Glavni muftija ponovo pozvao vlasti u Beogradu na dijalog

Glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer-ef. Zukorlić održao je
u četvrtak 2. avgusta konferenciju za novinare. Povod za održavanje
konferencije su aktuelni dogaðaji vezani za vjeronauku kao i za
nezakonitu izgradnju objekta na vakufskom zemljištu na Hadžetu.

Glavni muftija je prije samo desetak dana održao konferenciju za novinare takoðer povodom dešavanja na realizaciji islamske vjeronauke u školama pa je na samom početku konferencije primijetio:
„Nažalost meni se čini da nije dobar znak što se ovako često viðamo. Što se češće viðamo to znači da je Bošnjacima i muslimanima teže u Srbiji.“
Zatim se Glavni muftija okrenuo temi konferencije, kako je rekao: „Najnovijim dogaðanjima na polju kršenja prava, diskriminacije, od strane režima u Beogradu, a u vezi sa uskraćivanjem normalnog odvijanja islamske vjeronauke, od strane ministarstva prosvjete.“
Muftija je podsjetio da je Islamska zajednica u Srbiji od samog početka, sa svojim predstavnikom u Vladinoj komisiji za vjeronauku konstruktivno i od samog početka  učestvovala u procesu Islamske vjerske nastave u školama, podsjetio je da je Islamska zajednica učestvovala u izradi planova i udžbenika i da je od svih nadležnih i relevantnih institucija konstatovano da je islamska vjeronauka jedna od najbolje organizovanih vjeronauka u školama.
„Najednom, kao i u slučaju brutalne agresije na Islamsku zajednicu 2007. godine, u organizaciji režimskih službi, sa grupom odmjetnutih imama, pravi se paralelni sistem, paravjerski, a evo sada i paravjersko-prosvjetni, sa vrlo jasnim ciljem da se ustavno načelo o autonomnosti Islamske zajednice, kao i ustavno načelo o ravnopravnosti Islamske zajednice pogazi, a sve to sa navodnim ciljem zaštite nečijeg interesa u Beogradu, kojeg evi neko „ugrožava“ sa pozicije muslimana i sa pozicije Islamske zajednice i sa pozicije Novog Pazara. Do ove godine to je činjeno nekako polu zvanično, ili ne zvanično, preko pojedinih politički instaliranih direktora škola. Preko lokalnih samouprava. Meðutim ove godine, očito zbog panike u kojoj se našao režim, zbog propasti projekta otimanja Islamske zajednice mi imamo drskost da je Vlada Republike Srbije donijela jednu nezakonitu i protiv ustavnu odluku. Zašto je to nezakonita odluka. Pa u komisiji za vjeronauku su predstavnici crkava i vjerskih zajednica. Dakle Vlada odlučuje o predstavnicima nadležnih ministarstava u toj komisiji, meðutim Vlada ne može odlučivati o predstavnicima crkava i vjerskih zajednica u toj Komisiji. Nažalost to je očito politička odluka sa jasnom pozadinom koja ima za cilj da legalnu, legitimnu Islamsku zajednicu potisne sa polja uživanja Ustavom i Zakonom zagarantovanih prava. Naravno da to nije jedini cilj. Nema sumnje da je propast projekta paralelne islamske zajednice izazvao i brojne probleme, jer je savršeno jasno da je pokušaj cijepanja Islamske zajednice realiziran preko inače saradnika srpskih obavještajnih službi, koji su još iz vremena komunizma radili taj posao, i to nije nikakva novina, to je poznato da su te službe imale svoje saradnike u svim crkvama i vjerskim zajednicama. I šta se zapravo desilo? Oni sada ostaju bez posla. Propada paralelni sistem Islamske zajednice, nema ko da im daje plate. Reforma sistema u državi ne dozvoljava da postoje crni fondovi kako bi se ti ljudi finansirali, i sada je trebalo njih negdje uhljebiti. I onda imate potiskivanje legalnih i legitimnih vjeroučitelja, koji godinama rade taj posao, a na njihovo mjesto dovoðenje svojih agenata. I samo kada pogledate neka imena biće vam jasno.  Recimo bivši ambasador Republike Srbije u Maroku je na spisku vjeroučitelja. Ostao čovjek bez ambasadorskog posla, a lik je jako poznat kao čovjek koji je nosio ahmediju, bio imam, a poslije toga bio član saveza komunista. Tu je niz drugih ljudi, koji nemaju drugo uhljebljenje  nego da budu vjeroučitelji, tako ih njihovi gazde iz Beograda skidaju sa vrata i postižu dva udarca. Jedan je njihovo uhljebljenje, a drugi je ugrožavanje projekta islamske vjeronauke, što nije beznačajno za ideologe aktuelne politike u Beogradu. Jako je značajno zato što su projekti asimilacije sa krajnjim ciljem pokrštavanja muslimanske djece uglavnom realizirani, ili je planirano da budu realizirani preko škola.“
Glavni muftija se zatim osvrnuo na neke dogaðaje o kojima su predstavnici Islamske zajednice već više puta govorili kao što su Svetosavske akademije ili na časovima muzičkog liturgije, koje su bošnjačka djeca u obavezi posjećivati ili učiti, i podsjetio da je Islamska vjeronauka uspjela da umanji utjecaj ovih asimilatorskih obrazovnih programa i da je to nekome zasmetalo.
„Član 132 Zakona o osnovama obrazovanja i vaspitanja je eksplicitan i svršeno jasan i u njemu se kaže da na osnovu liste predložene od strane tradicionalne crkve i vjerske zajednice direktori škola imenuju vjeroučitelje. Čak ministarstvo tu nema nikakvu ulogu, njegova je uloga samo posrednička, da proslijedi taj spisak. Očito kapacitet aktuelnog rukovodstva ove države je toliki da oni mogu da odluče šta je tradicionalno i šta nije tradicionalno. I nije tradicionalno ono što postoji od kako postoji Islamska zajednica. Nije tradicionalno ono što je bilo direktni sudionik uspostavljanja Islamske vjeronauke, a tradicionalna je tvorevina koju su napravili ljudi koji su bili na našem platnom spisku. I očito neko misli da uz medijsku torturu i uz sve represivne mjere koje su u Sandžaku iz dana u dan sve jače i žešće misli da može uticati na pamćenje ljudi i na njihovu svijest i da eto kažemo, nije tradicionalno ono što ima tradiciju nego je tradicionalno ono što nam kažu ministri. Ministar Šijaković, ministar Čiplić, žao mi je što im se pridružio ministar Obradović. Žao mi je i očito se radi o jednom sistematskom stezanju obruča i ministar Obradović je dozvolio sebi da se pridruži ekipi koja neposredno i brutalno krši prava Bošnjaka i muslimana i koja vrši sistematsku diskriminaciju nad muslimanima. Vidite da nije slučajno da su to baš ova ministarstva. To su ministarstva koja imaju direktne veze sa identitetom. To su ministarstva preko kojih se direktno utiče na identitet jednog naroda. Ministarstvo vjera, ministarstvo za ljudska prava i ministarstvo prosvjete. Islamska zajednica će nastaviti svoju borbu za prava. Islamska zajednica se neće odreći svoga prava na ravnopravnu islamsku vjeronauku. Islamska zajednica će animirati domaću i meðunarodnu javnost i dokazati da pravo na vjeronauku zajedno sa drugim crkvama i vjerskim zajednicama nije pravo koje odreðuju ministri u Vladi, niti imaju pravo da na svojoj vagi mjere koliko prava mi imamo. Naše pravo nam pripada po činjenici da smo ljudi. Da smo graðani ove zemlje, a ono je i formalno definisano ustavom i zakonom.“
Muftija se zatim osvrnuo na dogaðaje oko vakufske parcele na Hadžetu na kojoj je gradska uprava otpočela izgradnju zabavišta, i ako je ta parcela u procesu vraćanja Islamskoj zajednici, kršeći na taj način član 36 Zakona o vraćanju imovine crkvama i vjerskim zajednicama.
„Ovaj put je režim bio brutalniji nego prije i odlučio da posegne za svojim posljednjim adutima za žandarmerijom, za čizmom, za silom, za pendrekom. Ne slučajno. Sasvim ciljano, izračunato, rekao je Glavni muftija i podsjetio na svježa sjećanja bošnjačkog naroda na genocid u Srebrenici i nastavio, „Sasvim ciljano se koriste te strukture računajući na strah od pokolja, genocida, zločina. Jer kada se pojave sve te silne armade žandarmerije narod će se skloniti, a ako ko malobrojan ostane sa njime će se razračunati, i da se definitivno stavi tačka na odvažnost Bošnjaka, muslimana da brane posljednja parčad  svojega opstanka. Vakufsko zemljište je posljednje parče našeg opstanka, i jedino što postoji a da se može reći da je muslimansko u pogledu tla pod nogama, sve drugo je oteto.“
Muftija je zatim objasnio kako je došlo do toga da postoji dokumenat u kojem piše da je sporna parcela prodata:
„Uzmite bilo koji predmet iz vremena komunizma gdje je dali po osnovu nacionalizacije, ili ekspropiacije oduzimana imovina, nakon rješenja o tome, ili pri oduzimanju uvijek su pravljeni navodni sporazumi, jer je režim i tada htio da ima zaštitu, pa ti fino donio zakon o oduzimanju, pa ti donio rješenje, ali pri tom napravio i sporazum i zapisnik u sporazumu da je to nekakva kupoprodaja. Komunisti, diktatori su pravili nekakvu zakonsku formu, ma koliko da je zakon o nacionalizaciji bio nepravedan, ali je bi zakon. Sada imate potpuno drugačiju situaciju, imate Zakon o vraćanju imovine crkvama i vjerskim zajednicama, a u stvari imate otimanje. Potvrðuje se to da se u Srbiji zakoni, pogotovu ovi osjetljivi koji se tiču vjerskih, etničkih i kulturnih prava donose kako bi se napravilo neko lice prema meðunarodnoj zajednici. Pa se kaže evo piše da su u zakonu svi ravnopravni. Evo vidite mi vraćamo imovinu, u tom smo procesu, evo mi garantujemo prava. A onda imamo situaciju selektivnog provoðenja tih zakona.“
Zatim je Glavni muftija objasnio da su i u rimskoj imperiji postojala stepenovanja zakona, ali da je jasno pisalo na koga se zakon odnosi ili ne odnosi, i da je to bilo poštenije, a da se u današnjoj Srbiji, Srpskoj pravoslavnoj crkvi imovina ne samo da vraća, već joj se poklanja i ona imovina koja nikada nije bila njena, kao hotel u blizini manastira Sopoćani.
„Zato će Bošnjaci muslimani nastaviti svoju borbu. zadovoljan sam da u moralnom smislu ove mjere represije koje se trenutno čine nad Sandžakom i Bošnjacima daju totalni kontra efekat u odnosu na planove onih koji ih čine. Zbližavaju ljude, jačaju ih, doduše i frustriraju ih ali će to sigurno dugoročno dati rezultate.“
Zatim se Glavni muftija osvrnuo i na ulogu Srpske pravoslavne crkve u ovim dešavanjima. O tome ja Muftija rekao:
„Moram da kažem da mi je žao što je Srpska pravoslavna crkva pokazala da djelimično stoji iza ovih dogaðanja. Mi smo imali ranija saznanja i sumnje, ali to se sada i zvanično dokazalo jer su potpisnici izvjesnog saopštenja navodne Komisije o vjeronauci u kojoj sjedi predstavnik SPC, u ovom slučaju vladika Irinej Bulović. Mi smo uputili pismo SPC-u tražeći da se ogradi od tog saopštenja koje je bilo uvredljivo za Islamsku zajednicu, oni nisu odgovorili i time su definitivno legalizirali naša saznanja o tome da je SPC jako zainteresirana da se Islamska zajednica oslabi i da joj se zaustavi razvoj kojeg je započela prethodnih godina, i da su organi države poluge SPC u realizaciji njenih programa. Očito da se SPC sveti Islamskoj zajednici koja se suprostavila pri donošenju zakona o crkvama i vjerskim zajednicama da SPC i formalno, zakonski ima povlašćen status. Na naše insistiranje ta formulacija je ublažena i preformulisana i očito da smo mi jedina vjerska zajednica koja se odvažila da se suprostavi tom jednom neprikosnovenom uticaju SPC ovdje u Srbiji. Zbog toga mi imamo pravo posumnjati u iskrenost izvinjenja patrijarha SPC u vezi ružnih izjava na račun muslimana i kada imamo ovakav sistemski odnos SPC onda nas i ne čudi da je sve to dio stalnog krunjenja muslimana i Islamske zajednice kroz razne forme nasrtaja na nas. Naravno kada je ovoliko nasilje prisutno ne ostaje mnogo prostora za optimizam ali smo mi ipak optimisti. Mi vjerujemo da je ovo produkt panike svih aktera u pokušaju eliminisanja Islamske zajednice sa javne scene u Srbiji. Svakako da su posljednji talasi najznačajnije podgrijani od političkih aktera i faktora iz Novog Pazara koji sjede u Vladi Srbije. Svakako da su oni najviše u panici, ali smo mi uvjereni da naša dosljednost da se pozitivni zakonski propisi poštuju. Naša dosljednost da naše djelovanje bude u cilju ostvarivanja prava svih podjednako. Naša dosljednost da ćemo ostati čvrsti i nepokolebljivi, ali isključivo u okvirima mirnog rješavanja svih problema i svih pitanja daje nam za pravo da budemo optimisti.“
Muftija je dalje objasnio da je brojčano malim narodima teže da dokažu istinu i da je velika medijska prašina bila podignuta protiv islamske zajednice i od strane režima i od strane nevladinih organizacija, ali da se sada ta prašina sliježe i da se otklanjaju nedoumice u Briselu i Vašingtonu oko toga ko ugrožava elementarne postulate i sekularnog društva i demokratije.
Osvrćući se na zakazani pa otkazani civilizirani protest vjeroučitelja u Beogradu Muftija je rekao:
„Vi znate ko je izmislio kontra mitinge. To je Miloševićev izum koji je tada davao rezultate. Imamo najave da su pripremani mesari, pitari, pekari i razni kriminalci sa ahmedijama na glavi koji su trebali da doðu i da na kontra mitingu naprave incidente i da se napravi još jedna scena poput one koja je bila u Gračanici kada su se tukli monasi, da imamo sad i hodže da se potuku. Mi odložimo to da bi izbjegli incidente oni kažu mi ćemo dolaziti kad god oni doðu. I to dobija promociju na beogradskim medijima. To je normalna izjava, to je normalno djelovanje. Ne mogu da razumijem taj stepen, ne volim teške riječi, ali maloumnosti sa pozicije režima jer dokle god vjeroučitelji, imami, muftije i bilo koji društveni faktor hoće da doðu u Beograd da rješavaju problem, pa to treba da bude šansa za Beograd. Ja ne mogu da shvatim da oni misle da ćemo morati do vijeka ići u Beograd da rješavamo probleme. Ne apsolutno. Pokušamo jednom, drugi put, peti put, deset puta i onda ćemo reći nećemo više da idemo u Beograd. Meni se više ne ide u Beograd. Evo nisam otišao davno. Nemam gdje da odem osim na aerodrom. A to je poruka koja se šalje iz Beograda. Ma koliko nas bilo malo, ma koliko Bošnjaci ne bili sila, vojna, ekonomska, policijska, ali vjerujte da se dostojanstvo i žeð za slobodom ne mjeri brojem.“ 
Muftija je dalje pričao o reketiranju i represiji nad sandžačkim biznismenima kojima su po nedjelju dana razne kontrole u firmama, a samo iz jednog razloga, zato što podržavaju Islamsku zajednicu.
„U interesu kreatora ove represije bi bilo još da ja zaćutim, rekao je muftija Zukorlić i nastavio, ali vidite da to za sad ne funkcioniše. Mi i dalje insistiramo na internacionalizaciji. Jako smo aktivni u Briselu i drugim institucijama. A gdje je pismo iz Brisela? To pitajte gospodina Cvetkovića, gospodina Dačića, gospoðu Malović, gospoðu Ðukić-Dejanović, i gospodina Vargu, ako sam ih sve nabrojao. Pitajte ih gdje je pismo. I nije lijepo da se pismo sakrije od graðana. Da je došlo jedno pa da se zagubi, pa hajde, ali kada doðe na sve ove adrese ne bi bilo lijepo da se izgubi, a poslano je 31. avgusta. Dakle insistirat ćemo na internacionalizaciji. Predstavit ćemo ovu tiraniju  svim meðunarodnim institucijama i organizacijama i na zapadu i na istoku i uvjereni smo da će Bošnjaci ovo izdržati jer su izdržali i gore i teže. A da vidimo da li će to za svaki dogaðaj država moći da obezbijedi žandarmeriju. Žandarmeriju za graðevinsku ekipu, žandarmeriju za svakog divljeg vjeroučitelja, za svaki mikser betona, za svaku motiku i krampu, a to će biti jedini način da se održi taj sistem drugi ne postoji. U prkos svemu pozivamo vlasti u Beogradu do najvišeg nivoa da prestanu sa represalijama nad Bošnjacima u Sandžaku i da se odazovu našem pozivu na dijalog. Mi smo spremni na dijalog na svim nivoima. Hoćemo da razgovaramo. Hoćemo da rješavamo ta pitanja i te probleme dijalogom i razgovorom. Svakako da Islamska zajednica neće sjedeti skrštenih ruku. Mi imamo tri faktora na koja računamo. Prvi je neprikosnoveni Svevišnji Allah dž.š., drugi je naš narod i treći je meðunarodna zajednica. Islamska zajednica će ovih dana imati susrete na najvišem nivou. U subotu ćemo održati Sveopći Sabor Islamske zajednice na kojem ćemo zauzeti stavove po pitanju najnovije torture i agresije na prava Bošnjaka. I na polju vjeronauke i na polju otimanja vakufske imovine i shodno tome poduzeti korake. Ono što sam siguran da ćemo imati na sceni sve više graðanske neposlušnosti, sve više nepoštivanja beogradskog režima, u koliko ne doðe do zaokreta u odnosu Beograda prema Bošnjacima ovo će da potraje ali mi ćemo to izdržati jer je sloboda skupa i vrijedi se za nju boriti.“ 
Nakon svojeg izlaganja Glavni muftija je odgovarao na pitanja koja su postavljali novinari.

Nermin Gicić | Islamskazajednica.org