Šta je nama Deda Mraz!?

Svaki narod ima svoje praznike i dane koje na poseban način
obilježava, koji ga čine prepoznatljivim, koji su dio njegovog identiteta, tako
da je i Nova godina jedan od tih dana. Pripadnici islama imaju svoje blagdane, koje praznično
obilježavaju, tako da nisu uskraćeni u odnosu na druge narode sa kojima žive, a
meðu tim danima su najveći: dva bajrama i Nova hidžretska godina.

Piše: Muftija Rešad ef. Plojović

Uzvišeni Allah kaže: „Broj mjeseci u Allaha je dvanaest,
prema Allahovoj knjizi, od dana kada je nebesa i zemlju stvorio, a četiri su
sveta, to je prava vjera.“ (Et-Tewba, 36)

Svaki narod ima svoje praznike i dane koje na poseban način
obilježava, koji ga čine prepoznatljivim, koji su dio njegovog identiteta, tako
da je i Nova godina jedan od tih dana.

Pripadnici islama imaju svoje blagdane, koje praznično
obilježavaju, tako da nisu uskraćeni u odnosu na druge narode sa kojima žive, a
meðu tim danima su najveći: dva bajrama i Nova hidžretska godina.

Ono što se desilo muslimanima, posebno u Evropi, jeste da je
sredina u kojoj žive ostvarila veliki uticaj na njih, tako da oni u velikom
broju obilježavaju i raduju se tuðim praznicima jednako kao i svojim
blagdanima, učestvuju u njihovom obilježavanju, vrlo često na način koji je
islamom strogo zabranjen, uz alkohol, muziku, igru i sl., koji vrlo često
uzrokuju: blud, ranjavanja, ubistva, jednom riječju – velike nesreće.

Pripadnik islama mora biti svjestan da obilježavanjem
praznika koji nisu njegovi, to jest nisu dio njegove vjere, već nečije druge,
postaje sličan sljedbenicima te vjere, a razlikuje se i udaljava od pripadnika
svoje vjere, jer Poslanik a.s. kaže: “Ko oponaša jedan narod, njemu pripada.”

Sramota je i grijeh ne znati kada je muslimanska, Hidžretska
nova godina, a obilježavati tuðu. Sramota je ne znati poruku Bajrama i ne
obilježiti ga onako kako mu priliči, a slušati, govoriti i učestvovati u raznim
drugim praznicima koji nisu islamski.

Sramota je i grijeh da roditelji svoju djecu ne nauče koji
su njihovi blagdani kojima se trebaju radovati i veseliti, u skladu sa
propisima svoje vjere, već ih prepustiti drugom da ih vaspitava i uči o
njegovim praznicima, kao što je slučaj sa Svetim Savom, Novom godinom, Deda
Mrazom i drugim vjerskim praznicima i ličnostima, koji pripadaju našim
komšijama kršćanima, o kojima se našoj djeci govori u školama, o kojima naša djeca pišu radove, učestvuju na
priredbama koje se organizuju u povodu istih, raduju se i vesele nečemu što
nije dio njihove vjere niti njihove tradicije, raduju se i vesele udaljavanju
od svoje vjere i asimilaciji, a u tome ih, na žalost, njihovi roditelji
podržavaju.

U hadisu koji bilježe imami Buharija i Muslim, a prenosi Ebu
Hurejre, Muhammed s.a.v.s. je rekao: ”Slijedit ćete običaje naroda prije vas,
pedalj po pedalj, lakat po lakat, sve dotle da kada bi oni ušli u gušterovu
rupu i vi biste za njima.” „Jesu li to Jevreji i kršćani?” – upitali smo.
”A  ko drugi?” – odgovori Muhammed
s.a.v.s.

Nova godina i sve ono što je vezano za nju; od novogodišnjih
jelki i njihovog kićenja, proslavljanja “najluðe noći”, Djeda Mraza i poklona,
najbolji su primjer onoga o čemu nam govori i našta nas upozorava Poslanik a.s.

 Zar mi danas ne
živimo u takvom vremenu? Po čemu se naši gradovi, naše mahale i veliki broj
naših kuća razlikuju od drugih, nemuslimanskih gradova, mahala i kuća?

 Zar se naši sandžački
gradovi i muslimanske mahale ne ukrašavaju za Novu godinu, isto onako kako to
čine naši komšije nemuslimani u svojim gradovima i ulicama? Zar nas vlasnici
hotela, restorana, birtija i kafana ne pozivaju da u njima, uz muziku, igru,
zabavu i društvo sa prokletim šejtanom, dočekamo Novu godinu i provedemo
„najluðu noć“? Da li je svrha i suština našeg života igra, zabava i ludovanje
do besvijesti? Ne, to je put koji vodi Allahovoj srdžbi, udaljava nas od
Njegove milosti, donosi nesreću i vodi propasti na oba svijeta. Teško onome koga
zahvati novogodišnja groznica, pa u ovoj noći poludi.

Da li znamo kada je bila Nova hidžretska godina? Da li je to
bilo prepoznatljivo u našim gradovima i mahalama? Koliko smo uložili truda da
saznamo i drugima pokažemo da imamo svoju novu godinu?

Da li smo svjesni šta činimo i kuda nas vodi put slijeðenja
i oponašanja pripadnika drugih vjera? Znamo li šta simboliše Nova godina koja
će nastupiti večeras, Deda Mraz i sve drugo što je vezano za nju?

Ona je čisto kršćanski praznik, datum koji simboliše raðanje
Isa a.s., kojeg smatraju Božjim sinom, da nas Allah sačuva od tog grijeha i
saučesništva u njegovom činjenju.

Da li znamo da je Deda Mraz, onaj veseli starac, koji
navodno živi na Sjevernom polu, ima kočije i donosi poklone djeci tokom noći,
ispunjavajući njihove želje, zapravo kršćanski svetac, Sveti Nikola, episkop
Nikola Meriklijski, kojeg slave i poštuju kršćani, smatrajući ga zaštitnikom
djece, koji je umro na dan Nove godine, tako da se oni tog dana sjećaju njega.

Upravo je dijeljenje poklona i kićenje novogodišnjih jelki
vezano za ovaj lik, pa se nakon ovoga trebamo zapitati: šta je nama Deda Mraz,
to jest episkop Nikola?

Nama nije ništa, niti bi smio biti! On ne pripada nama,
našoj vjeri i kulturi, njemu nije mjesto u našim mahalama, kućama, sa našom
djecom i porodicom. Njemu je mjesto kod naših komšija. Ukoliko se naðe kod nas,
to je znak da je neko zalutao, ili on ili onaj koji ga je primio u svoju kuću,
a to znači da im je obojici potrebna uputa, da svako naðe sebe i svoga, kako ne
bi bili izgubljeni na dunjaluku, koja vodi propasti na Ahiretu.

To ni u kom slučaju ne znači da musliman treba da mrzi sve
što nije njegovo. Naprotiv, musliman mora poštovati svog komšiju, kolegu na
poslu i sl. Ali takoðe, tom istom kolegi i komšiji treba pokazati šta je
njegova vjera islam u praktičnom smislu, objasniti mu da i muslimani imaju
svoje blagdane i mubarek dane, koje obilježavaju i kojima se raduju, zajedno sa
svojim porodicama i žele da se o njima jednako govori i sluša, bilo da je riječ
o javnim skupovima u njihovom povodu, školi, medijima i sl., kao što se to čini
sa drugima.

Islam niti muslimani ne negiraju, niti smiju osporavati
drugima pravo da obilježavaju svoje praznike. Naprotiv, islam uči svoje
pripadnike da budu tolerantni i učtivi prema svojim komšijama, dozvoljava im da
u cilju dobrih meðususjedskih odnosa čestitaju praznike, ukoliko u svemu tome
nema ništa što naša vjera zabranjuje i što omalovažava muslimana.

Umjesto veselja i radosti u znak nove 2011., koja nije
muslimanski praznik, muslimani su se trebali radovati svojoj Novoj hidžretskoj
1432. godini koja je nastupila 7. decembra, u znak koje su trebali obradovati i
razveseliti svoje ukućane, posebno djecu, što bi bio način da djeca saznaju da
i ona imaju svoju novu godinu, da se upoznaju sa značenjem i porukama Hidžre,
da joj se raduju i sa nestrpljenjem je očekuju, da o njoj u školi drugima
govore, upoznajući ih sa svojom tradicijom.

Ono što svaki musliman i svaki čovjek mora znati jeste da
gubljenjem svog sopstvenog identiteta prihvata nečiji tuði, to jest postaje
neko drugi, jer ne može postojati osoba bez identiteta, tako da je to veoma
ozbiljna i opasna stvar koju razuman čovjek neće dopustiti sebi, a posebno ne
svojoj porodici.

Najbolji način da sačuvamo svoj identitet jeste da se držimo
svoje vjere, da sebe i svoje porodice upoznamo sa našom kulturom i tradicijom,
da svoju djecu, još od najranijih dana, usmjerimo ka vjeri, da ih redovno
šaljemo u džamiju, kako ne bi od nje osjećala strah niti grč, kako je to nekada
bio slučaj sa pripadnicima islama, da zajedno sa njima i ostatkom porodice
učestvujemo u obilježavanju blagdana, posebno na svečanostima u džamijama, da u
svojim kućama govorimo o onome što je dio naše biti, a ako to nismo u stanju
lično učiniti, da sebi i svojoj porodici priuštimo literaturu, koja je svima
dostupna, makar to bio i „Glas islama“, koji je sasvim dovoljan, da putem njega
saznamo vrijeme, značenje i poruke svih naših značajnih datuma, da se
informišemo o najvažnijim zbivanjima u društvu, koja se tiču muslimana i uopšte
svih ljudi, a samim tim i svakoga od nas ponaosob.

Gospodaru naš, smiluj nam se, podari nam uputu, daj nam
snage da prepoznamo istinu i učini nas njenim sljedbenicima, sačuvaj nas
zablude i neistine i ne dopusti da budemo od onih koji je slijede. AMIN!

Autor: Muftija Rešad ef. Plojović