Bošnjaci su “specifičan” narod

Nakon parlamentarnih izbora u maju mjesecu 2008. godine koalicija na
čijem je čelu bio predsjednik Srbije Boris Tadić osvojila je najviše
mandata, ali nedovoljan broj da samostalno formira Vladu. Tada su se
pojavile špekulacije da bi Vojislav Koštunica u koaliciji sa radikalima i
još nekim strankama mogao da sastavi skupštinsku većinu, a Boris Tadiće
je odlučno rekao nešto od prilike ovako: „Neće Koštunica biti premijer,
mi smo osvojili najviše mandata i mi ćemo formirati Vladu“.

I jeste pošteno, pravo i demokratski da onaj ko pobjedi na izborima i dobije najviše glasova formira vlast. U pobjedi Tadićeve koalicije značajan doprinos imali su i sandžački Bošnjaci koji su masovno glasali za Tadića jer je na Trgu u Novom Pazaru javno obećao jedinstvenu Islamsku zajednicu i bolji odnos vlasti prema Bošnjacima.
Prošlo je dvije godine od izrečenog obećanja a predsjednik po tom pitanju nije učinio ništa, a odnos vlasti prema Bošnjacima je sve gori i Bošnjaci osjećaju represiju i diskriminaciju na svakom koraku. Posljednji dogaðaji vezani za izbore Nacionalnog savjeta Bošnjaka i konstitutivnu sjednicu pokazali su neprincipijelnost u stavovima predsjednika da oni koji imaju najviše mandata i obezbijede većinu mogu da formiraju izvršne organe. Na posljednjim izborima Bošnjačka kulturna zajednica je dobila 17 od 35 mandata, dakle najviše. Nedostajao je jedan mandat za formiranje većine u Bošnjačkom nacionalnom vijeću. BKZ je obezbijedila podršku još 2 kandidata sa liste Bošnjački preporod, i zakazana je konstitutivna sjednica sa većinom od 19 vijećnika.
I onda na scenu stupa sva brutalnost i diskriminatorski odnos prema Bošnjacima od strane beogradskog režima. Noć prije konstitutivne sjednice ministar Svetozar Čiplić, kršeći zakon, mijenja odredbu u Članu 3 Poslovnika i konstituisanje sjednice uslovljava dvotrećinskom većinom. Svi drugi narodi, dakle i Maðari, i Albanci, i Rumuni, i Rusini, i ostali, ukupno njih 17 formirali su svoje Nacionalne savjete prema Poslovniku po kojem je bila potrebna prosta većina, a samo za Bošnjake je donijet poseban Poslovnik. Ovo je školski primjer diskriminacije. Kada vlast na nezakonit i neustavan način donosi zakonske odredbe koje će se primjenjivati samo na jednoj grupi graðana, u ovom slučaju manjinskom narodu, onda je to diskriminacija.
Da zlo bude veća diskriminatorski Poslovnik je donijelo ministarstvo koje je zaduženo da štiti ljudska i manjinskia prava, a pomoćnik ministra pokušavajući da na smušen način objasni razloge diskriminacije Bošnjaka, dao je rasističku izjavu u kojoj kaže da je Poslovnik donijet zbog „specifičnosti“ Bošnjaka. Po čemu su to Bošnjaci „specifični“ u odnosu na Srbe, Maðare, Rumune, Bugare, Slovake i druge? Jesu li „specifični“ zato što su „niža rasa“ ili su ravnopravni graðani Republike Srbije za koje važe isti zakoni kao i za sve druge graðane? Nacisti su sve užase koje su učinili nad Jevrejima učinili zbog njihove „specifičnosti“. Bela manjina je u Južnoj Africi provodila politiku aparthejda zbog „specifičnosti“ crne većine.
Ako je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava donijelo diskriminatorski Poslovnik šta onda Bošnjaci da očekuju od ostalih ministarstava? I oni bi mogli po uzoru na ministra Čiplića da donose pravilnike, poslovnike, uredbe i naredbe, koje bi se odnosile samo na Bošnjake, a da sve to objašnjavaju „specifičnošću“ Bošnjaka.
Tako bi ministar policije mogao da donese uredbu po kojoj je dozvoljeno dvije trećine Bošnjaka, zbog njihovih „specifičnosti“ prebiti, polomiti im i noge i ruke ili samo rebra. Ministarstvo pravde bi zbog „specifičnosti“ Bošnjaka moglo da donese odluku da dvije trećine zatvorenika u zatvorima po Srbiji moraju da budu Bošnjaci. Ministarstvo zdravstva bi u ovom procesu donošenja pravilnika i odredbi moglo da bude najkreativnije pa da zbog „specifičnosti“ Bošnjaka zabrani liječenje Bošnjacima. Ili da donese odluku da dvije trećine bošnjačke djece mora biti mrtvo roðeno, ili da dvije trećine Bošnjaka treba biti zaraženo virusom neke neizlječive zarazne bolesti, naravno sve to zbog „specifičnosti“ Bošnjaka. Ministarstvo prosvjete bi moglo da donese rješenje po kojem se zabranjuje školovanje i obrazovanje za dvije trećine Bošnjaka, naravno u obrazloženju bi pisalo „zbog „specifičnosti“ Bošnjaka Ministarstvo je donijelo rješenje da Bošnjacima nije potrebno obrazovanje“. Ministarstvo za životnu sredinu i prostorno planiranje moglo bi da isplanira da dvije trećine Bošnjaka napuste prostor Sandžaka i otputuju u nepoznatom pravcu, zbog „specifičnosti“ naravno. Ministarstvo za rad i socijalnu politiku i Ministarstvo vjera ovaj proces su već proveli. Dvije trećine radno sposobnih Bošnjaka je nezaposleno, a dobar dio njih su socijalni slučajevi o kojima niko iz države ne vodi računa, a vjerska prava Bošnjaka su ugrožena i napadnuta još prije tri godine. Sva preostala ministarstva koja čine Vladu mogla bi po ovoj šemi da donose svoja akta, a na kraju bi Ministarstvo vojno moglo da donese naredbu da se strelja dvije trećine Bošnjaka, zbog njihovih „specifičnosti“.