda koji nikada više neće biti privatno vlasništvo Ugljanina, Ljajića i drugih autokrata.
Pa, Bošnjače, bujrum! Budi i ti radostan i ravnopravan graðanin ove zemlje, bujrum i ti u novu, ljepšu bošnjačku istoriju, ispisanu šestog juna 2010. godine zlatnim slovima slobode.